Otroci

вишезначна одредница на Викимедији

Otroci je naziv za najsiromašniji sloj seljaka u srednjovjekovnoj Srbiji.

Riječ otrok (množina otroci) je u našoj istoriografiji izazivala velike rasprave. Mnogi istoričari su se sporili oko značenja riječi otrok i njene uloge u srednjovjekovnoj Srpskoj državi. Jedni su tvrdili da su otroci robovi dok su drugi to opovrgavali, i jedni i drugi su imali argumente za svoje tvrdnje.

Dušanov zakonik je tokom XIX i XX vijeka doživio više prevoda (njemački, engleski, francuski, poljski, ruski i dr), ali je tek u novije vrijeme preveden na savremeni srpski jezik. Nikola Radojčić se prihvatio tog nezahvalnog posla. Našao je mjeru za stari stil i jezik, međutim napravio je i neke previde, tako je riječ dijak preveo kao đak, a riječ otrok kao rob. Na ovom prevodu otrok jednako rob novija mu je istoriografija najviše zamjerila. Neosporno je da su otroci najbespravniji društveni sloj u srednjovjekovnoj Srpskoj državi, ali to nije bilo nužno značenje i poistovjećivanje sa robom. U prilog teoriji da su otroci robovi ide i činjenica da oni nisu imali lična prava. Član 72. Dušanovog zakonika predviđa da se svakom ko nevoljan dođe na carev dvor učini pravda sem otroku vlasteoskom. Takođe otroci su u vječnoj baštini vlastele. Teodor Taranovski je iz svega ovog izvukao zaključak „Čovjek koji je predmet svojine nekog drugog čovjeka, ne može da se smatra nikako drugačije nego kao rob. Dakle otroci su robovi.“

Ropstvo nije bilo nepoznato u srednjem vijeku. Zna se za robove u primorskim krajevima i gradovima. Međutim otroci su se razlikovali od njih. Ni jedni ni drugi nisu imali lične slobodu, ali otroci su se u obavezama izjednačavali sa meropsima. O tome svjedoči 67. Član Dušanovog zakonika. Prema tome dolazimo do zaključka da su otroci morali posjedovati nekakvu privatnu svojinu. Takođe gospodari su imali veće prihode i zaradu od rada slobodnog naseljenika nego od rada neproduktivnog roba. Ovo takođe ide u prilog tezi da otroci nisu robovi. Otroci su ponekad dobijali i veoma povjerljive dužnosti i bili od povjerenja svojih gospodara. Među takvim slučajevima su i otroci Nikola Vladović i Radoslav Đurašinović koji su na povjerenje svog gospodara Olivera Golemovića učestvovali u važnim razgraničenjima na manastirskim imanjima. Postoji još jedan otrok, grk Nikita Pedijasim, kome je njegov gospodar Jovan Uglješa povjeravao važne poslove i mnogo vjerovao. Šta više on je bio i jedan od dvorjana na njegovom dvoru.

Prema tome izraz otrok je vremenom poprimila različita značenja. U našim srednjovjekovnim dokumentima najčešće se podrazumijevaju naseljenici bez ličnih prava ali često i ljudi kojima njihovi gospodari povjeravaju važne dužnosti. Stoga kao takvu riječ otrok uopšte nije trebalo prevoditi.

IzvoriUredi

  • Blagojević, Miloš (2004). „Meropsi i otroci - baštinici i posadnici u Grbaljskom rukopisu Dušanovog zakonika”. Glas SANU. 396 (12): 21—60. 
  • Mihaljčić Rade, Prošlost i narodno sećanje, 1995

Vidi jošUredi

Spoljašnje vezeUredi