Nikolajevska crkva u Zemunu

објекат и непокретно културно добро у градској општини Земун, Србија

Crkva Svetog Oca Nikolaja ili poznatija kao Nikolajevska crkva je zemunska pravoslavna bogomolja. Podignuta je u periodu od 1745—1752. godine na mestu starije, slamom pokrivene drvene srpske crkve. Nalazi se u starom istorijskom jezgru Zemuna, u ulici Njegoševa 43, ispod srednjovekovne tvrđave Gardoš. Nikolajevska crkva je najstariji pravoslavni hram starog jezgra Zemuna i najstarija sakralna građevina sačuvana na području grada Beograda.[1] Za spomenik kulture i nepokretno kulturno dobro ustanovljena je 1948. godine.[2]

Nikolajevska crkva u Zemunu
Nikolajevska crkva u Zemunu
Nikolajevska crkva u Zemunu
Nikolajevska crkva u Zemunu
Informacije
Lokacija Srbija Zemun-Beograd, Srbija
Koordinate 44° 50′ 52″ N 20° 24′ 43″ E / 44.84778° S; 20.41194° I / 44.84778; 20.41194
Status Spomenik kulture
Svečano otvaranje 1752.
Sagrađena 1745/1870.
Korišćenje aktivna
Vlasnik SPC Arhiepiskopija beogradsko-karlovačka
Nikolajevska crkva u Zemunu na graviri iz 1808. godine
Nikolajevska crkva u Zemunu pogled sa Gardoša
Zvonik
Nikolajevska crkva u sumrak
Nikolajevska crkva u Zemunu pogled sa Gardoša noću
Ikonostas, rad Dimitrija Bačevića, u Nikolajevskoj crkvi
Spomen ploča Joakimu Vujiću na Nikolajevskoj crkvi u Zemunu
Pogled na Nikolajevsku crkvu i kulu Sibinjanin Janka iz starog jezgra Zemuna

Istorija uredi

Nikolajevska crkva — hram Svetog oca Nikolaja je najstarija crkva u Zemunu, a ujedno i u Beogradu. Nastala je na temeljima crkve za koju se smatra da datira iz vremena pre nego što su Turci ušli u Zemun 1521. godine. [a] Putopisci, koji su kroz Zemun prolazili tokom 16. i 17. veka beležili su da je u Zemunu bila velika džamija i nešto što je ličilo na pravoslavnu crkvu bez krova. Proterivanjem Turaka i ulaskom Austrije u Zemun 1717. godine Zemun postaje hrišćanski grad, ali ni u tom pod austrijskom vlašću Srbi nisu dobijali lako dozvole za izgradnju svojih verskih objekata.[3] Tako je još 1731. godine sagrađena mala bogomolja posvećena Svetom Ocu Nikolaju. Već sledeće godine osnovana je Srpska pravoslavna crkvena opština grada Zemuna, pa je naporima sveštenstva i stanovništva uskoro odobrena izgradnja današnje crkve, kao i prostora za opštu srpsku školu za podučavanje pravoslavne mladeži u crkvenoj porti.[4]

Izgradnja današnje crkve započeta je na temeljima prethodne 1745. godine, a izgradnja je dovršena 1752. U severoistočnom delu crkvene porte otvorena je i Opšta srpska osnovna škola za podizanje mladeži (danas Osnovna škola „Majka Jugovića“),[5] značajna za razvoj zemunskog školstva.[6] U ovoj školi službovao je kao učitelj Joakim Vujić između 1807. i 1809. godine, o čemu na crkvenom domu postoji spomen-ploča.

Opis crkve uredi

Nikolajevska crkva sazidana je kao jednobrodna građevina s poluobličastom apsidom i pevničkim prostorom. Zasvedena je bačvastim svodom. Na zapadnoj strani ima dvospratni zvonik s metalnom kapom. Oblikovana je i građena u baroknom stilu i konstrukcijama. Ima sve tipične odlike baroknih crkava podizanih u Vojvodini i Vojnoj granici u 18. veku.[1]

Raskošni barokni ikonostas iz 1761. godine, delo istaknutog rezbara Aksentija Markovića, ukrašavaju 73 ikone Dimitrija Bačevića, jednog od najpoznatijih srpskih slikara iz 18. veka, slikane uz pomoć Dimitrija Popovića. Zidne slike, kao i niz drugih slikarskih dela, izradio je 1847. zemunski slikar Živko Petrović. U crkvi se čuvaju i pojedina dela Stefana Grujića, Dimitrija Avramovića, Živka Petrovića i drugih srpskih ikonopisaca 19. veka.[6] Prozore crkve krase vitraži.

