Narodno vijeće Bosne i Hercegovine

Narodno vijeće Bosne i Hercegovine je predstavljalo političko predstavništvo Srba, Hrvata i Muslimana iz Bosne i Hercegovine, nakon formiranja Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Nakon osnivanja Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba, u koji su ušli u predstavnici tri naroda iz Bosne i Hercegovine, osnovano je i Narodno vijeće za regiju Bosne i Hercegovine.

Istorijska podloga

uredi

Kako se u toku 1918. stanje na frontovima sve više komplikovalo po Austrougarsku, a nemiri i pobune počeli da zahvataju i vojsku, pa čak i u Bosni i Hercegovini, tako se zapažala sve življa aktivnost projugoslovenski orijentisanih političara. U Zagrebu je 2. i 3. marta 1918. godine došlo do sastanka predstavnika raznih stranaka iz jugoslovenskih oblasti Monarhije, na kome je naglašena ideja narodnog jedinstva zasnovana na samoopredjeljenju naroda, a koja će biti osnov za stvaranje, na demokratskim načelima zasnovane, buduće države Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada je i pokrenuta inicijativa za stvaranje Narodnog vijeća SHS u Zagrebu. Bosnu i Hercegovinu na tom sastanku predstavljali su: Vojislav Šola, Danilo Dimović, Đuro Džamonja, Kosta Majkić i Jozo Sunarić. [1]

Osnivanje

uredi

Narodno vijeće SHS za Bosnu i Hercegovonu s Glavnim odborom od 25 članova i Predsjedništvom od pet članova formirano je 20. oktobra 1918. godine, s poslanicima iz sva tri naroda. Glavni odbor na čijem je čelu kao predsjednik bio Gligorije Jeftanović, a kao potpredsjednici dr Jozo Sunarić i dr Halidbeg Hrasnica. Narodno vijeće SHS, a na prijedlog Glavnog odbora Narodnog vijeća BiH, imenovalo je i prvu Narodnu vladu za Bosnu i Hercegovinu na čije je čelo, došao Atanasije Šola. Na sjednici Glavnog odbora Narodnog vijeća BiH koja je održana 28. oktobra riješeno je da se u cijeloj Bosni i Hercegovini provede organizacija okružnih, kotarskih i seoskih odbora Narodnog vijeća. Narednih dana uslijedilo je i osnivanje kotarskih odbora narodnog vijeća po svim mjestima u Bosni i Hercegovini, u koje su, uglavnom aklamacijom, birani ugledniji ljudi iz naroda i to svih vjeroispovijesti.[2]

Narodno veće kad se kontituisalo 31. oktobra je imalo za sekretare: dr Savo Ljubibratić i Hamid Svrzo.[3]

Narodna vlada Bosne i Hercegovine

uredi

1. novembra 1918. godine imenovana je prva narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu, sa 10 članova, u kojoj su predsjednik i pet ministara (ili povjerenika) bili Srbi, tri Hrvata i jedan Musliman. Predsjednik Vlade bio je Atanasije Šola. To je bila prva narodna vlada u istoriji Bosne i Hercegovine. Vlada je imenovana saopštenjem Glavnog odbora Narodnog vijeća BiH koje počinje ovim riječima:

Danas u podne položio je general Sarkotić vladu u ruke narodnog vijeća, na čelu Generaliteta i članova Zemaljske vlade. Narodno vijeće imenovalo je Narodnu vladu...

— Glavni odbor Narodne vlade BiH

Narodna vlada je odmah na slobodu pustila sve političke zatvorenike. Šola je kao predsjednik doprineo stabilizaciji političke situacije. Uticao je na Svetozara Pribićevića kao glavnog u zagrebačkom Narodnom vijeću da se što ranije izvede ujedinjenje.[4] Vlada Narodnog vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu radila je od 1. novembra 1918. do 31. januara 1919. godine, kada je zamjenjuje Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu od 1. februara 1919. godine, kao vrhovni upravni organ za sve administrativno-teritorijalne organe u Bosni i Hercegovini.

I nakon formiranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca ostao je na položaju predsjednika Narodnog vijeća u Sarajevu. Narodno vijeće je preraslo u Zemaljsku vladu Bosne i Hercegovine, pa je Šola 1. februara 1919. postao predsednik Zemaljske vlade. Zemaljsku vladu zamijenila je 11. jula 1921. godine Pokrajinska uprava za Bosnu i Hercegovinu.[5] Na zahtijev Svetozara Pribićevića rukovodio je zborom, na kome je u Sarajevu 15. i 16. februara 1919. osnovana Demokratska stranka.[6]

Članovi vlade

uredi
Narodna vlada, 1.11.1918. − 31.1.1919.
Funkcija Slika Ime i prezime Detalji
Predsjednik vlade   Atanasije Šola
Povjerenik za unutrašnje poslove Dr. Joso Sunarić
Povjerenik za pravosuđe Dr. Danilo Dimović
Povjerenik za obrt i trgovinu, poštu i brzojav   Dr. Mehmed Spaho
Povjerenik za poljoprivredu i rudarstvo Vjekoslav Jelavić
Povjerenik za javne radove i željeznice Savo Jelić
Povjerenik za zdravstvo   Dr. Uroš Krulj
Povjerenik za prosvjetu i bogoštovlje   Dr. Tugomir Alaupović
Povjerenik za prehranu   Stevo Žakula
Povjerenik za socijanu skrb rezervisano za solijal-demokratsku stranku

[7]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Mastilović 2013, str. 178.
  2. ^ Mastilović 2013, str. 180.
  3. ^ Srbija i Jugosloveni: za vreme rata 1914-1918, 1922, Đorđević, Milan P. (st. 250)
  4. ^ Ilić 2011, str. 135.
  5. ^ „Političko predstavljanje BiH u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevini Jugoslaviji (1918–1941)”. Parlamentarna skupština BiH. Pristupljeno 20. 2. 2017. 
  6. ^ Ilić 2011, str. 145.
  7. ^ St. 218: Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.-1919. Zagreb : Matica hrvatska, 1920, hrvatski (hr)

Literatura

uredi