Obrnuta diskriminacija

Obrnuta diskriminacija je diskriminacija protiv članova dominantnih ili većinskih grupa, u korist članova manjinskih ili grupa koje su kroz istoriju bile u nepovoljnom položaju. Grupe se mogu definisati u terminima rasa, polova, etničke pripadnosti ili drugih faktora. Cilj ove diskriminacije može da bude ispravljanje društvene nejednakosti kod kojih manjinske grupe imaju manje pristupa privilegijama u odnosu na one koje uživaju većinske grupe. U takvim slučajevima ona će pokušavti da ukloni diskriminaciju sa kojom se manjinske grupe već suočavaju. Etiketa obrnute diskriminacije se takođe može koristiti da istakne diskriminaciju sadržanu u programima afirmitativne akcije. Obrnuta diskriminacija može biti definisana kao nejednak tretman članova većinskih grupa koje su rezultat preferencijalne politike kao što je to slučaj sa upisom na koledž ili prilikom zaposlenja, a sve to s namerom da ispravi raniju diskriminaciju protiv manjine.[1][2]

Konceptom afirmativne akcije nastojalo se da obrnuta diskriminacija postane popularna tokom prvog kvartala 70-ih godina tako što se fokus stavljao na nedovoljna politička delovanja koja pokušavaju da isprave efekte (uticaj) prošlih diskriminacija kako u vladama tako i u poslovnom svetu.[3]

Koncept obrnute diskriminacije ima dva različita značenja:

  • U najširem smislu, ona se odnosi na diskriminaciju protiv belaca ili muškaraca u bilo kojoj oblasti života, uključujući zaposlenje i obrazovanje.
  • U užem smislu, ona se odnosi na specifične negativne uticaje belaca ili muškaraca koji mogu doći iz iskustva politike afirmativne akcije.

Ova dva značenja su često izmešana što dovodi do zabune i dezinformacije.[3] Zakon u nekim zemljama, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo pravi razliku između „jednakosti pružanja“ i „jednakosti primanja“, zasnovane na ideji da će jednak tretman pre održati nejednakost nego što će pomoći da se ona eliminiše. Protivnici ove razlike mogu istu označiti kao primer obrnute diskriminacije.

Obrnuta diskriminacija na radnom mestu uredi

Kada je članovima određene grupe zabranjeno određeno zaposlenje smatra se da je data grupa dobila manje šanse za zaposlenje nego što joj inače sleduje i da shodno tome zaslužuje da dobije nešto zauzvrat u vidu kompenzacije. Stoga, ovoj grupi se kompenzuje zbog manjka zaposlenosti u prošlosti. Shodno tome, grupa koja je već deo radne strukture će biti diskriminisana čak iako im zaposlenje u prošlosti nikada nije bilo zabranjivano. Ako je cilj obrnute diskriminacije da kompenzuje grupi kojoj je načinjena nepravda teško da će se smatrati bitnim to što oni koji su prevenstveno zaposleni nisu bili među prvobitnim žrtvama diskriminacije.[4] Štaviše, trenutni korisnici beneficija obrnute diskriminacije često nisu iste osobe koje su prvobitno bile oštećene diskriminacijom, a oni koji sada nose teret obrnute diskriminacije su retko iste osobe koje su prvobitno praktikovale diskriminaciju. Zbog ovoga se smatra da je obrnuta diskriminacije ujedno nerelevantna u svojoj nameri da kompenzuje za nečinjenja u prošlosti kao i da je nepravedna prema onima čije su superiorne kvalifikacije zaobiđene.