Brojni su i vredni predmetni primenjene umetnosti, stare crkvene knjige i drugi predmeti iz 18. i 19. XIX veka, značajni za kulturnu i privrednu istoriju Zemuna.[6] Posebno su značajne zastave zemunskih esnafa, koje svedoče o društvenoj ulozi zanatlija u pograničnom Zemunu.[1] Najstarija zastava takozvanog „Čizmarsko-tabačkog esnafa“ potiče iz 1807. godine. U ovom hramu čuva čestica moštiju Andreje Prvozvanog, brata apostola Petra i prvog Hristovog sledbenika.[3]

Ikonostas uredi

Ikonostas ove crkve, jedan je od najranije sačuvanih primera baroknih ikonostasa koji će dominirati srpskim crkvama u toku celog perioda baroka. Smatra se najznamenitijim i najlepšim baroknim ikonostasom srpske umetnosti 18. veka i poseduje sve karakteristike tog prelaznog razdoblja od tradicionalnog srpsko-vizantijskog stila ka baroknoj umetnosti. Njegovu izradu je poručila Zemunska crkvena opština nakon podizanja hrama. Raskošni barokni ikonostas iz 1761. godine, delo je istaknutog rezbara Aksentija Markovića.

Ikone uredi

Izrada ikona za ikonostas je bila poverena Dimitriju Bačeviću uz asistenciju Dimitrija Popovića, kao i izrada ikona za propovedaonicu, tronove i pevnice. Novija arhivska istraživanja otkrivaju još jedno ime uglednog srpskog slikara ovog perioda, Vasilija Ostojića, za koga se smatra da je bio Bačevićev pomoćnik. S obzirom na to da ne postoji pisano svedočanstvo, nije poznato koliki je Ostojićev udeo u oslikavanju Nikolajevske crkve. Neosporno je da je Dimitrije Bačević naslikao preko 80 ikona na kojima se uočavaju odlike Ostojićevog stila: zlatna pozadina, bogat biljni ornament, plastičnost figura, neusiljen pokret, blagi svetiteljski likovi, mrkozelene boje lica sa naglašenim akcentima ružičastog i okera.

Ikone u najnižoj zoni ikonostasa je 1847. potpuno preslikao zemunski akademski slikar Živko Petrović. Smatra se da su tu predstavljene teme koje su bile zastupljene i na originalnim Bačevićevim ikonama. Tu nalazimo Hristove parabole „o trnu i brvnu“, „o sejaču“, „o ubogom Lazaru“ i „o mitaru i fariseju“ kao simvole milosrđa, ljubavi ili moralnih vrlina.

Vitraži uredi

Početkom 30-ih godina 20. veka umesto starih prozora s rešetkama od kovanog gvožđa ugrađeni su vitraži s likovima svetaca prema predlošcima slikara Milenka Đurića u poznatoj somborskoj radionici porodice Stanišić.[7]

Restauracije uredi

U velikom požaru 1867. godine izgoreo je prvobitni zvonik, koji je obnovljen već 1870.

Prilikom obnove, radi stabilnosti građevine, na južnoj i severnoj fasadi izgrađeni su kontrafori.

Početkom 30-tih godina 20. veka umesto starih prozora sa rešetkama od kovanog gvožđa ugrađeni su vitraži.[7]

Galerija uredi

Napomene uredi

  1. ^ Turska vlast je vladala nešto manje od dva veka, odnosno sve do 1717. godine i sprovodila je zakon po kome nijedan verski objekat sem džamije nije mogao da se gradi i popravlja.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v „Nikolajevska crkva”. Katalog nepokretnih kulturnih dobara na teritoriji Beograda. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  2. ^ Rešenje Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture NRS br. 2159/48 od 04.12.1948. god
  3. ^ a b „Nikolajevska crkva”. Zemunske novine. 9. 9. 2015. Arhivirano iz originala 23. 10. 2018. g. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  4. ^ „Nikolajevska crkva u Zemunu”. 011Info. 381Ifo. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  5. ^ „Istorijat”. zvanična prezentacija. Osnovna škola "Majka Jugović". Arhivirano iz originala 23. 10. 2018. g. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  6. ^ a b v „Nikolajevska crkva u Zemunu”. Spomenici kulture u Srbiji. SANU. Pristupljeno 23. 10. 2018. 
  7. ^ a b „Svetonikolajevska crkva”. arhiva zvaničnog sajta Opštine. Gradska opština Zemun. Arhivirano iz originala 30. 03. 2013. g. Pristupljeno 23. 10. 2018. 

Literatura uredi

  • Branko Najhold, Zemunske crkve, TRAG, Zemun, 1993,
  • Gojko Desnica, Zemun i prvi ustanak (1804—1813), Književni klub „Zemun“, Zemun, 1975,

Spoljašnje veze uredi

Zemunske crkve
  Bl. Djevice Marije
  Bogorodičina
  Evangelička
  Nikolajevska
  Sv. arh. Gavrila
  Sv. Roka
  Svetotrojičina
  Franjevačka
  Hariševa kapela