Obrazovanje u Austriji

Obrazovni sistem u Austriji regulisan je na saveznom nivou, tako da su sve škole širom Austrije, osim alternativnih, jednake. U nadležnosti Ministarstva obrazovanja je i obrazovanje nastavnika i održavanje škola. Austrija ima besplatan i javni školski sistem, devetogodišnje obrazovanje je obavezno. Škole nude niz stručno-tehničkih i univerzitetskih pripremnih puteva koji uključuju od jednu do četiri dodatna godina obrazovanja izvan minimalnog obaveznog nivoa. Administracija primarnog i sekundarnog obrazovanje se obavlja na nivou države od strane nadležnih država.

Savezno zakonodavstvo igra značajnu ulogu u obrazovnom sistemu, a zakoni koji se odnose na obrazovanje efektivno imaju ustavni status jer, kao i ustav Austrije, oni se mogu donijeti ili dopuniti samo dvotrećinskom većinom u parlamentu.

Istorija

Spomen ploča sa likom Oto Glokel, reformatora školstva u Austriji

U prošlosti je obrazovanje bilo privilegija visokih slojeva društva i odgovornost vjerskih institucija i monaha, koji su obrazovali ljude. 1774. godine potpisivanjem prvog Školskog pravilnika, Marija Terezija postavlja osnovu austrijskog školskog sistema, koji se širi carstvom i u svojim načelima ostaje nepromijenjen do danas. Pravilnik određuje obavezno šestogodišnje školovanje, upotrebu istih udžbenika i regulisanje obrazovanja nastavnika. PrestolonaslednikJozef II Habzburški vrši reformu školstva i gradi škole. Franc Jozef 1848. godine formira prvo Ministarstvo javnog obrazovanja, koje 1849. prerasta u Ministarstvo kulture i obrazovanja, danas Savezno ministarstvo obrazovanja, nauke i kulture.

Kasnijim reformama 1869. godine, školska obaveza se sa šest produžava na osam godina, smanjuje se broj učenika u razredima, obrazovanje konačno u potpunosti prelazi u nadležnosti države i reguliše se obrazovanje djevojčica, koje po drugačijem programu apsolviraju osmogodišnje školovanje.

Prva Ženska gimnazija je otvorena 1892. godine. Od 1901. je dozvoljeno da djevojčice pohađaju neke fakultete. Godine 1918. sekretar za obrazovanje pri Ministarstvu, Oto Glokel, provest će značajnu reformu školstva, koja je na snazi i danas. Tako da svako dijete, bez obzira na pol i socijalni status, treba imati osnovno obrazovanje. Godine 1927. uvodi se viša osnovna škola za djecu od 10 do 14 godina. Godine 1932. uvode se novi planovi o obrazovanju. Tih godina već 30% učenika čine djevojčica. Samo 5% nastavnog kadra čine žene, zbog činjenice da se učiteljice nisu smijele udavati.

U vrijeme nacizma, nakon 1938. godine, mogućnost obrazovanja, naročito djevojkama je bio ograničen. Školstvo je u potpunosti podređeno ideologiji nacizma, čiji je zadatak, između ostalog, širenje nacionalističkih ideja.

Krajem drugog svijetskog rata, pod upravom saveznih sila u Austriji će biti zabranjeni svi prije važeći školski planovi i zakoni. Tek 1955. odlaskom saveznika, Austrija počinje sa sopstvenom obrazovnom politikom, zasnovanom na starim tradicijama. Godine 1962. novim odredbama, školska obaveza se produžava na devet godina. Za nastavnike je obavezno obrazovanje na Pedagoškoj akademiji. 1974. godine stupa na snagu Zakon o školstvu, koji je i danas na snazi. 1975. uvedena je koedukacija, a od 1979. se dječaci i djevojčice ne odvajaju na nastavi ručnog rada ili sporta u nižoj osnovnoj školi. 1982. ratifikovana je Konvencija o uklanjanju svakog oblika diskriminacije žene.

