Nirvana
Nirvana (sanskrit: निर्वाण nirvāṇa) ili nibana (pali: निब्बान nibbāna) je pojam koji koriste đainisti i budisti da opišu blaženo stanje konačnog oslobođenja od patnje, zemaljskih strasti i večitog kruga preporađanja.[1]
Nirvana se ne da odrediti, ni izreći.[2] Kao nepovratno gašenje žeđi za životom, predstavlja najuzvišeniji krajnji cilj budističke prakse.[2]
Buda nirvanu opisuje kao: istinu, slobodu, najveću sreću, zdravlje, ono što ne stari, neuslovljeno, neuprljano, nepropadljivo, nemanifestovano, mirno, besmrtno, uzvišeno, predivno, čudesno, smirenje strasti, zaštitu od patnje, drugu obalu, ostrvo, zaklon, utočište.[3][4] Prema Budinom učeniku Sariputi, iskorenjivanje žeđi, mržnje i obmane se naziva nirvana.[4]
Put kojim se stiže do nirvane je plemeniti osmostruki put.
Etimologija uredi
Sanskritska reč nirvana se sastoji od korena va(na) što znači »duvati« i prefiksa ni(r) što znači »van, bez, izvan« (izduvati).[5] Prefiks nir ispred imenice često ukazuje na nedostatak ili odsustvo onoga što reč označava (izduvano).[1]
Pali reč nibana se vezuje za glagol nibati ("hladiti duvanjem"). Obično se prevodi kao gašenje, poput gašenja sveće duvanjem[6] ili gašenje vatre, hlađenje. U svakodnevnom govoru drevne Indije je verovatno korišćena u smislu hlađenja groznice, i za iskazivanje osećanja zdravlja koje iz tog sledi.[6] Prenosno se odnosi na hlađenje „groznice“ žudnje, mržnje i neznanja, tri glavna zla u budizmu.
Reč nirvana je nepoznata vedskoj religiji. Neki smatraju da je pojam nirvana đainskog porekla[7], a drugi da je izvoran budistički termin.[2]
Budino učenje uredi
Gotama Buda je govorio: „Nirvana je najveća sreća“ (Dhp. 204)[8] Na drugom mestu, Buda opisuje nirvanu kao ”večiti mir i beskrajnu slobodu”.[9]
Učenje Gautame Bude o nirvani, izloženo u četiri plemenite istine, je praktično i iskustveno. Ono je dijagnoza ljudskih nedaća i prepisivanje leka, a nirvana je neposredan, jednostavan i konačan kraj problema običnog čoveka.[1] Buda uviđa da ljudsku dukhu (tugu, patnju, stradanje) prouzrokuje tanha (želja, žeđ, žudnja), a da nasuprot dukhe stoji nirvana, koja je sukha (blaženstvo, najveća sreća). U vezi sa nirvanom Buda kaže:
„ | O prosjaci, postoji nerođeno, neodraslo i neuslovljeno. Kad ne bi bilo nerođenog, neodraslog i neuslovljenog, tada ne bi bilo izlaza za rođeno, odraslo i uslovljeno. Pošto postoji nerođeno, neodraslo i neuslovljeno, postoji i izlaz za rođeno, odraslo i uslovljeno.[10] | ” |
Postizanje nirvane pretpostavlja gašenje želje kao pokretne snage delanja (karma) i stoga, prestanak dukhe. Ona se dostiže upražnjavanjem pravila plemenitog osmostrukog puta koji podrazumeva: ispravne nazore, ispravne namere, ispravan govor, ispravno delanje, ispravno življenje, ispravan napor, ispravnu pažnju i ispravnu sabranost. Buda opisuje nirvanu kao stanje „ni bića, ni nebića, ni bića-i-nebića, ni ni-bića-ni-ne-bića“.[11]
Nirvana u budizmu uredi
U ranom budizmu nibana nije ni lako postiziva ni svakome dostupna. Veliki su zahtevi za njeno postizanje, i oni su etičke, spoznajne i kontemplativne prirode.[2]
Rane škole uredi
Dva veka nakon Budine smrti, prvobitna jedinstvena budistička zajednica (sangha) je podeljena, kada su se budući mahajanisti (tada mahasanghika - »velika zajednica«) odvojili od sthavira (»starih«). Vremenom su u novonastalim školama nastala različita tumačenja nirvane.
