Mogiljno jezero
Mogiljno jezero (rus. Могильное озеро) maleno je jezero koje se nalazi u jugoistočnom delu ostrva Kiljdin, na severu Murmanske oblasti Rusije. Jedino je jezero meromiktičkog tipa na području Rusije, i tek jedno od nekoliko takvih jezera u svetu. Jezero je niskom (do 5,5 metara) i uskom gredom (širine do 70 m) odvojeno od Kiljdinskog prolaza Barencovog mora, a zaštićeno je kao hidrološki spomenik prirode Murmanske oblasti.
Mogiljno jezero | |
---|---|
Koordinate | 69° 19′ 10″ S; 34° 20′ 55″ I / 69.31955° S; 34.348556° I |
Tip | reliktno meromiktičko jezero |
Zemlje basena | Rusija Murmanska oblast |
Maks. dužina | 0,56 km |
Maks. širina | 0,28 km |
Površina | 0,09 km2 |
Maks. dubina | 17 m |
Salinitet | 0−33‰ |
Dužina obale1 | 1,35 km |
Nad. visina | 18 m |
DRV | 02010000611101000003143 |
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi | |
1 Shore length is not a well-defined measure. |
Jezero je malih dimenzija, dužine do 560 metara i maksimalne širine do 280 metara. Ukupna površina akvatorije je svega 0,09 km², dužina obalne linije 1,35 km, a maksimalna dubina do 17 metara. Reliktno je jezero nastalo usled povlačenja mora pre oko 1000 godina.
Jezero Mogiljno je specifično po svojim meromiktičkim svojstvima i voda koja ispunjava jezero doslovno je „naslagana” u slojevima (ukupno 4 sloja različitog hemijskog sastava i gustine). Do dubine od 5 metara voda u jezeru je slatka, dok na dnu ima vrednosti saliniteta od 33 ‰. Drugi sloj vode je na dubinama između 6,5 i 13 metara sa salinitetom koji raste do 22 ‰. U slatkovodnom delu jezera žive tipični slatkovodni organizmi, u centralnim delovima braktični, a pri dnu morski organizmi. Na dnu jezera žive purpurne bakterije (Purple bacteria) čijim raspadanjem se stvara otrovni vodonik-sulfid. U gornjim slojevima žive planktoni iz roda Daphnia, rotatorije (13 vrsta) i rakovi (21 vrsta), a od riba specifična je endemska podvrsta bakalara Gadus morhua kildinensis. Od drugog sloja pa na niže žive tipična morska stvorenja − morske zvezde Stichaster albulus, morske sase, sunđeri, morske mahovine, polarne meduze i morski rakovi.
Na mapama jezero je prvi put ucrtano na karti holandskog moreplovca Vilema Barenca iz 1594. godine.
Vidi još
urediSpoljašnje veze
uredi- (jezik: ruski) Kiljdinski bakalar sa jezera Mogiljno
- М.В.Фокин, Н.Н.Шунатова, Н.В.Усов, Е.Н.Буфалова, С.С.Малавенда, Д.В.Редькин, П.П.Стрелков, Е.В.Шошина. РЕЛИКТОВОЕ ОЗЕРО МОГИЛЬНОЕ – 2003. Научный отчет экспедиции СПбГУ-МГТУ-ЗИН РАН на остров Кильдин и озеро Могильное в августе 2003 года. — СПб, 2004.
- (jezik: ruski) Čuda Rusije − Mogiljno jezero i Kiljdin
- (jezik: ruski) Mogiljno jezero na sajtu koljskog centra za zaštitu prirode Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016)