Od 1993. za učenike sa smetnjama u učenju postoji mogućnost da posjećuju integrativnu nastavu, što znači da mogu prisustvovati nastavi sa ostalim učenicima. Godine 2000. austrijski obrazovni sistem se po PISA studiji nalazi na sredini ljestvice evropskih zemalja, što nije zadovoljilo očekivanja. Od 2007. uređeno je obrazovanje nastavnika. Pedagoške akademije, Stručne Akademije, Religijski pedagoški instituti i Pedagoški instituti objedinjeni su u Pedagoške visoke škole. Ovdje se obrazuju i dalje školuju svi nastavnici, osim nastavnika viših škola, za koje je obavezno univerzitetsko obrazovanje.

Školska uprava

Obaveze Saveznog ministarstva obrazovanja, nauke i kulture su:

• osnivanje škole
• održavanje škole
• raspuštanje škole
• obrazovanje i dalje školovanje nastavnika
• nostrifikovanje stranih diploma

U saveznim pokrajinama Ministarstvo zastupaju Pokrajinski školski savjeti. Nadležni su za:

• nadzor škola
• saveznu pomoć učenicima
• upravljanje saveznih škola i njihovih nastavnika.

Školska obaveza

Nastava je obavezna za svu djecu koja u Austriji duže borave. Obavezni su da pohađaju školu od septembra godine kada dijete napuni šestu godinu starosti. Obavezno pohađanje nastave traje devet godina pohađanjem:

• državne škole
• privatne škole
• kućne nastave ili
• škole u inostranstvu.

Školsku obavezu u Austriji kao i ostalim zemljama Svetog rimskog carstva uvela je Marija Terezija još 1774. godine.

Vrste institucija za odgoj i obrazovanje

Novorođena djeca do 3 godine mogu posjećivati jaslice. Nakon treće godine dio djece posjećuje vrtić, koji nije obavezan. Sa šestom godinom života počinje školska obaveza. Ukoliko se pri upisu u nižu osnovnu školu (njem.: Volksschule), iskaže potreba, zbog nezrelosti i nepripremljenosti za školu, roditeljima se savjetuje da djete upišu u predškolski razred.

Nakon četiri godine niže osnovne škole, nastavlja se sa četiri godine više osnovne škole (njem.: Hauptschule), ili više škole za opšte obrazovanje (njem.: Algemeinbildende höhere Schule (AHS)), za upis u koju je potreban dobar uspjeh ili položen prijemni ispit. Za djecu sa poteškoćama u učenju postoje specijalne škole (njem.: Sonderschule).

Nakon završenih osam godina, nudi se, zavisno od interesovanja i uspjeha, više mogućnosti:

• Viša realna gimnazija (njem.: Oberstufenrealgymnasium),
• Viša stručna škola (njem.: Berufsbildende höhere Schule (BHS)),
• Obrazovna ustanova za predškolsku, odnosno socijalnu podagogiju (njem.: Bildungsanstalt für Kindergarten- bzw. Sozialpädagogik),
• Srednja stručna škola]] (njem.: Berufsbildende mittlere Schule ),
• Politehnička škola (njem.: Polytechnische Schule), koja se kasnije nastavlja sa zanatskom stručnom školom (njem.: Berufslehre),

Prve tri škole u nizu završavaju ispitom zrelosti, maturom, što omogućava upis na Univerzitet.

Podjela na predškolsko vaspitanje, primarno obrazovanje, sekundarno niže obrazovanje, sekundarno više obrazovanje, postsekundarno obrazovanje i tercijarno obrazovanje obrazovanje je po ISCED (eng.International Standard Classification of Education) Uneskovim odredbama.

Šematski prikaz obrazovnog sistema u Austriji od predškolskog stepena do postsekundarnog.

Niža osnovna škola

Roditelji i staratelji obevezni su da djete prijave radi upisa kod nadležne škole. Najčešće je to škola koja je u istom okrugu u kom dijete stanuje, tj. najbliža škola. Za 1. stepen (1. i 2. razred) đaci imaju 3 godine vremena. To znači da se djeci, koja još nisu dovoljno pripremljena za savladavanje školske svakodnevice, daje vrijeme kako bi pohađanjem predškolskog razreda ili ponavljanjem 1. ili 2. razreda, stekli uslov normalan nastavak daljeg školovanje. U slučaju da djeca puno zaostaju i nisu u mogućnosti da prate školsko gradivo sa ostalim đacima, školska obaveza se završava sa navršenom 15-tom godinom života.

Moguć je i prijevremeni prijem za djecu koja šestu godinu pune između 1. septembra i 31. decembra, ukoliko to roditelji zatraže i ako djeca time nisu preopterećena.

Od školske 2003/04. nastavnim planom je predviđen jedan strani jezik od 1. razreda, kao obavezan predmet.

U četvrtom razredu se roditelje detaljnije informiše o uspjehu djeteta, kako bi se na osnovu pokazanog interesa i uspjeha, odlučilo o daljem obrazovanju djeteta. Uslov za upis u višu osnovnu školu je završen četvrti razred, dok je za upis u više škole za opšte obrazovanje neophodan uspjeh "vrlo dobar" ili "odličan" iz njemačkog jezika, matematike i prirode i društva ili zaključak nastavničkog vijeća niže osnovne škole da postoji velika vjerovatnoća da će učenik uspjeti odgovoriti zahtjevima više škole za opšte obrazovanje, takođe učenik može i da polaže prijemni ispit.

Sistem ocjenjivanja je različit: verbalan, opisan, brojčani ili kombinacija. U četvrtom razredu svi učenici se ocjenjuju brojčano za uspjeh i to ocjenom:

• 1 odličan (njem.: sehr gut)
• 2 vrlo dobar (njem.: gut)
• 3 dobar (njem.: befriedigend)
• 4 dovoljan (njem.: genügend)
• 5 nedovoljan (njem.: nicht genügend)

Viša osnovna škola

Višu osnovnu školu posjećuju đaci od 10-te do 14. godine. Ona fleksibilno odgovara potrebama učenika i njihovim interesovanjima, ali i regionalnim potrebama. Svaka škola ima mogućnosti da u određenom okviru, prilagoditi svoju ponudu nastavnih predmeta svojoj specifičnoj situaciji, sve do izdavanja autonomnih nastavnih planova. Tako nastaju školski centri sa jezičkim, umjetničkim, sportskim, prirodno-tehničkim, ekološkim, informativnim, itd. težištem.

Za nastavne predmete: njemački jezik, matematika i strani jezik (gotovo isključivo engleski), postoje grupe po uspješnosti (njem.: Leistungsgruppe), kojima se omogućava ciljan pedagoški rad, vodeći računa o sposobnostima učenika. Nastava se pri tom izvodi u manjim grupama, a normativi 1. grupe odgovaraju onima u višoj školi za opšte obrazovanje. Za obavezne predmete, u slučaju potrebe nudi se dopunska nastava. U 3. i 4. razredu posebna pažnja se pridaje daljem obrazovanju, putem profesionalne orijentacije, danima stručne prakse, posjetama firmama ili ekskurzijama. Sa odgovarajućim uspjehom po završetku četverogodišnjeg školovanja, postoji mogućnost prijelaska u više škole za opšte obrazovanje, srednje i više stručne obrazovane škole.

Politehnička škola

Ovaj oblik škole nastavlja se na 8. školski stepen i traje jednu godinu. U ovoj školi se učenici pripremaju za profesionalni život, sa opštim obrazovanjem i profesionalnom orijentacijom. Cilj praksi i upoznavanja poslovnog svijeta je pomoć u izboru zanimanja. Njemački jezik, matematika i engleski jezik izvode se u grupama uspješnosti ili u stručnim interesnim grupama. Svaki učenik, uz obavezne nastavne predmete u obimu od 19 sati sedmično, ima mogućnost izbora jednog od sedam interesnih područja, u obimu od 15 sati sedmično.

Specijalna škola

Specijalana škola obuhvata osam ili, sa politehničkom školom, devet školskih stepeni u deset područja. Sa djecom rade nastavnici školovani za rad sa hendikepiranom djecom, uz primjenu individualnih nastavnih metoda, koje omogućavaju savladavanje daljeg profesionalnog obrazovanja ili nastavljanje školovanja. Specijalne škole rade po vlastitom nastavnom planu i grupiraju se u:

• opšte specijalne škole, koje postepeno nestaju ustupajući mjesto integrativnim razredima u obaveznim školama,
• specijalne škole za tjelesno hendikepiranu djecu,
• specijalne škole za djecu sa govornom manom,
• specijalne škole za djecu oštećenog vida,
• specijalne škole za nagluhu djecu,
• specijalne škole za djecu koju je teško obrazovati i
• specijalne škole pri lječilištima.

Teži se da se što veći broj đaka ovih škola, nakon završetka školovanja, uključiti u svakodnevan život. Veliki je broj firmi koje usko surađuju sa školama, zapošljavanjem učenika sa teškoćama u učenju, kao i socijalnih organizacija, čiji je zadatak pružanje pomoći i posredovanje na berzi rada.

Više škole za opšte obrazovanje

Akademska gimnazija u Beču

Viša škola za opšte obrazovanje (gimnazija) obuhvata četverogodišnji niži i četverogodišnji viši stepen i završava se ispitom zrelosti, maturom, kojom se stiče pravo na dalje studiranje ili pravo na zaposlenje u javnim službama.

Uslov za prijem u više škole za opšte obrazovanje je uspjeh "vrlo dobar" ili "odličan" iz njemačkog jezika, matematike i prirode i društva ili zaključak nastavničkog vijeća niže osnovne škole da postoji velika vjerovatnoća da će đak uspjeti odgovoriti zahtjevima više škole za više obrazovanje ili položen prijemni ispit.

Prelazak u razrede višeg stepena moguć je iz više osnovne škole, sa postignutim uspjehom "odličan" ili bilješkom da nastavu glavnih predmeta đak treba pohađati u okviru prve grupe uspješnosti, sa najnižom ocjenom "zadovoljava" iz ostalih predmeta ili nakon položenog prijemnog ispita, ako su ocjene iz glavnih predmeta u drugoj grupi uspješnosti bile lošije od ocjene "vrlo dobar".

Od 1. do 3. razreda (niži stepen) nastavni plan i program je isti za sve vrste škola. U 3. i 4. razredu granaju se na:

• gimnazija (njem.: Gymnasium), koja uključuje i dodatni jezik latinski,
• realna gimnazija (njem.: Realgymnasium), sa nastavom geometrijskog crtanja, većim brojem sati matematike i fizike, opštim tehničkom obrazovanjem ili tekstilnim radom,
• ekonomska realna gimnazija (njem.: Wirtschaftskundliches Realgymnasium), sa više nastave hemije, opštim tehničkom obrazovanjem ili tekstilnim radom.

Nastava engleskog jezika je obavezna u svih osam razreda, na nižem i višem stepenu.

Na višem stepenu razlikuju se:

• gimnazija, sa nastavom latinskog jezika, a od 5. razreda i grčki ili neki drugi živi strani jezik,
• realna gimnazija, sa više matematike, latinski jezik od 5. razreda ili drugi živi strani jezik, više sati nacrtne geometrije, biologije i ekologije, hemije i fizike,
• ekonomska realna gimnazija, od 5. razreda drugi živi strani jezik ili latinski, ekonomija domaćinstva i prehrana, više geografije i ekonomije, psihologije i filozofije sa praktičnim radom.

U 7. i 8. razredu svih gimnazija, biraju se obavezni izborni nastavni predmeti u obimu od 8 do 12 sati.

Po nešto imjenjenom programu djeluju i :

• više škole za opšte obrazovanje sa težištem ka umjetničkom ili sportskom obrazovanju,
• dopunska gimnazija, u koju je upis moguć bez starosnih ograničenja,
• gimnazije za zaposlene, sa večernjom nastavom u trajanju od 9 semestara,
• Savezna gimnazija za Slovence Klagenfurt, nastava se izvodi na slovenačkom jeziku,
• Dvojezična savezna gimnazija u Obervart, nastava se izvodi i na hrvatskom i mađarskom jeziku,
• Školski dom za učenike na zanatskom obrazovanju u Ebenau, više škole za opšte obrazovanje sa zanatskim obrazovanjem za stolarski i bravarski zanat i radio-mehaniku/elektroniku i
• gimnazije sa pojačanom nastavom stranih jezika.

Postoje i više škole sa opštim obrazovanjem sa internatom.

Zanatske škole

U ovim školama učenici stiču teorijska znanja kroz stučnu nastavu sa praktičnom obukom. Stručno-teorijska nastava i nastava pogonske ekonomije odvijaju se u dvije grupe uspješnosti. Škola se pohađa ili jednom sedmično ili u obliku nastavnog kursa od osam sedmica, tokom svake školske godine. Preduslov za upis u zanatsku školu je sigurno mjesto šegrta u nekoj firmi, u kojoj će učenik odrađivati praktičnu obuku. Status učenika (šegrta) je sličan statusu radnika zaposlenog u firmi, te su njegovo radno vrijeme, prava i obaveze, regulirani posebnim zakonom. Učenik u toku školovanja, dobija novčanu nadoknadu, čija visina zavisi od školske godine i vrste zanata kojeg učenik pohađa. Visina naknade regulirana je kolektivnim ugovorom privredne grane.

Srednje stručne škole

Obrazovanje u srednjim stručnim školama traje od 1 do 4 godine. Uslov za upis je završen 8. školski stepen. Za učenike sa lošim uspjehom iz glavnih predmeta, obavezan je prijemni ispit. Ispita su oslobođeni đaci koji završe 9. školski stepen, politehničku školu, osim ako to nije škola sa težištem na području sporta i umjetnosti.

Učenici koji završe ove škole imaju pristup zanatima. Različitim dopunskim kursevima moguć je pristup ispitu zrelosti i diplomskom ispitu, kao i stručnom ispitu zrelosti.

Neke od srednjih stručnih škola su:

• Tehničke, zanatske i umjetničko-zanatske stručne škole, sa trajanjem od 4 godine,
• Trgovačka škola, 3 godine,
• Stručna škola za privredna zanomanja, 3 godine,
• Škole za poslovanje u domaćinstvu, 2 godine,
• Stručna škola za modni dizajn i tehniku oblačenja, 1 ili 2 godine,
• Stručna hotelijerska škola, stručna škola za turizam, 3 godine,
• Stručne škole za socijalna zanimanja, 2 ili 3 godine,
• Stručne poljoprivredne i šumarske škole, 2 do 4 godine i
• Škole za zdravstvenu zaštitu i njegu bolesnika.

Više stručne škole

Viša stručna škola Medling

Više stručne škole traju 5 godina i daju viši nivo stučnog obrazovanja. Završavaju ispitom zrelosti i diplomskim ispitom, što je uslov za studiranje i zaposlenje u javnoj službi. Apsolventi nekih od viših škola, nakon dvogodišnje djelatnosti u struci, stiču pravo da obavljaju zanatsku djelatnosti, bez polaganja majstorskog ispita, a nakon tri godine prakse u struci stiču pravo na zvanje "inženjer".

Uslovi prijema su završen 8. ili 9. stepen i po potrebi položen prijemni ispit. Najvažnije više stručne škole su:

• Više tehničke i zanatske obrazovne ustanove,
• Viša obrazovna ustanova za modu i tehniku odjevanja i viša obrazovna ustanova za modni dizajn i oblikovanje proizvoda,
• Viša obrazovna ustanova za turizam,
• Trgovačka akademija,
• Viša obrazovna ustanova za privredna zvanja,
• Više poljoprivredne i šumarske obrazovne ustanove.