Pudgalavade su tvrdile da u nirvani i dalje traje neodrediva »osoba« (pudgala) koja nije ni istovetna sa skandhama niti je potpuno različita od njih. Sthavire su ih smatrale jereticima jer se, po njihovom mišljenju, ideja o pudgali nije slagala s doktrinom o anati.[1]
Škole sarvastivada i vaibhasika su vršile analizu darmi (elemenata bivanja), zaključivši da je nirvana neuslovljena darma, stvarnost po sebi, a posebne darme su njena ispoljavanja. Stoga, samo je nirvana realna, a ne oni koji su je dosegli.[1]
Sauntrantika škola smatra da su darme koje se mogu imenovati bar nominalno realne, a nirvana je njihovo utrnuće, odsustvo ili «kasnije nebivanje«.[1]
Teravada uredi
Teravadini tvrde da je nirvana pozitivna, naglašavajući njenu uzvišenost kao religijski cilj stremljenja arhanta. Nibana je opisana u spisima na paliju kao spokojna, čista i besmrtna.
Mahajana uredi
Mahajana smatra da su ciljevi arhanta ograničeni i sebični, jer ne pomaže čovečanstvu koje pati. Oni su uveli ideal bodisatve, mudraca koji dostiže nirvanu, ali se zbog dobrobiti drugih vraća u samsaru. Tako bodisatva živi duboku jednakost samsare i nirvane. Mahajanska jednačina po kojoj "samsara jeste nirvana" i doktrina o bodisatvi značajno su doprinele složenosti zamisli o nirvani.[1]
Nagarđuna i škola praznine su izjednačavali nirvanu s prazninom (šunjata), poričući osnovanost svih teorijskih konstrukcija, tvrdeći da je praznina krajnja istina o samsari i nirvani. Njihova metoda pristupa jeste negativna metoda.[12]
U školi jogačare, u skladu sa shvatanjem da pojavni svet zavisi od stanja svesti, samsara se uglavnom smatrala iluzornim aspektom nirvane. Za pristalice jogačare samsara je posledica ideacionih projekcija, praznih po sebi, koje zamagljuju čistotu nirvane poput oblaka, sve dok ih ne razagnaju vetrovi prosvetljenja.[1]
Kineska škola mahajanskog budizma, poznata kao škola sveopšteg duha (Hsing tsung) smatra da je nirvana poistovećenje pojedinca sa sveopštim umom ili onim što se naziva budinskom prirodom; odnosno postizanje samosvesti pojedinca o prvobitnom jedinstvu. Pojedinac jeste sveopšti duh, ali to ranije nije shvatao ili nije toga bio svestan.[12]
Nirvana u đainizmu uredi
Ideja nirvane postoji i u đainizmu, iako tu ovo vrhovno stanje ne uključuje negaciju sopstva (atmana), nego ga postiže individualna duša (điva) potpunim pročišćenjem od naslaga karme.[11]
Nirvana u hinduizmu uredi
Hinduisti se takođe koriste ovim terminom da bi označili religiozno oslobođenje (mokša).
U nekim novijim prevodima Bhagavad Gite (II, 72, V, 24—26), nirvana je prevedena terminom sloboda.[1]
Tumačenja uredi
Nirvana je potpuno ukidanje subjektivne strane postojanja, pa tako i svesti, i uviranje u šunjatu, kada je sadržaj svesti ništa.[2] Neki zapadni filozofi su nirvanu interpretirali kao stanje ničega, dakle "ni blaženstva",[2] iako je Buda opisuje kao stanje najviše sreće.[3]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v g d đ e ž z Nirvana, Enciklopedija živih religija, Nolit, Beograd.. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3.
- ^ а б в г д ђ Iveković 1977, стр. 131–152.
- ^ а б Kovačević 2014, стр. 276.
- ^ а б Kovačević 2014, стр. 318.
- ^ Nirvana, Buddhist Philosophy Архивирано на сајту Wayback Machine (20. април 2009), Приступљено 15. 4. 2013.
- ^ а б Nirvana, Trevor O. Ling, Rečnik budizma, Geopoetika, Beograd 1998.
