Osman Kulenović
Osman Kulenović (Rajnovci kod Kulen Vakufa 15. decembar 1889 — Zagreb, 7. jun 1947) bio je hrvatski političar i pravnik.
Osman Kulenović | |
|---|---|
 Osman Kulenović pred sudom, 1947. | |
| Datum rođenja | 15. decembar 1889. |
| Mesto rođenja | Rajnovci |
| Datum smrti | 7. jun 1947. (57 god.) |
| Mesto smrti | Zagreb, Jugoslavija |
Biografija
urediMladost
urediOsman Kulenović se rodio 15. decembra 1889. godine u Rajnovcima kod Kulen Vakufa. Porijeklom vodi iz bogate bosanske begovske porodice. Za vrijeme gimnazijskih dana izjašavao se kao Hrvat, a dolaskom na Zagrebačko sveučilište se priključuje starčevićancima. Na sveučilištu je upoznao Antu Pavelića. Za vrijeme austrougarske vladavine bio je jedan od najmlađih zastupnika u Zemaljskom saboru Bosne i Hercegovine. Pravo je diplomirao u Beču 1917. godine, zatim i doktorirao. Početkom dvadesetih godina 20. vijeka, bio je kotarski predsjednik u Kotor Varošu, ali je zbog hrvatstva bio smijenjen.[1]
NDH
urediNakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, na Pavelićev poziv odlazi u Zagreb, gdje je 16. aprila 1941. godine imenovan za potpredsjednika Vlade. Početkom maja 1941. godine Banja Luka, pored Zagreba i Sarajeva, postala je jedno od glavnih središta države, pa je Pavelić namjeravao tamo premjestiti i druga ministarstva. U tom se cilju potpredsjedništvo Vlade i seli iz Zagreba u Banju Luku, gdje nastavlja raditi. Kulenović prima stranke, obilazi bosanske gradove i među narodom politički djeluje. Pavelića Kulenović obavještava o pokoljima Srba. Izaslanstva muslimana je predvodio na sastancima sa Pavelićem. Poslije tri mjeseca je podnio ostavku, koju je Pavelić usvojio tek u jesen, imenovavši na dužnost potpredsjednika njegovog brata Džafera (a Potpredsjedništvo Vlade je od novembra opet vraćeno u Zagreb). Kulenović je bio u izaslanstvu NDH u Rimu, gdje su 18. maja 1941. godine Pavelić i Benito Musolini potpisali Rimske ugovore.[1]
U novembru 1941. godine je postavljen za poslanika i opunomoćenog podvladonosca u ministarstvu spoljašnjih poslova NDH. Bio je na proslavi godišnjice NDH 1942. i na dočeku Velikog muftije Jerisalima Muhameda Amina el Huseinija u maju 1943. godine, nakon čega je penzionisan. Od tada, pa do kraja rata je živio u Zagrebu.[1]
Slom NDH i smrt
urediIz Zagreba je krenuo 6. maja 1945. godine s ostalim dužnosnicima NDH u Austriju. Predali su se britanskim vojnim vlastima, koji su ih smjestili u zarobljenički logor.[1] Osim Kulenovića, među 130 visokih zvaničnika NDH bili su i Mile Budak, Ademaga Mešić, Pavao Canki, Julije Makanec i drugi. Njih je britanska vojna policija uvjerila kako će biti prebačeni u Italiju, ali ipak su u Rozenbau na željezničkoj stanici ukrcani u voz[2] i 10. oktobra 1946. godine bili izručeni jugoslovenskim vlastima[1]. U Zagrebu je sa skupinom zvaničnika NDH, na čelu sa Slavkom Kvaternikom, osuđen na smrt.[1]
Vidi još
urediReference
uredi- ^ a b v g d đ Dizdar et al. 1997, str. 219.
- ^ Prcela 2005, str. 67—68.
Literatura
uredi- Dizdar, Zdravko; Grčić, Marko; Ravlić, Slaven; Stuparić, Darko (1997). Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945 (na jeziku: hrvatski). Minerva. ISBN 9789536377039. Pristupljeno 21. 1. 2019.
- Prcela, John Ivan (2005). Hrvatski holokaust II. : dokumenti i svjedočanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji (na jeziku: hrvatski) (2 izd.). Zagreb: Hrvatsko žrtvoslovno društvo. ISBN 978-953-97340-3-7.
