Oficir
Primeri i perspektive u ovom članku možda ne predstavljaju svetski pogled na temu. |
Oficir je pripadnik armije, ratnog vazduhoplovstva, ratne mornarice ili druge uniformisane službe (policija, vatrogasna služba i sl.) koji se nalazi na određenoj odgovornoj dužnosti.[1]
Oficirski kadar dobija se školovanjem učenika srednjih škola (pod određenim uslovima i pitomaca srednjih vojnih škola) u vojnim akademijama, a neki profili u službama sa fakulteta iz građanstva. Oficir može postati i podoficir koji redovno ili vanredno završi vojnu akademiju ili fakultet u građanstvu.
Istorijski, institucija oficira javlja se u većini armija u XVIII veku. U Srbiji, nakon potpisivanja Jedrenskog mira 1829. godine, srpska vojska je bila pod patronatom Rusije koja je usled toga imala i najveći uticaj na nju. Malu vojsku, oformljenu u tom periodu, organizovali su ruski aktivni oficiri prema iskustvima i pravilima koja su važila u ruskoj vojsci. Između 1830. i 1835. godine formirani su prvi pešadijski bataljon, konjički eskadron i topovska baterija, a samim tim javila se potreba i za srpskim oficirskim kadrom. Tako je prva grupa od 12 mladića poslata u Rusiju na školovanje za oficire. Austrija u to doba nije s blagonaklonošću posmatrala povećanje i jačanje vojske u kneževini Srbiji, posebno kada je od 1860. određeni broj nižih oficira srpske nacionalnosti počeo da prelazi iz austrijske u srpsku vojsku, ali i drugi civili, uglavnom Slavonci, lekari, inžinjeri, muzičari i dr. Srbija je ova dešavanja ozvaničila Zakonom o prihvatanju stranih oficira 1867. godine.
Od tada, pa sve do danas vojske i armije na prostorima Srbije predvode školovani oficiri. Hijerarhijska oficirska zvanja (činovi) su se menjala ali je uloga oficira ostala nepromenjena.
Brojnost uredi
Proporcija oficira uveliko varira. Podoficiri obično čine između osmine i petine modernog osoblja oružanih snaga. U 2013. godini oficiri su sačinjava seniorskih 17% britanskih oružanih snaga,[2] i 13,7% francuskih oružanih snaga.[3] U 2012. godini oficiri su činili oko 18% nemačkih oružanih snaga,[4] i oko 17,2% oružanih snaga Sjedinjenih Država.[5]
U Vojsci Srbije uredi
U Vojsci Srbije oficir predstavlja aktivno vojno lice sa činom od potporučnika do generala u Kopnenoj vojsci i Ratnom vazduhoplovstvu i protivvazduhoplovnoj odbrani, odnosno od potporučnika do admirala u Rečnoj flotili.
Oficirski činovi u Vojsci Srbije:
Kopnena vojska (KoV) | Ratno vazduhoplovstvo i protivvazduhoplovna odbrana (RViPVO) | Rečna flotila | |
---|---|---|---|
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „Oficir | Vojska Srbije”. www.vs.rs. Pristupljeno 2019-12-18.
- ^ „UK Armed Forces Annual Personnel Report” (PDF). Ministry of Defence. 1. 4. 2013. Pristupljeno 25. 12. 2015.
- ^ „Défense : Jean-Yves Le Drian supprime 580 postes d'officiers de l'armée française en 2013”. La Tribune. Pristupljeno 2017-08-20.
- ^ Pike, John. „Germany - Military Personnel”. Globalsecurity.org. Pristupljeno 2017-08-20.
- ^ „2012 Demographics Report” (PDF). Militaryonesource.mil. Pristupljeno 2017-08-20.
Literatura uredi
- Oxford Classical Dictionary, 2nd edition, 1996: "strategoi."
- Warry, John Gibson (1980). Warfare in the classical world: an illustrated encyclopedia of weapons, warriors, and warfare in the ancient civilisations of Greece and Rome. New York, St. Martin's Press.
- „UK Armed Forces Annual Personnel Report” (PDF). Ministry of Defence. 1. 4. 2013. Arhivirano (PDF) iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2015.
- „Défense : Jean-Yves Le Drian supprime 580 postes d'officiers de l'armée française en 2013”. La Tribune. 4. 1. 2013. Arhivirano iz originala 30. 6. 2017. g. Pristupljeno 20. 8. 2017.
