Orašje (Varvarin)

Orašje je naselje u Srbiji u opštini Varvarin u Rasinskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 698 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 826 stanovnika).

Orašje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRasinski
OpštinaVarvarin
Stanovništvo
 — 2011.698
Geografske karakteristike
Koordinate43° 44′ 22″ S; 21° 16′ 04″ I / 43.739333° S; 21.267833° I / 43.739333; 21.267833
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina343 m
Orašje na karti Srbije
Orašje
Orašje
Orašje na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj037
Registarska oznaka

Ovo selo se nalazi na izlasku Kalenićke reke iz klisure, na površini od 997 hektara, od kojih je 497 neobradivo. Ime je dobilo po mnogim orasima, kojih i danas ima. Selo je vrlo staro, a crkvu Svetog Jovana Krstitelja, nekadašnji manastir, podigao je 1321. godine kralj Milutin. Crkva je podignuta u slavu pomirenja Milutina sa bratom Dragutinom, posle njihovog desetogodišnjeg ratovanja. Ovaj manastir posetio je i Hajduk Veljko Petrović 1810. godine, neposredno pre Varvarinskog boja, radi nekog važnog dogovora sa igumanom Rafailom. U ovom selu je pred crkvom 1815. godine pročitano pismo Kneza Miloša u kome je pozvao narod na ustanak, te je doneta odluka da se i Temnićani dignu na ustanak. U borbu su ih poveli knez Mileta Radojković i Nikola Mandrda.

Staro selo bilo je manastirski prnjavor i nalazilo se na mestu koje se i danas tako zove. Kada su Turci 1813. godine porušili manastir, to selo je raseljeno i tek posle Drugog srpskog ustanka zasnovano je novo. Zasnovao ga je neki Raon (Aron) Cincarin koji je ovde došao iz Makedonije, da sa osam sinova popravlja crkvu. Tu je i ostao, a od njega vode poreklo Cincarevići - Miškovići. Ostali stanovncii su došli iz Stare Srbije, sokobanjskog, vranjskog, užičkog i kruševačkog kraja.

Ovde se nalazi Zapis orah kod crkve (Orašje).

Istorija uredi

Do Drugog srpskog ustanka Orašje se nalazilo u sastavu Osmanskog carstva. Nakon Drugog srpskog ustanka Orašje ulazi u sastav Kneževine Srbije i administrativno je pripadalo Jagodinskoj nahiji i Temnićskoj knežini[1] sve do 1834. godine kada je Srbija podeljena na serdarstva.

Poreklo stanovništva uredi

Prema poreklu ondašnje stanovništvo Orašja iz 1905. godine, može se ovako rasporediti:

  • Iz Makedonije ima 1 porodica sa 60 kuće.
  • Nepoznato poreklo ima 1 porodica sa 12 kuće.
  • Iz okoline Sokobanje ima 1 porodica sa 10 kuće.
  • Iz Vranjskog okruga ima 2 porodice sa 8 kuće.
  • Iz Užičkog okruga ima 1 porodica sa 8 kuće.
  • Iz Stare Srbije ima 1 porodica sa 7 kuće. (podaci datiraju iz 1905[2]

"Na izvoru kraj kisele vode" - Orašje uredi

Prva subota u februaru - “Na izvoru kraj kisele vode” je najstarija manifestacija temnićkog kraja koja se svake godine održava u mesnoj zajednici Orašje. Tradicionalno se održava svake godine oko Svetog Save, u organizaciji mesne zajednice Orašje, KUD “Vuk Karadžić” iz Orašja i Opštine Varvarin.

Manifestacija predstavlja takmičenje pevača amatera, koji nisu afirmisani i nemaju muzička izdanja. Program je takmičarskog karaktera, takmičare ocenjuje stručni žiri koji na kraju proglašava pobednika. U revijalnom delu programa učestvuje uvek KUD “Vuk Karadžić”. Manifestacija je više puta nagrađivana od strane Opštine, Okruga i Republike kao najstarija manifestacija ovog tipa u Srbiji.

Izvor mineralne vode uredi

U okviru hidrografskih objekata posebnu pažnju zavređuje pojava mineralne vode, poznata pod nazivom "Soko voda". Naime, u ataru sela Orašje, neposredno ispod podnožja Juhora, nalazi se izvorište mineralne vode na nadmorskoj visini od 220 m. Po geološkom sastavu ovaj lokalitet je sastavljen od stena koje čine osnovnu geološku građu planinske mase Juhora, a to su stare paleozojske škriljaste stene gnajseva, mikašista, amfibolita, liskunovitih i sličnih stena. Izvorište mineralne vode u ovim stenama leži ispod glinovito-peskovitih kvartarnih naslaga debljine oko 10 m, a na kontaktu ovih stena sa neogenim naslagama moravske dolinske ravni. Utvrđeno je da kontaktnu zonu ovih različitih stena (škriljaca i neogena) presecaju rasedne linije različitih pravaca, tako da za ove rasede geolozi vezuju pojavu mineralne vode u Orašju, kao i u selu Svojnovu na istočnim padinama Juhora.