Često se spekuliše među većinskim grupama da su diskriminsani zbog toga što se zapošljavaju i napreduju uz pomoć političkih propisa afirmativne akcije. Bez obzira na to, kritičari ovih argumenata često ističu da se „simbolički“ značaj posla mora uzeti u obzir kao i kvalifikacije.[5] Mnogi smatraju da baziranje odluke kako bi se uz pomoć nje vršila diskriminacija određene grupe ljudi ne bi trebalo da se temelji na simbolizmu već na čvrstim i dokazivim činjenicama. Tomas Sovel rekao je da značenje pojma „kvalifikacija“ mora biti prošireno da označava nečiju kvalifikaciju „da bude obučavan“ kao i „dostupnost“ žena koje više nisu u radnom odnosu (najčešće zbog prosperiteta njihovih muževa).[6] Kritičari takođe raspravljaju da ono čime se označava „obrnuta diskriminacija“ protiv većinskih grupa u stvari nije diskriminacija protiv te grupe već da je to pozitivna diskriminacije pomažući drugoj grupi. Drugim rečima, umesto da poslodavac nalazi loše osobine i negativno diskriminiše većinu on u stvari pozitivno pomaže manjinskoj grupi. Bez obzira na to, mnogi ukazuju na to da pozitivna diskriminacija prema jednoj grupi ima isto dejstvo kao negativna diskriminacija prema drugoj. Ako se pozitivna diskriminacija pojavi bivajući usmerena na belce na radnom mestu, pod time će se podrazumevati negativna diskriminacija prema ljudima druge boje kože. Kao takva, afirmativna akcija za ljude različitih boja kože je ista kao diskriminacija prema belcima.

Zemlje uredi

Evropska unija uredi

U Pravu Evropske unije se pojaljuje kada član Unije koji je se pridržava Nacionalnog zakonika država članica lošije tretira sopstvene građane ili strane izaslanike nego Evropske stanovnike ili dobra koji podpadaju pod Evropski zakonik. Ovo se može dogoditi zbog pravnih principa subsidijarnosti na koju Evropski zakonik nije primenjiv i u situacijama koje se tiču jedino date države članice.[7]

Indija uredi

U Indiji, među ograničenim mestima za visoko školovanje na Državnim univerzitetima, 50% mesta su rezervisani za članove kasta i klasa koje su lošoj ekonomskoj poziciji.[8] Povlašćeni kandidati mogu da odaberu mesto iz Otvorenih 50 procenata ako on ili ona imaju dobre preporuke. Ovo za svoju posledicu ima dalju obrnutu diskriminaciju Otvorenih, Opštih i “Ne-rezervisanih“ kandidata. Štaviše, s obzirom da ekonomski kriterijumi pri klasifikaciji Rezervisanih kandidata ne postoje, niže rangirani kandidati meću odabranima često ostaju siromašniji dok sa druge strane oni više rangirani dobijaju rastuće benefite i prerastaju u uspešnu generaciju. Takođe, ukoliko su preporuke niže rangiranih i siromašnijih u selekciji Otvorene i Opšte kategorije neznatno manje u odnosu na više rangirane oni dobijaju ograničeniji pristup visokom školovanju. Razlika u preporukama između kandidata rezervisanih i nerezervisanih klasa na prijemnom ispitu je često veoma velika. U Indiji, pojam je često korišćen od strane građana koji protestuju protiv kastne podele.[9][10][11]

Ujedinjeno Kraljevstvo uredi

Ujedinjeno Kraljevstvo pravi veliku razliku između „jednakosti pružanja“ i „jednakosti primanja“, prvenstveno iz poštovanja prema pravima invalida. Zakon o zabrani diskriminacije invalida iz 1995. kao i Zakon o jednakosti iz 2010. stavljaju do znanja da tretiranjem dveju osoba na isti način nije dovoljno kako bi se garantovalo jednako ophođenje ukoliko im zakon, društvo ili okruženje ne pruži „jednakost ishoda“. Zakon pruža osobama ometenim u razvoju mogućnost traženja „jednakog prilagođavanja“ kako bi bili sigurni da će moći da pristupe zaposlenju, uslogama kao i infrastrukturi kao i potpuno zdrave osobe. U novembru 2007. godine, Dejvid Rosin, bivši potpredsednik Kraljevskog koledža za hirurge dao je sledeću izjavu za časopis Hospital Doctor: „Vreme je da neko istupi i progovori o problemima obrnute diskriminacije u pogledu zasluženih nagrada“ i rekavši da „konsultanti žena i etničkih manjina dobijaju povlašćeni tretman kako bi se ispunile veštačke margine“.[12]

Sjedinjene Američke Države uredi

Broj slučajeva upućenih Komisiji za jednaka prava zapošljavanja koji ukazuju na obrnutu diskriminaciju se udvostručio tokom 90-ih[13] i nastavio da oslikava rastući broj slučajeva svih ostalih vrsta diskriminacije.[14]

U studiji sprovedenoj od strane S. K. Kamara i M. P. Orbe sakupljene su izjave pojedinaca koji opisuju situacije u kojima su diskriminisani zbog toga što pripadaju manjinskim grupama (slučajevi obrnute diskriminacije). Obrađeni uzorak je sačinjen od 30% žena i 70% muškaraca. Raspon u godinama rođenja bio je 3% u eri kada prava građana još uvek nisu bila ustanovnjena (1900—1935), 53% tokom ere građanskih prava (1938—1969) i 44% u eri nakon što su ustanovnjena prava građana (1970—1985). U proseku 9% ispitanika su bili Hispano (osobe španskog porekla), 3% Afro-Amerikanci, 77% Kavkažani, 1% Azijati, 1% Starosedeoci i 9% ostali.

Belci Muškarci Mladi Heteroseksualci
Rasizam 70
Seksizam 19
Starosna diskriminacija 12
Homofobija 4

Velika većina ovih priča uključivala je belce koji su bili izloženi rasnoj diskriminaciji (70). Osobe koje su bile izložene rodnoj diskriminaciji izosio je 19. Broj mladih koji su iskusili starosnu diskriminaciju iznosio je 12., a heteroseksualci koji su bile žrtve seksualne diskriminacije iznosio je 4.[15]

Koledži uredi

Tokom 1996. godine, Univerzitet u Teksasu morao je da prekine upotrebu rasne preferencije tokom upisa na koledž zbog Odredbe nacionalnog suda petog reda koja je zabranila rasne povlastice tokom primanja na koledže. Odredba je zaključila da diverzitet prilikom upisa nije mogao da opravda rasne povlastice. Hopvod protiv Teksasa je bila tužba koju su podnela četiri kandidata bele kože Pravnom fakultetu u Teksasu. Njima je bila odbijena prijava iako su njihove prosečne ocene bilo znatno veće od ocena koje su imali manjinski kandidati, a koji su za razliku od njih primljeni. Četiri bela studenta su takođe postigla bolje rezultate na prijemnom ispitu.[16] Ova odluka kao posledicu je imala pokretanje zabrane afirmativne akcije, prvo u Kaliforniji 1997., u Vašingtonu 1998. i Floridi 1999. godine.

Bez obira na to, 2003. godine, tokom suđenja Grater protiv Bolindžera, Vrhovni sud dozvolio je Pravnom fakultetu Univerziteta u Mičigenu da nastavi rasnim povlasticama tokom prijema kandidata za upis. Ova odluka je bila prva i jedina pravno-sporna afirmativna akcija koja je prošla kroz suđenje. Bez obzira na to, ova presuda je stvorila zbunjenost među univerzitetima i smanjila kredibilitet suda za buduće predude koje se budu ticale afirmativne akcije.

Godine 2012., parnica Fišer protiv Univerziteta u Teksasu dospela je do Vrhovnog suda.[17] Univerzitet u Teksasu je navodno koristio rasnu povlasticu kao kriterijum upisa i tako odbio prijavu Abigajl Fišer ne dozvoljavajući joj pritom pravo na žalbu. Niže veće je podržalo žalbu, ali je Vrhovni sud poništio presudu nižeg veća šaljući presudu nazad do Petog kruga kako bi je pregledali. Koledži su prvo krenuli sa korišćenjem rasnih povlastica kako bi ispravili prvobitnu diskriminaciju protiv tih rasa, ali je ta odluka na kraju imala potpuno drugačiji efekat prouzrokujući sukobljavanje sa pravom jednakosti.

