Википедија

Mlečike (porodica)

Mlečike (lat. Euphorbiaceae)[2] su velika biljna porodica dikotiledonih skrivenosemenica, koja obuhvata 6.547 (po nekima 7.200) priznatih vrsta iz 228 rodova. Porodica je imenovana po tipskom rodu Euphorbia) koji obuhvata čak 2.046 priznatih vrsta.[3][4][5][6]

Euphorbiaceae
familija mlečika
Parts of the candlenut tree
(Aleurites moluccana)
Naučna klasifikacija e
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Rosids
Red: Malpighiales
Porodica: Euphorbiaceae
Juss.[1]
Potporodice
Euphorbia characias cvetovi

Izuzev polarnih i visokoplaninskih područja, mlečike su rasprostranjene širom sveta, a osobito u suptropskoj i tropskoj vegetacijskoj zoni, gde mnoge od njih naliče kaktuse, ali to nisu, i od kojih se razlikuju po po mlečnom soku, kojega nema u kaktusima. Mnoge vrste su lekovite i otrovne, a neke služe i u ishrani, kao što je južnoamerička manioka. Od mlečika se takođe dobijaju ulje, smola i kaučuk, a gaje se i kao ukrasne biljke.

U Balkanskoj flori prisutni su predstavnici rodova: Euphorbia, Mercurialis, Andrachne i Chrozophora.

Opis uredi

Mlečike mogu biti zeljaste biljke, grmovi i drveće sa mlečnim sokom, ponekad mesnate i kaktusolike. Često se navodi kao slučaj konvergentne evolucije sa kaktusima. Većina sadrži otrovne supstance protiv biljojeda.

Stabljika je u ovliku velike rozeta ili kao drvo, grm ili polugrm. U suvim područjima mnoge su velike, kseromorfne, vlaknaste ili sočne. Sve u svemu, sočne vrste su iz Afrike, Amerike (vrlo malo) i Madagaskara. |U Americi, njihovu nišu kao sukulenata zauzimaju kaktusi. Grupa je vrlo raznolika i često su zbunjujuće njihove grupe vrsta sa drugim grupama. Listovi su obično jednostavni, suprotni ili naizmenični, sa sporedni listićima (zaliscima) koji se mogu pretvoriti u trnove ili žlezde.

Mlječike obično imaju cvetne strukture pod nazivom cijate, koje su visoko specijalizovane; to je mala staklasta struktura, koja se sastoji od ivolokruma, sa različitim žlezdama na rubu, u okviru kojih postoje brojne svedena na cvijketnu čašicu (zvanu staminat) koja okružuje jedan centralni cvet sa tučkom. Ove cvasti su obično protogine, sa unakrsnim oprašivanjem, koje uglavnom obavljaju muve i druge vrste dvokrilaca, koji su privučeni obilnim lučenjem žlezda. Cvetovi Euphorbiaceae su jednopolni, uglavnom udrtuženi u sastavljene cvasti.

Mali cvetovi pokazuju tendenciju smanjenja broja delova. Nehermafroditski su actinomorfni. Većina vrsta sa primitivnim cvetovima ima čašicu i krunicu, a dvopolnim nedostaje cvetni omotač. Broj prašnika može biti varijabilan, ali i redukovan na samo jedan (kod pomenutog „staminatnog cveta”), a ponekad su i razgranati, do devet puta. Kod primitivnijih vrsta, plodnica je nadrasla, plurikarpalna (sa više plodnih listića), tricarpalna, pa čak i monokarpalna, a vratovi tučka mogu biti razgranati. Cvasti su komplekne cime ili cijatnog tipa, karakteristični za mlečike i srodne rodove. Cyathia umbeliformes formira kompozitne cvasti.

Plodovi su obično kapsule, čija su obeležja važni sistematski karakteri. Nakon oplodnje, vrat tučka se pomera prema gore i van.

Sistematika uredi

Rodovi uredi

Familija Euphorbiaceae je peta po veličini porodica cvetnih biljaka[7] i ima oko 7.500 vrsta[8] organizovanih u 300 rodova,[7] 37 plemena i tri podfamilije.[9]

  1. Acalypha,
  2. Acidocroton,
  3. Acidoton,
  4. Actinostemon,
  5. Adelia,
  6. Adenochlaena,
  7. Adenocline,
  8. Adenopeltis,
  9. Adenophaedra,
  10. Adriana,
  11. Afrotrewia,
  12. Agrostistachys,
  13. Alchornea,
  14. Alchorneopsis,
  15. Aleurites,
  16. Algernonia,
  17. Alphandia,
  18. Amperea,
  19. Amyrea,
  20. Angostylis,
  21. Anisophyllum
  22. Annesijoa,
  23. Anomostachys,
  24. Anthostema,
  25. Aparisthmium,
  26. Argomuellera,
  27. Argythamnia,
  28. Astraea,
  29. Astrococcus,
  30. Aubletiana,
  31. Avellanita,
  32. Balakata,
  33. Baliospermum,
  34. Baloghia,
  35. Benoistia,
  36. Bernardia,
  37. Bertya,
  38. Beyeria,
  39. Bia,
  40. Blachia,
  41. Blumeodendron,
  42. Bocquillonia,
  43. Bonania,
  44. Borneodendron,
  45. Bossera,
  46. Botryophora,
  47. Brasiliocroton,
  48. Calycopeplus,
  49. Caperonia,
  50. Caryodendron,
  51. Cavacoa,
  52. Cephalocroton,
  53. Cephalocrotonopsis,
  54. Cephalomappa,
  55. Chamaesyce
  56. Cheilosa,
  57. Chiropetalum,
  58. Chlamydojatropha,
  59. Chondrostylis,
  60. Chrozophora,
  61. Cladogelonium,
  62. Cladogynos,
  63. Claoxylon,
  64. Claoxylopsis,
  65. Cleidiocarpon,
  66. Cleidion,
  67. Clonostylis,
  68. Cnesmone,
  69. Cnidoscolus,
  70. Cocconerion,
  71. Codiaeum,
  72. Colliguaja,
  73. Colobocarpos,
  74. Conceveiba,
  75. Conosapium,
  76. Croton,
  77. Crotonogyne,
  78. Crotonogynopsis,
  79. Cyrtogonone,
  80. Cyttaranthus,
  81. Dalechampia,
  82. Dalembertia,
  83. Dendrocousinsia,
  84. Dendrothrix,
  85. Deutzianthus,
  86. Dichostemma,
  87. Dimorphocalyx,
  88. Discoclaoxylon,
  89. Discocleidion,
  90. Discoglypremna,
  91. Ditaxis,
  92. Ditrysinia,
  93. Ditta,
  94. Dodecastigma,
  95. Doryxylon,
  96. Droceloncia,
  97. Dysopsis,
  98. Elateriospermum,
  99. Endospermum,
  100. Enriquebeltrania,
  101. Epiprinus,
  102. Erismanthus,
  103. Erythrococca,
  104. Euphorbia,
  105. Excoecaria,
  106. Falconeria,
  107. Fontainea,
  108. Garcia,
  109. Garciadelia
  110. Gelonium
  111. Givotia,
  112. Glycydendron,
  113. Grimmeodendron,
  114. Grossera,
  115. Gymnanthes,
  116. Haematostemon,
  117. Hamilcoa,
  118. Hancea,
  119. Hevea,
  120. Hippomane,
  121. Homalanthus,
  122. Homonoia,
  123. Hura,
  124. Hylandia,
  125. Jatropha,
  126. Joannesia,
  127. Klaineanthus,
  128. Koilodepas,
  129. Lasiococca,
  130. Lasiocroton,
  131. Leeuwenbergia,
  132. Leidesia,
  133. Leucocroton,
  134. Lobanilia,
  135. Mabea,
  136. Macaranga,
  137. Mallotus,
  138. Manihot,
  139. Manniophyton,
  140. Maprounea,
  141. Mareya,
  142. Mareyopsis,
  143. Megistostigma,
  144. Melanolepis,
  145. Mercurialis,
  146. Micrandra,
  147. Micrandropsis,
  148. Micrococca,
  149. Microstachys,
  150. Monotaxis,
  151. Moultonianthus,
  152. Muricococcum,
  153. Myricanthe,
  154. Nealchornea,
  155. Necepsia,
  156. Neoboutonia,
  157. Neoguillauminia,
  158. Neoscortechinia,
  159. Neoshirakia,
  160. Oligoceras,
  161. Omphalea,
  162. Ophellantha,
  163. Ophthalmoblapton,
  164. Orfilea,
  165. Ostodes,
  166. Pachystroma,
  167. Pachystylidium,
  168. Pantadenia,
  169. Paracroton,
  170. Paranecepsia,
  171. Parapantadenia,
  172. Pausandra,
  173. Philyra,
  174. Pimelodendron,
  175. Plagiostyles,
  176. Platygyna,
  177. Pleradenophora,
  178. Plesiatropha,
  179. Plukenetia,
  180. Podadenia,
  181. Pseudagrostistachys,
  182. Pseudosenefeldera,
  183. Ptychopyxis,
  184. Pycnocoma,
  185. Radcliffea,
  186. Reutealis,
  187. Rhodothyrsus,
  188. Ricinocarpos,
  189. Ricinodendron,
  190. Ricinus,
  191. Rockinghamia,
  192. Romanoa,
  193. Sagotia,
  194. Sampantaea,
  195. Sandwithia,
  196. Sapium,
  197. Schinziophyton,
  198. Sclerocroton,
  199. Sebastiania,
  200. Seidelia,
  201. Senefeldera,
  202. Senefelderopsis,
  203. Shirakiopsis,
  204. Shonia,
  205. Spathiostemon,
  206. Spegazziniophytum,
  207. Speranskia,
  208. Sphaerostylis,
  209. Sphyranthera,
  210. Spirostachys,
  211. Stillingia,
  212. Strophioblachia,
  213. Sumbaviopsis,
  214. Suregada,
  215. Synadenium
  216. Syndyophyllum,
  217. Tannodia,
  218. Tapoides,
  219. Tetrorchidium,
  220. Thyrsanthera,
  221. Tragia,
  222. Tragiella,
  223. Trevia,
  224. Triadica,
  225. Trigonostemon,
  226. Vaupesia,
  227. Vernicia,
  228. Wetria,

Rodovi bez priznatih vrsta uredi

  1. Actephilopsis
  2. Agaloma
  3. Anabaena
  4. Anisepta
  5. Aphora
  6. Apodandra
  7. Argithamnia
  8. Argyrothamnia
  9. Aubertia
  10. Banalia
  11. Caturus
  12. Chloropatane
  13. Copianthus
  14. Coulejia
  15. Crozophora
  16. Diadenaria
  17. Dibrachion
  18. Diplostylis
  19. Duvigneaudia
  20. Eraclyssa
  21. Erythrochilus
  22. Erythrochylus
  23. Esula
  24. Euphorbiodendron
  25. Galarhoeus
  26. Hecatea
  27. Hecaterium
  28. Hendecandra
  29. Janipha
  30. Julocroton
  31. Lascadium
  32. Lasiostyles
  33. Leonardia
  34. Lepidoturus
  35. Leucadenia
  36. Loureira
  37. Mecostylis
  38. Merleta
  39. Meterana
  40. Mildbraedia
  41. Moacroton
  42. Molina
  43. Monadenium
  44. Omalanthus
  45. Oxydectes
  46. Paracelsea
  47. Pedilanthus
  48. Rottlera
  49. Siphonanthus
  50. Taeniosapium
  51. Tanarius
  52. Tetraplandra
  53. Tithymalus
  54. Trewia
  55. Tridesmis
  56. Usteria
  57. Vandera
  58. Ventenatia
  59. Xamesike

Vrste uredi

Ranjivost i pretpostavljeno izumiranje uredi

Neke vrste su, uprkos svojim lekovitim blagodatima, suočene sa rizikom od izumiranja.[10][11] Time su obuhvaćene Euphorbia vrste E. appariciana, E. attastoma, E. crossadenia,[12] i E. gymnoclada.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Angiosperm Phylogeny Group (2009). „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III”. Botanical Journal of the Linnean Society. 161 (2): 105—121. doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x  . 
  2. ^ „Prilog II — Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva” (PDF). Zavod za zaštitu prirode Srbije. str. 10. Arhivirano iz originala (PDF) 8. 3. 2022. g. Pristupljeno 25. 2. 2023. 
  3. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. 
  4. ^ Sofradžija A.; Šoljan D.; Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8. 
  5. ^ Judd, Walter S.; Campbell, Christopher S.; Kellogg, Elizabeth A.; Stevens, Peter F.; Donoghue, Michael J. (2007). Plant systematics: a phylogenetic approach. (1st ed. 1999, 2nd 2002) (3 izd.). Sinauer Associates. ISBN 0-87893-407-3. Pristupljeno 29. 1. 2014. 
  6. ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12. 2. 2014. 
  7. ^ a b Gillespie, Lynn J.; Armbruster, W. Scott (1997). „A Contribution to the Guianan Flora: Dalechampia, Haematostemon, Omphalea, Pera, Plukenetia, and Tragia (Euphorbiaceae) with Notes on Subfamily Acalyphoideae”. Smithsonian Contributions to Botany (86): 6. doi:10.5479/si.0081024X.86. Pristupljeno 21. 5. 2018. 
  8. ^ „The Plant list: Euphorbiaceae”. Royal Botanic Gardens Edinburgh and Missouri Botanic Gardens. Arhivirano iz originala 17. 06. 2017. g. Pristupljeno 31. 3. 2017. 
  9. ^ „The Plant List”. Arhivirano iz originala 17. 06. 2017. g. Pristupljeno 16. 02. 2021. 
  10. ^ Olson, Mark E.; Lomelí S., José A.; Cacho, N. Ivalú (2005). „Extinction threat in the Pedilanthus clade (Euphorbia, Euphorbiaceae), with special reference to the recently rediscovered E. conzattii (P. pulchellus)”. American Journal of Botany. 92 (4): 634—641. ISSN 0002-9122. PMID 21652441. doi:10.3732/ajb.92.4.634. 
  11. ^ Rønsted, Nina; Horn, James W.; Simonsen, Henrik Toft; Nilsson, Niclas; Grace, Olwen M.; Saslis-Lagoudakis, C. Haris; Ernst, Madeleine (2016-07-28). „Evolutionary prediction of medicinal properties in the genus Euphorbia L.”. Scientific Reports (na jeziku: engleski). 6: 30531. Bibcode:2016NatSR...630531E. ISSN 2045-2322. PMC 4964329  . PMID 27464466. doi:10.1038/srep30531. 
  12. ^ Zaya, David N.; Howe, Henry F. (2009). „The anomalous Kentucky coVeetree: megafaunal fruit sinking to extinction?”. Oecologia. Oecologia: Springer-Verlag. 161 (2): 221—226. Bibcode:2009Oecol.161..221Z. CiteSeerX 10.1.1.536.3841  . PMID 19488788. S2CID 18015. doi:10.1007/s00442-009-1372-3. 

Spoljašnje veze uredi

 
Mlečike na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Млечике_(породица)&oldid=27534140”