Nastava religije

Država na osnovu ugovora sa Vatikanom iz 1933. godine i kao i svojim ustavom garantuje jednakosti, te se ne smije mješati u nastavu religije. Postavljanje nastavnog kadra i obrazovanje istog, te donošenje planova su zadaci religijskih zajednica. Nastava religije je obavezna za đake koji pripadaju jednoj od priznatih religijskih zajednica u Austriji. Djeca, odlukom roditelja, mogu biti i ispisana. Nudi se i održava nastava religije za djecu rimokatoličke, evangelističke, pravoslavne, islamske, jevrejske i budističke vjeroispovjesti.

Nastava maternjeg jezika

U Austriji pohađaju školu djeca i mladi iz preko 160 zemalja svijeta. Više od 10% učenika sa roditeljima kod kuće govori isključivo ili djelimično neki drugi jezik osim njemačkog. Zato se za učenike, čiji su roditelji ili oni sami stranci, organizuje nastava maternjeg jezika. Nastavu nudi Ministarstvo školstva, a prisustvo nastavi je dobrovoljno. Najveći broj učenika, koji za maternji imaju neki drugi jezik, govori turskim, zatim srpskim, hrvatskim, bošnjačkom, albanskim i rumunskim jezikom. Nastava se nudi u obaveznim školama, a u većim gradovima i na nivou srednjih škola. U školskoj 2006/07. godini iz bečkih škola su izašli prvi đaci koji su nastavu završili na maternjem, turskom jeziku. Nastava maternjeg jezika se obično nudi u popodnevnim satima, sa trajanjem od najmanje dva školska sata sedmično. Učešće na nastavi se bilježi u đačkim knjižicama potvrdom o prisustvu ili ocjenom. Pomoć matičnih država kroz ambasade i konzularna predstavništva je zanemariva. Interes roditelja i učenika, kojima je nastava namijenjena se kreće od pasivnosti do velike zainteresovanosti. Značajan broj je onih koji ponudu prihvataju, svjesni značaja i prednosti poznavanja drugih jezika.

Procentualni udio učenika kojima njemačni nije maternjim jeziki u Austriji školske 2006/07.

Integrativna nastava

Integrativna nastava i odgoj namijenjeni su djeci koja imaju poteškoće u učenju, zbog tjelesnih ili psiholoških razloga. U jednom razredu, uz učenike koji ga pohađaju, je nekoliko đaka koji zahtijevaju posebnu pomoć. U integracionim razredima su najčešće dvije nastavnice, od kojih je jedna školovana za rad sa đecom koja imaju poteškoće u učenju. Ona izrađuje individualne planove za svakog takvog učenika i prate njegov rad i razvoj. Djeca sa potrebom posebnog pedagoškog podsticaja mogu integrativno biti uključena u nastavu u nižoj i višoj osnovnoj školi, kao i na nižem stepenu viših škola za opšte obrazovanje. Nastoji se što više đaka sa poteškoćama obuhvatiti ovakvim načinom nastave i svakom djetetu obezbjediti uslove za svestran razvoj.

Literatura

• Aleksandar Stanković: Obrazovanje učitelja u Austriji; (1988). str. 332-340
• Kosara Pavlović: Inostrani školski sistemi. VI: Austrija; Beograd: Institut za istraživanje i razvoj obrazovanja, 1974.
• Dragana Knežić-Popović, Dijana Marković-Bajalović, Goran Perčević: Položaj etničkih manjina u obrazovanju : uporedna analiza. T. 2, Italija, Švajcarska, Belgija, Austrija, Velika Britanija, Nemačka, Sjedinjene Američke Države, Međunarodni dokumenti. 2000. ISBN 978-86-7549-170-5. str. 194.
• Elmar Schübl: Der Universitätsbau in der Zweiten Republik : ein Beitrag zur Entwicklung der universitären Landschaft in Österreich. 2005. ISBN 978-3-85028-392-2. str. 495.
• Sophia Asperger, Eva Müllner, Irmgrad Schmoll:Higher Education Kooperationen : Sommerkollegs : sprachen lernen = lern languages; Wien. (2003). str. 44.
• Friedrich Ferstl: Adult education in Austria; Prague : European Centre for Leisure and Education, (1979). str. 105