- „2012 Demographics Report” (PDF). Militaryonesource.mil. Arhivirano (PDF) iz originala 18. 4. 2015. g. Pristupljeno 20. 8. 2017.
- „Population Representation 2004 – Active Component Officers”. Arhivirano iz originala 3. 12. 2009. g. Pristupljeno 23. 11. 2011.
- „Leatherneck: Citadel "Double Dogs"” (PDF). Citadelsanantonio.org. Marine Corps Association. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 8. 2015. g. Pristupljeno 13. 11. 2015.
- „Direct Commission Selected School (DCSS) Program”. Gocoastguard.com/. U. S. Coast Guard. Arhivirano iz originala 18. 11. 2015. g. Pristupljeno 17. 11. 2015.
- „Officer Candidate School (OCS)”. Gocoastguard.com. Arhivirano iz originala 30. 9. 2017. g. Pristupljeno 20. 8. 2017.
- „<meta HTTP-equiv="content-type" content="text/HTML;charset=utf-8"/><meta HTTP-equiv="X-UA-Compatible" content="IE=9"/> Career Development Training at USPHS Commissioned Corps”. Arhivirano iz originala 4. 4. 2020. g. Pristupljeno 27. 4. 2020.
- „Basic Officer Training | Office of Marine and Aviation Operations”. Omao.noaa.gov. Arhivirano iz originala 4. 8. 2020. g. Pristupljeno 27. 4. 2020.
- „DAOD 7000-0, Affidavits and Statutory Declarations”. Canada.ca. 13. 11. 2013. Arhivirano iz originala 20. 7. 2020. g. Pristupljeno 20. 7. 2020.
- „Powers of officers to take affidavits and declarations” (PDF). Gov.uk. Arhivirano (PDF) iz originala 31. 8. 2021. g. Pristupljeno 4. 3. 2022.
- „Who can witness your statutory declaration”. Attorney-General's Department. Arhivirano iz originala 5. 3. 2022. g. Pristupljeno 5. 3. 2022.
- NCOs are 'backbone' of the Army, US Army Public Affairs Office, Fort Monmouth, NJ, 15. 4. 2009, Arhivirano iz originala 17. 10. 2012. g., Pristupljeno 4. 5. 2009
- Fraternization Policy Update Reflects Current Operational Tempo, US Navy Chief of Naval Personnel Diversity Directorate, 26. 5. 2007
- Andrade, Tonio (2016), The Gunpowder Age: China, Military Innovation, and the Rise of the West in World History, Princeton University Press, ISBN 978-0-691-13597-7.
- Arnold, Thomas (2001), The Renaissance at War, Cassell & Co, ISBN 978-0-304-35270-8
- Liang, Jieming (2006), Chinese Siege Warfare: Mechanical Artillery & Siege Weapons of Antiquity, Singapore, Republic of Singapore: Leong Kit Meng, ISBN 978-981-05-5380-7
- Lu, Gwei-Djen (1988), „The Oldest Representation of a Bombard”, Technology and Culture, 29 (3): 594—605, JSTOR 3105275, S2CID 112733319, doi:10.2307/3105275
- May, Timothy "The Mongol Art of War." Westholme Publishing - The Mongol Art of War Westholme Publishing, Yardley. 2007.
- Needham, Joseph (1971), Science and Civilization in China Volume 4 Part 3, Cambridge At The University Press
- Needham, Joseph (1980), Science & Civilisation in China, 5 pt. 4, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-08573-1
- Needham, Joseph (1986), Science & Civilisation in China, V:7: The Gunpowder Epic, Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-30358-3.
- Nicolle, David -- The Mongol Warlords Brockhampton Press, 1998
- Charles Oman -- The History of the Art of War in the Middle Ages (1898, rev. ed. 1953)
- Partington, J. R. (1960), A History of Greek Fire and Gunpowder, Cambridge, UK: W. Heffer & Sons.
- Partington, J. R. (1999), A History of Greek Fire and Gunpowder, Baltimore: Johns Hopkins University Press, ISBN 978-0-8018-5954-0
- Patrick, John Merton (1961), Artillery and warfare during the thirteenth and fourteenth centuries, 8, Issue 3 of Monograph series, Utah State University Press, ISBN 9780874210262, Pristupljeno 28. 11. 2011
- Purton, Peter (2010), A History of the Late Medieval Siege, 1200–1500, Boydell Press, ISBN 978-1-84383-449-6