- ^ Čedomil Veljačić » Budizam » Historijski uvod
- ^ Osnovni budistički pojmovi Архивирано на сајту Wayback Machine (12. мај 2008), Приступљено 15. 4. 2013.
- ^ [pescanik.net/poglavlja-i-x/ Dhammapada: poglavlja I-X]
- ^ Walpola Rahula: Čemu je Buda podučavao Архивирано на сајту Wayback Machine (31. mart 2010), Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ a b Nirvana, Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
- ^ a b Fung Ju-Lan, Istorija kineske filozofije. NOLIT, Beograd. 1977. pp. 271-285.
Literatura uredi
- Ju-Lan, Fung (1977). Istorija kineske filozofije. Beograd: NOLIT.
- Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša.
- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd: Srednji put.
- Buswell, Robert E.; Lopez, Donald S. (2014). The Princeton Dictionary of Buddhism. Princeton University Press. ISBN 978-1-4008-4805-8.
- Collins, Steven (1990). Selfless Persons: Imagery and Thought in Theravada Buddhism. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-39726-1.
- Collins, Steven (1998), Nirvana and Other Buddhist Felicities, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-57054-1
- Collins, Steven (2010), Nirvana: Concept, Imagery, Narrative, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-88198-2
- Duiker, William J.; Spielvogel, Jackson J. (2008). World History: To 1800. ISBN 9780495050537.
- Easwaran, Eknath (2007), The Bhagavad Gita:(Classics of Indian Spirituality), Nilgiri Press, ISBN 9781586380199
- Frazier, Jessica (2011), The Continuum Companion to Hindu Studies, Continuum International Publishing Group, ISBN 978-0-8264-9966-0
- Fowler, Jeaneane D. (2012), The Bhagavad Gita: A Text and Commentary for Students, Sussex Academic Press, ISBN 9781845193461[mrtva veza]
- Gombrich, Richard F. (2006). How Buddhism Began: The Conditioned Genesis of the Early Teachings. Routledge. ISBN 978-1-134-19639-5.
- Keown, Damien (2004). A Dictionary of Buddhism. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-157917-2.
- Nyanatiloka, Mahathera (1980), Buddhist Dictionary: Manual of Terms And Doctrines (4th izd.), Kandy, Sri Lanka: Buddhist Publication Society
- Olivelle, Patrick (1992). The Samnyasa Upanisads: Hindu Scriptures on Asceticism and Renunciation. Oxford University Press. ISBN 9780195361377.
- Pruthi, R.K. (2004). Sikhism And Indian Civilization. ISBN 9788171418794.
- Trainor, Kevin (2004), Buddhism: The Illustrated Guide, Oxford University Press, ISBN 978-0-19-517398-7
- Brahm, Ajahn (2006). Mindfulness, Bliss, and Beyond: A Meditator's Handbook (PDF). Wisdom Publications. ISBN 9780861712755. Arhivirano iz originala (PDF) 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 13. 6. 2016.
- Kawamura (1981). Bodhisattva Doctrine in Buddhism. Wilfrid Laurier University Press.
- Lindtner, Christian (1997). „Problems of Pre-Canonical Buddhism”. Buddhist Studies Review. 14 (2): 109—139. S2CID 247883744. doi:10.1558/bsrv.v14i2.14851.
- Nananaranda, Katukurunde (2012). Nibbana - The Mind Stilled (Vol. I-VII). Dharma Grantha Mudrana Bharaya.
- Williams, Paul; Tribe, Anthony (2000). Buddhist Thought. Routledge. ISBN 978-0-415-20701-0.
- Yogi Kanna (2011). Nirvana: Absolute Freedom. Kamath Publishings.
- Katukurunde Nanananda, "Nibbana – The Mind Stilled (Vol. I-VII)" (Dharma Grantha Mudrana Bharaya, 2012).
- Ajahn Pasanno & Ajahn Amaro, "The Island : An Anthology of the Buddha's Teachings on Nibbana" (Abhayagiri Publication 2022).
- Kawamura, Bodhisattva Doctrine in Buddhism, Wilfrid Laurier University Press, 1981, pp. 11.
- Lindtner, Christian (1997). „Problems of Pre-Canonical Buddhism”. Buddhist Studies Review. 14 (2): 109—139. S2CID 247883744. doi:10.1558/bsrv.v14i2.14851.
- Yogi Kanna, "Nirvana: Absolute Freedom" (Kamath Publishing; 2011) 198 pages.
- Steven Collins. Nirvana: Concept, Imagery, Narrative (Cambridge University Press; 2010) 204 pages.
- Duiker, William J.; Spielvogel, Jackson J. (2008). World History: To 1800. ISBN 9780495050537.
- Dundas, Paul (2002). The Jains. London: Routledge. ISBN 978-0415266062.
- Fischer-Schreiber, Ingrid; Ehrhard, Franz-Karl; Diener, Michael S. (2008), Lexicon Boeddhisme. Wijsbegeerte, religie, psychologie, mystiek, cultuur en literatuur, Asoka
- Gethin, Rupert (1998), Foundations of Buddhism, Oxford University Press
- Goldstein, Joseph (2011), One Dharma: The Emerging Western Buddhism (Kindle izd.), HarperCollins
- Goleman, Daniel (2008), Destructive Emotions: A Scientific Dialogue with the Dalai Lama (Kindle izd.), Bantam
- Gombrich, Richard F. (1992), „Dating the Buddha: a red herring revealed”, Ur.: Bechert, Heinz, Die Datierung des historischen Buddha [The Dating of the Historical Buddha], Symposien zur Buddhismusforschung (na jeziku: nemački), IV (2), Gottingen: Vandenhoeck and Ruprecht, str. 237—259
- Gombrich, Richard F. (1996), Theravada Buddhism. A Social History from Ancient Benares to Modern Colombo, London and New York: Routledge
- Gombrich, Richard F. (2006), How Buddhism Began. The conditioned genesis of the early teachings. Second edition, Routledge
- Gombrich, Richard (2009), What The Buddha Thought, Equinox
- Gregory, Peter N. (1991), „Sudden Enlightenment Followed by Gradual Cultivation: Tsung-mi's Analysis of Mind”, Ur.: Peter N. Gregory, Sudden and Gradual. Approaches to Enlightenment in Chinese Thought, Delhi: Motilal Banarsidass Publishers
- Hamilton, Sue (2000). Early Buddhism: A New Approach: The I of the Beholder. Routledge. ISBN 978-0-7007-1280-9.
- Hamilton-Blyth, Sue (2013). Early Buddhism: A New Approach: The I of the Beholder. Routledge. ISBN 978-1-136-84293-1.
- Harvey, Peter (1989), „Consciousness Mysticism in the Discourses of the Buddha”, Ur.: Werner, Karel, The Yogi and the Mystic, Curzon Press
- Harvey, Peter (1990), Introduction to Buddhism, Cambridge University Press
- Harvey, Peter (1995a), An introduction to Buddhism. Teachings, history and practices, Cambridge University Press
- Harvey, Peter (1995b), The Selfless Mind: Personality, Consciousness and Nirvāṇa in Early Buddhism, Routledge, ISBN 0-7007-0338-1
- Harvey, Peter (2012). An Introduction to Buddhism: Teachings, History and Practices. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-85942-4.
- Hindson, Ed (2008). The Popular Encyclopedia of Apologetics. ISBN 9780736936354.
- Hwang, Soonil (2006), Metaphor and Literalism in Buddhism: The Doctrinal History of Nirvana, Routledge
- Jayatilleke, K.N., The message of the Buddha, The Free PressŠablon:Full citation needed
- Kalupahana, David J., Causality: The Central Philosophy of BuddhismŠablon:Full citation needed
- Keown, Damien (2000), Buddhism: A Very Short Introduction (Kindle izd.), Oxford University Press
- Keown, Damien (2004). A Dictionary of Buddhism. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-157917-2.
- Khunu Rinpoche (2012), Vast as the Heavens, Deep as the Sea: Verses in Praise of Bodhicitta, Translated by Thubten Thardo (Gareth Sparham) (Kindle izd.), Wisdom
- Kornberg Greenberg, Yudit (2008), Encyclopedia of Love in World Religions, Volume 2, ABC-CLIO
- Lama Surya Das (1997), Awakening the Buddha Within (Kindle izd.), Broadway Books
- Lindtner, Christian (1997), „The Problem of Precanonical Buddhism”, Buddhist Studies Review, 14 (2): 109—139, S2CID 247883744, doi:10.1558/bsrv.v14i2.14851