Protivnici uredi

Prema izveštaju sačinjenog 1995. za Stejt Department od strane Alfreda Blumrozena, propisi afirmativne akcije su uzrokovali par slučajeva obrnute diskriminacije. Izveštaj je došao do manje od 100 slučajeva obrnute diskriminacije među više od 3.000 slučajeva Nacionalne službe u periodu između 1990. i 1994. godine. Izveštaj je ukazivao na to da velika većina slučajeva nije imala dokaze. U izveštaju Blumrozena, nacionalna anketa otkrila je da je samo nekoliko belaca iskusilo obrnutu diskriminaciju, a da je samo 5 do 10 procenata belaca verovalo da njihova rasa može da utiče na to da li će dobiti posao ili unapređenje. Štaviše, Blumrozenov izveštaj ukazao je da su žalbe upućene Komisiji za jednaka prava pri zaposlenju sadržale dodatne dokaze da je obrnuta diskriminacija retkost: 2% slučajeva su bili vezani za belce optužene za seksualnu, rasnu ili nacionalnu diskriminaciju, dok su 1,8% bile belkinje optužene za rasnu diskriminaciju.[18]

Pored svega, noviji izveštaji Komisije za jednakost pri zaposlenju ukazuju na to da su manje od 10% pritužbi na rasnu diskriminaciju priloženi od strane belaca, 18% pritužbi koje se odnose na pol, a samo 4% pritužbi su upućene od strane muškaraca.[19]

Analiza ostalih dokaza pokazuje da kada su državni uzorci anketirani po pitanju da li su iskusili gubitak posla, unapređenja ili upisa na koledž zbog svoje rase 2%-13% je odgovorilo sa da.[19]

Vidi još uredi

Uopšteno uredi

Društvo uredi

Reference uredi

  1. ^ "Google Scholar"google.com. Retrieved 2015-10-26.
  2. ^ "Reverse Discrimination"dictionary.com.
  3. ^ a b R. Schaefer, ur. (2008). Encyclopedia of race, ethnicity, and society. Thousands Oaks, CA. ISBN 978-1412926942.  Nepoznati parametar |publisger= ignorisan (pomoć)
  4. ^ Cher, George (1975). Philosophy & Public Affairs, Vol 4, No.2 Winter: Justifying Reverse Discrimination in Employment. Wiley-Blackwell. pp. 159–170. JSTOR 2265161.
  5. ^ Baer, Judith (January 1982). "Reverse Discrimination: The Dangers of Hardened Categories". Law & Policy Quarterly4 (1): 71–94.
  6. ^ Sowell, Thomas (August 1970). "Affirmative Action Reconsidered"[mrtva veza] (PDF): 59.
  7. ^ "Purely Internal Situations, Reverse Discrimination, Guimont, Dzodzi and Article 234". ssrn.comSSRN 954242 .
  8. ^ "The Chronicle of Higher Education". July 16, 2009. Retrieved 16 June 2013.
  9. ^ Devanesan Nesiah. Discrimination With Reason? The Policy of Reservations in the United States, India and Malaysia. 1997. Oxford University Press. 0195639839.
  10. ^ "Excess reservation will cause reverse discrimination, cautions Supreme Court" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. новембар 2006). The Hindu.
  11. ^ R. Kent Greenawalt. Discrimination and Reverse Discrimination. 1983. Knopf. ISBN 978-0-394-33577-3.
  12. ^ Templeton, Sarah-Kate (2007-11-18). "'Doctor's Revolt at Anti-White Bias'". London: The Times. Retrieved 2010-06-30.
  13. ^ Evans, W.D (2004). "Reverse Discrimination claims: Growing like kudzu". Maryland Bar Journal: 48–51.
  14. ^ Pincus, F (2003). Reverse discrimination: Dismantling the myth. Boulder, CO: Lynne Rienner.
  15. ^ Camara, Sakile K.; Orbe, Mark P. (jun 2011). „Understanding Interpersonal Manifestations of “Reverse Discrimination” Through Phenomenological Inquiry”. Journal of Intercultural Communication Research. 40 (2): 111—134. doi:10.1080%2F17475759.2011.581032 Proverite vrednost parametra |doi= (pomoć). 
  16. ^ Robert, Menache, Brian H Kleiner (1999). "New Developments in Reverse Discrimination". Equal Opportunities International18: 41.
  17. ^ "Google Scholar"google.com. Retrieved 2015-10-26.
  18. ^ Blumrosen, Alfred (1995). Draft Report on Reverse Discrimination Commissioned by Labor Department. Daily Labor Report.
  19. ^ a b Schaefer, Richard T. (25 April 2008). "Reverse Discrimination". Encyclopedia of Race, Ethnicity, and Society: 1160–1162.

Dodatna literatura uredi


Spoljašnje veze uredi