Ova voda svrstava se u grupu hladnih kalcijum-magnezijum-hidrokarbonatnih-ugljenokiselih mineralnih voda, temperature od 12-140C, ukupne mineralizacije 0,8 - 1,4 g/l i pH vrednosti od 6,08. Sadržaj CO2 u vodi iznosi 1,1 g/l, a sadržaj radioaktivnih elemenata je nizak. Počeci eksploatacije ove vode datiraju još od 1929. godine, tako da se ona smatra jednom od najstarijih mineralnih voda na teritoriji Srbije koja je flaširana i koja je dobila širu tržišnu upotrebu (korišćena je i na Dvoru u Beogradu). Još 1932. godine kralj Aleksandar I Karađorđević proglasio je ovu vodu za opšte korisnu lekovitu mineralnu vodu.

Voda se dobija iz kaptiranog bunara (lociran pored crkvenog dvorišta), ustaljenog kapaciteta oko 1 l/s. Međutim, na prostoru izvorišta, posle drugog svetskog rata, dva puta su vršena istraživanja bušenjem više bušotina, od kojih su dve dublje (37 i 40 m). Zatim, početkom 90-ih godina izvedene su 3 duboke bušotine do 150, 200 i 300 m dubine, ali je izdašnost tih bušotina bila mala, od 0,1 do 0,3 l/s. To znači da treba računati sa postojećim kapacitetom od 1 l/s.

Analizom fizičko-hemijskog sastava vode, koju je izvršio 1997. godine Zavod za zaštitu zdravlja Srbije "Dr Milan Jovanović - Batut" utrvrđeno je prisustvo sledećih elemenata (mereno u g/l vode): natrijuma 34,80, kalijuma 9,28, kalcijuma 159,18, magnezijuma 60,00, selena 0,0014, bikarbonata 579,00, hlorida 25,00, sulfata 134,00 i fluorida 0,80 g/l. Međutim, analizom lekovitih svojstava, koju je izvršio Medicinski fakultet u Beogradu - Institut za balneologiju, utvrđeno je da se ova voda može koristiti kao terapijsko sredstvo u lečenju sledećih hroničnih oboljenja: upale želuca i žučnih puteva, peska u mokraćnim putevima, stanja posle hirurškog odstranjenja kamena iz žučnih i mokraćnih puteva. Pored toga, veoma je efikasna u pogledu brze nadoknade tečnosti u organizmu i utoljavanja osećaja žeđi, zbog čega se preporučuje osoboma koje su izložene povećanim gubicima tečnosti, kao i onima koje se podvrgavaju kontrolisanim procedurama mršavljenja. Inače, može se koristiti bez ograničenja kao stona mineralna voda.

Ova mineralna voda i danas se flašira pod nazivom "Soko" i prodaje kao stona osvežavajuća ugljenokisela voda, a delom se koristi i za proizvodnju gaziranih sokova. Distribuira se, uglavnom, na regionalnom tržištu.

Demografija uredi

U naselju Orašje živi 577 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,3 godina (42,8 kod muškaraca i 45,8 kod žena). U naselju ima 201 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,47.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.079
1953. 1.112
1961. 1.045
1971. 997
1981. 951
1991. 826 757
2002. 698 810
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
695 99,57%
Crnogorci
  
2 0,28%
nepoznato
  
1 0,14%
Orašje u popisima Jagodinske nahije — od 1818. do 1829.[1]
Godina popisa 1818. 1819. 1820. 1821. 1822. 1823. 1824/25. 1825. 1826. 1827. 1828. 1829.
Kuće 22 24 33 33 37 35 37 38 35 35 37 37
Poreske glave* - 28 37 37 39 43 43 41 36 38 37 37
Aračke glave** 46 61 80 80 81 84 89 91 82 88 98 97
*Poreske glave = Oženjeni muškarci | ** Aračke glave = Muškarci od 7 do 70 godina


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ a b Popović, Ljubodrag. Zoran Marković, ur. Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 (PDF). Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. ISBN 86-902609-5-1. Pristupljeno 12. 7. 2012. 
  2. ^ Podaci: „Naselja“ knj.6 (dr. Stanoje. M. Mijatović: Naselja srpskih zemalja
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi