Palibrčki krajputaši

категорија на Викимедији

Palibrčki krajputaši predstavljaju veliku spomeničku celinu posvećenu borcima ivanjičkog kraja palim u Javorskom, Balkanskim i Prvom svetskom ratu.[1] Spomenici se nalaze na mestu zvanom „Palibrčki grob” u zaseoku Glavinići sela Rokci (Opština Ivanjica), kraj starog puta Ivanjica-Međurečje-Bratljevo-Erčege-Sjenica.[2]

Palibrčki krajputaši
Krajputaši na Palibrčkom grobu, Rokci
Opšte informacije
MestoRokci (Ivanjica)
OpštinaOpština Ivanjica
Država Srbija
Vreme nastanka19. vek20. vek

Spomenička grupa se sastoji od 28 očuvanih i obnovljenih krajputaša. Sačuvan je i izvestan broj ulomaka od mermera i peščara, ali je ove spomenike nemoguće rekonstruisati.[3]

Krajputaši

uredi

Običaj podizanja kenotafa − spomenika nad praznim grobom − nastao je iz potrebe da se oda počast vojnicima koji su poginuli na dalekim ratištima ili sahranjeni na nepoznatim lokacijama, odnosno kao odraz opšteprihvaćenog verovanja da duša umrlog luta sve dok joj se ne obezbedi mesto prebivanja.[2] Podizanje ovih obeležja srpskim vojnicima učestalo je nakon Javorskog, a naročitu ekspanziju doživelo po okončanju Prvog svetskog rata. Kenotafi su najčešće podizani na prometnim mestima − kraj puteva i na raskrsnicama, ali i u crkvenim portama i na zavičajnim grobljima[4] zbog čega se termin krajputaš koristi krajnje uopšteno, odnosno ne odnosi na sva kenotafna obelažja u nas. Zapravo, ova širokorasprostranjena reč i nije poreklom iz narodnog jezika, već „kovanica” koju je osmislio i 1961. godine prvi upotrebio pesnik Branko V. Radičević u svojoj knjizi „Plava linija života: srpski seoski spomenici i krajputaši”.[5]

Palibrčki krajputaši

uredi

Krajputaši se nalaze u selu Rokci jugozapadno od Ivanjice, na prostoru koji je nekada služio kao odmorište karavanima koji su išli od Ivanjice ka Erčegama i Sjenici i obratno. Mesto je nazvano po hajduku Tomu Palibrku koji je ovde sahranjen.[2] Spomenička grupa formirana je nakon Javorskog rata, kada su meštani okolnih sela podigli veći broj obeležja svojim izginulim ratnicima. Ti, sada uništeni spomenici bili su uglavnom krstaši skromnijih dimenzija od studeničkog mermera. Iz ovog perioda preostala su samo dva spomenika od kamena „tociljaka” sa prikazom vojnika nastradalih u Javorskom ratu. Posle 1918. godine običaj podizanja krajputaša je intenziviran. Do danas je sačuvano dvadesetak obeležja vojnicima palim u Prvom svetskom ratu.[2]

Opšte karakteristike

uredi

Na osnovu epitafa uočava se da su Palibrčki karajputaši podizani u dužem periodu, kao i da nisu nisu podizani samo poginulim, već i umrlim ratnicima. Karakterističan primer je spomenik podignut braći Kovačević iz Ravne Gore, Miladinu koji je poginuo u ratu 1915. godine, i Milovanu ubijenom 1941. godine od strane četnika Božidara Ćosovića Javorca. Milovan je ovde i sahranjen.[2]

Stilski i hronološki, spomenici se mogu podeliti u pet grupa:

  1. spomenici od peščara kubične forme, bez pokrivke, sa predstavom pokojnika (kraj 19. veka)
  2. spomenici od mermera u formi krsta ili ploče nadvišene krstom (kraj 19, prve decenije 20. veka)
  3. spomenici od peščara u formi stuba ili ploče sa pokrivkom u vidu profilisane „kape”, većinom sa predstavom pokojnika (3. i 4. decenija 20. veka)
  4. spomenici od peščara u vidu stuba trapezoidne forme na klasicistički profilisanom postolju (do 1941)
  5. savremeni spomenik (2013).

Sačuvani spomenici postavljeni su u niz, paralelno sa putem, „kao u ratničkom stroju”.[2] Likovne predstave vojnika prikazane su, uz izvesne izuzetke, na istočnim i zapadnim stranama spomenika. Broj prikazanih likova varira od jedne, pojedinačne figure, do dve ili tri, u slučaju izginule braće. Na pojedinim urezan je samo tekst epitafa u kombinaciji sa različitim simboličnim i dekorativnim elementima.[2]

Palibrčki krajputaši obnovljeni su 2013. godine na inicijativu Turističke organizacije opštine Ivanjica, a pod patronatom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo. Projekat konzervacije i restauracije izvelo je Preduzeće „Ras” iz Ivanjice.

1. Spomenici od peščara (kraj 19. veka)

uredi

U grupi su sačuvana samo dva spomenika od peščara podignuta borcima Javorskog rata. Sličnih su karakteristika: stubovi oblika kvadra od kamena iz majdana „Marina reka” u Sveštici.[2] Opširni epitafi uklesani su u lučno zasvođenim nišama na po dve strane spomenika, dok su poleđine neobrađene. Figure ratnika prikazane su plošno, a glave modelovane u plitko urezanim nišama, čime se stvara utisak bareljefa. Oko glava uklesani su ime i vojnički čin. Ratnici su prikazani u uniformi Vojske Kneževine Srbije, sa podignutim sabljama. Spomenik kaplara Milanu Spasoviću rad je tada nadaleko čuvenog majstora Mila Popovića iz Sveštice.[2][6]

2. Spomenici od mermera (kraj 19. veka, prve decenije 20. veka)

uredi

Po rečima meštana, u decenijama između Javorskog i Prvog svetskog rata ovde je podignut veći broj spomenika od studeničkog mermera, koji su uništeni tokom vremena. Preostalo je samo par celih i više ulomaka sa kojih je nemoguće rekonstruisati tekst.[2] Studenički majstori izrađivali su mermerne nadgrobnike koji su širom tadašnje Srbije prodavani kao poluproizvodi, dok su podatke o pokojniku urezivali lokalni klesari. Skromnih su dimenzija, u obliku su razuđenog krsta, ili vertikalne ploče nadvišene krstom.[6]

3. Spomenici od peščara u obliku stuba sa „kapom” (3. i 4. decenija 20. veka)

uredi

Preovlađujuća stilska grupa među Palibrčkim krajputašima. Spomenici u obliku stuba ili ploče sa ili bez pokrivke, izrađeni od sveštičkog peščara, kvalitetnog i mekog kamena pogodnog za oblikovanje i bojenje[7]. Iako spomenici nisu potpisani, zna se da su ih izradili klesari iz familije Savića i Popovića iz tog sela.[2][6]

Krajputaše u Rokcima podizala je najuža rodbina. Mnoge su kuće ostajale bez muške glave, a mnogo je majki u ratu izgubilo sina, nekada dva, pa i više, a da bi se svima časno odužili, najbliži su im često podizali zajedničke spomenike.[2] U večini slučajeva na njima su prikazane likovne predstave vojnika u stavu „mirno” i s puškom „k nozi”[8] i s bajonetom okačenim o opasač.[6] Osim vojnika, prikazani i po jedan lik oficira i žandarma.

Tela pokojnika prikazana su plošno, po utvrđenim šemama, dok su glave modelovane u plitkim pravougaonim nišama, što odaje utisak reljefne obrade. Oko glave je urezano ime ratnika. Lica su mirna, ukočena, sa široko otvorenim očima. Osim u par slučajeva, nije insistirano na individualizaciji lika.

Spomenici su koloristički restaurisani u skladu sa sačuvanim tragovima prvobitne boje. Delovi uniforme prikazani su plošno, sa koloristički akcentovanim detaljima. Osnovni crtež izveden je ultramarinom, a lice i ruke obojeni belom bojom. Šajkača i vojnička bluza su tamnozelene, sa okovratnikom i epoletama u narandžastoj boji. Pantalone su tamno smeđe, upasane u čizme. Opasač, remenik i bajonet obojeni su crvenkastom, a metalni delovi puške svetloplavom bojom. Pojedine reči ili celi redovi epitafa obojeni su u crveno, plavo, žuto, i belo. U istom tonalitetu su krstovi, simbolični motivi (lovorov venac, predstava goluba na cvetnoj grani koji kljuca grožđe) i stilizovani floralni ornamenti karakeristični za nadgrobne spomenike moravičke stilske grupe.[6]

Pored likovnih vrednosti spomenika, značajni su i njihovi epitafi, koji podsećaju potomstvo da nikada ne zaboravi patnje i muke ratnika za odbranu domovine i da „ceo” svet sazna o njihovim stradanjima.[3]

4. Spomenici u vidu trapezoidnog stuba na postolju (do 1941. godine)

uredi

Grupu upotpunjuju tri spomenika modernog „evropejskog” stila sa kupastim četvorodelnim vrhom i klasicistički profilisanim postoljem.

5. Spomenik hajduku Tomi Palibrku

uredi

Savremeno obeležje od peščara kubične forme, sa profilisanom pokrivkom i mašinski urezanim slovima obojenim u crveno i crno. Spomenik podignut od strane potomaka 2013. godine.

Spomenik braći Jekić iz Medovina, Radojici (†1915) i Obradu (†1915)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 170h36h21 cm sa originalnom pokrivkom u vidu profilisane „kape”. Na istočnoj strani prikazana je stojeća figura vojnika Obrada Jekića u stavu „mirno” sa puškom „k nozi”, a zapanoj identična predstava njegovog brata Radojice. Na južnoj bočnoj strani upisan je tekst epitafa, a iznad njega urezan krst uokviren cvetnom lozom. Natpis se završava na severnoj strani spomenika.[2]

Epitaf

uredi
Oj putniče mili rode ti ne žali truda svoga
te pročitaj ovaj spomen izginulih ratnika,
mile braće Jekića.
OBRAD JEKIĆ iz Medovina
vojnik I čet. I bat. III poz.
koji u 45. god.
pogibe u Loznici kod Čačka 10. oktombra 1915. god.
II-gi
RADOICA JEKIĆ
vojnik I č. I poz. koji u 30- oj god.
Pogibe kod Mladenovca 11-og oktombra 1915. god.
Bog da im dušu prosti.
Spomen podigoše im supruga Zorka mužu i đeveru,
sinovi Milomir Svetomir Velimir Milutin
Milorad Milovan Nikola.[2]

Spomenik braći Luković iz Ravne Gore, Vukomanu (†1915) i Miljku (†1915)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 150h37,5h22,5 cm sa savremenom pokrivkom. Na zapadnoj bočnoj strani urezan je dekorativan krst opervažen lovorovim vencom, ispod koga je epitaf posvećen Vukomanu Lukoviću. Tekst posvete njegovom bratu nalazi se na istočnom boku, u kombinaciji sa golubom na cvetnoj grani. Na strani okrenutoj ka severu prikazan je vojnik Miljko Lukovića u stavu „mirno” sa puškom „k nozi”, dok je na naspramnoj predstavljen je njegov brat Vukoman u istoj pozi, arhaično prikazanog lika, što ukazuje da su spomenik klesala dva majstora.[2]

Epitaf

uredi
Spomen VUKOMANA LUKOVIĆA
iz sela Ravne Gore opština Koviljska.
Umro u 20-oj godini u Nišu.
Gradski topdžija od 1914-1915. god.
Ovaj spomen diže otac Jović Luković i sestra Tijana.
MILjKO brat Vukomanov
vojnik IV-ti kadrovački puk
pogino na Višegradu 1915. god. u 22. star.
Bog da i prosti.
Ovaj spomen diže otac Jović Luković i sestra Tijana.[2]

Spomenik braći Kovačević iz Ravne Gore, Milovanu (†1941) i Miladinu (†1915)

uredi
 

Spomenik od sivog peščara sastavljen iz više delova: niskog postolja, baze u obliku kvadra i stuba koji se sužava, sa kupastim završetkom svedenim sa bočnih strana. U vrhu zapadne strane prikazan je jednostavan krst uokviren lovorovim vencem. Tekst epitafa ispisan na zapadnoj i delom južnoj strani spomenika sadrži osnovne podatke o braći Kovačević koji su živote izgubili u dva svetska rata − Miladinu stradalom 1915. godine i Milovanu preminulom 1941. godine, koji je ovde i sahranjen.[3]

Epitaf

uredi
Spomen braće Kovačevića
MILOVAN pož. 41. god. a umro 31. 8. 1941. god.
MILADIN pož. 19. g. a poginuo u ratu 15. 10. 1915. g.
rodom iz Ravne Gore.
Spomen podižu iz poštovanja
brat Radoš majka Petrija
i braća Miroslav Sava
supruga mu Zorka i sinovac Nedeljko
i ostala sinovčad
bratučed žan. podnarednik Tikomir Kovačević.[3]


Spomenik braći Radonjić iz Dajića, Jeremiji (†1908) i Tadiji (†1918)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 163h36,5h23,5 cm sa savremenom pokrivkom. Na prednjoj, zapadnoj strani ispod velikog trolisnog krsta uokvirenog lovorovim vencem započinje tekst epitafa. Natpis se završava na poleđini spomenika, iznad prikaza saksije sa stilizovanom biljkom. Na severnoj strani spomenika prikazana je stojeća figura Jeremije Radonjića u žandarmskoj uniformi sa šapkom na glavi, dok je na naspramnoj, južnoj prikazan njegov brat Tadija kao vojnik u stavu „mirno” sa puškom „k nozi”.[2]

Epitaf

uredi
Spomen umrlih ratnika
sinovi Aleksandra Radonjića iz Daića.
JEREMIJE
koi je umro u Beogradu kao žandarm 1908. god.
i
TADIJA
koji je poginuo kao kaplar rukovaoc mašinke puške
II čete I bat. 4-og p. puka
kod Kragujevca 12-og oktombra 1918. god.
pri gonjenju neprijatelja i oslobođenju Srbije.
Spomen im podiže otac Aleksandar i mati Todora.[2]

Spomenik braći Ljujić iz Rokaca, Borisavu (†1927) i Jovanu (†?)

uredi
 

Višedelni spomenik od sivog peščara sa kubičnim postoljem, stubom sa četvorodelnim vrhom i klasicistički profilisanim međuprostorom koji spaja ova dva dela. Na spomeniku nema likovnih elemenata sem lučno ispisanog imena starijeg brata oko ovalnog udubljenja za sliku. Tekst epitafa započinje u vrhu zapadne strane, nastavlja se na južnoj i završava u dnu zapadne strane, u niši na postolju spomenika.

Epitaf

uredi
Spomen BORISAVA LjUJIĆA
žandomeriskog narednika I klase I brigade u Beogradu
koji poživi 44. god.
a umro 20. 9. 1927. god.
i
JOVANA
vojnika II poz. 4. p. puka
poživi 40. g.
Spomen podigoše im brat Toma
i Milovan sin Jovanov.[3]

Spomenik braći Ljujić iz Erčega, Ljubisavu (†1911) i Radisavu (†?)

uredi
 

Višedelni spomenik od sivog peščara sa kupastim četvorodelnim vrhom i klasicistički profilisanim postoljem. U vrhu prednje strane prikazan je trolisni krst uokviren lovorovim vencem, ispod koga je tekst epitafa. Natpis je delimično nečitak zbog oštećenja stuba. Ostale strane spomenika su prazne. Kao i na preostala dva stilski srodna spomenika, tekst je u partijama obojen dvema bojama - narandžastom i sivoplavom.

Epitaf

uredi
Spomen braće Ljujića iz Erčega.
LjUBISAV
poživi 30. g.
a umro 12. III. 1911. god.
i
RADISAV
(nečitko) Ljujići.
Spomen podigoše im brat Toma
i sinovac Milovan.[3]


Spomenik braći Kovačević iz Ravne Gore, Arseniju (†1914) i Vladimiru (†1914)

uredi
 

Vertikalna ploča od peščara dimenzija 153h35h14,5 cm sa savremenom pokrivkom. Spomenik bez likovnih predstava pokojnika. Natpis epitafa urezan je u plitkim nišama na zapadnoj i istočnoj strani spomenika, iznad kojih su krstovi uokvireni lovorovim grančicama. Uže bočne strane ukrašene su cvetnom granom koja izniče iz saksije (južna) i vinovom lozom sa golubom koji zoblje grožđe (severna).

Epitaf

uredi
Oj putniče umoljeno stani ovde
i pročitaj ovaj spomen koi pokazuje hrabrog borca
ARSENIJA KOVAČEVIĆA iz Ravne Gore
voj. 3. č. I bat. III prekob. p. I poziva
požive 28. g.
a pogibe 8 (nečitko) 1914. g. na položaju Kostajniku,
za slobodu i jedivstvo Srba, Hrvata i Slovena.
Ovaj spomen podiže brat Radosav, majka Stojka.
Oj putniče stani i pročitaj spomen pokazuje borca
VLADIMIRA KOVAČEVIĆA iz Ravne Gore
voj. 2. č. I bat. IV kadrova. puka I poz.
poginu 15. av. 1914. g.
u 24. g. svog života na položaju Cigli za otadžbinu.
Bog da i prosti.
Spomen podiže brat Radosav majka Stojka.[2]

Spomenik Ivanu Jovanoviću iz Butkova (†1914)

uredi
 

Stub od peščara sa savremenom pokrivkom. Na zapadnoj strani prikazana je stojeća figura vojnika Ivana Jovanovića u stavu „mirno” sa puškom „k nozi”. Na južnom boku prikazan je čest spomenički motiv – cvetna loza sa golubom koji zoblje grožđe.

Epitaf

uredi
Spomen IVANA JOVANOVIĆA iz Butkova
kaplar 1-og poziva koji poživi 26. g.
a pogibe 27. novembra 1914. god.
na Ražnju kod Valjeva
boreći se sa Austrinskom vojskom
za srpsku slobodu u otadžbinu.
Bog da mu dušu prosti.
Spomen mu podiže ožalošćena majka Bojana
sestre (oštećeno)[3]

Spomenik braći Ristić iz Kosovice, Živojinu (†1916) i Dmitru (†1913)

uredi
 

Spomenik u obliku vertikalne ploče od peščara dimenzija 160h63h12 cm. Na zapadnoj strani urezana je dvojna predstava braće Ristić. Po stavu, uniformi, naoružanju i izrazu lica, prikazani su identično. Poleđina spomenika rasčlanjena je na dva dela. Ispod krstova uokvirenih lovorovim granama nalazi se polje za epitaf uokvireno stilizovanim biljnim ornamentom. U njega je upisan tekst u dva stupca na način da, dok se čita, daje utisak rasklopljene knjige.[2]

Epitaf

uredi
Spomen braće RISTIĆA
ŽIVOJIN
poginuo na Kajmačalanu 1916. god. Evropskog rata
u 22. godini života svoga.
Oj svijetu lijepi cvetu za malo god.
DMITAR
on poginuo na bojnom polju u ratu sa Bugarima 1913. god.
kaplar II čete III bataljon IV p. puka
+ u 23-oj god. svoje mladosti.
Bog da im dušu prosti.
Ovaj spomen podigoše majka ožalošćena Bojana
stric Mojso i Ranko Marković iz Kosovice.[2]

Spomenik Jezdimiru Ristiću iz Rokaca (†1914)

uredi
 

Vertikalna ploča od peščara sa savremenom pokrivkom. Spomenik je bez predstave pokojnika, bogato dekorisan floralnim ornamentima. Na zapadnoj strani, u udubljenju uokvirenom floralnim frizom upisan je tekst epitafa, iznad koga je lovorov venac sa trolisnim krstom okružen cvećem.

Epitaf

uredi
Spomen JEZDIMIRA RISTIĆA iz Rokci
koji pogibe na Gučevu
u borbi sa Austrijancima
u 25-oj g. svog života
za otadžbinu 1914. g.
Slava mu.
Spomen podiže mu majka Jevđa
brat Radosav
zet Ljubomir Glavinić
i Jelka sestra.[3]

Spomenik braći Zlatić iz Erčega, Šćepanu i Vukomanu

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 167h35h21 cm sa originalnom pokrivkom u vidu profilisane „kape”. Na južnoj, široj strani spomenika prikazana je stojeća figura vojnika Šćepana Zlatića, dok je na severnoj na isti način predstavljen njegov brat Vukoman. Na bočnim stranama, ispod krstova opervaženih lovorom, upisan je tekst epitafa. Natpis ne sadrži podatke kada su i gde braća Zlatić stradali. Tekst počinje na zapadnoj, a završava na istočnoj strani spomenika.

Epitaf

uredi
Spomen braće Zlatića
Vukomana i Šćepana iz Erčega
koji položiše svoje živote na odar otadžbine
za oslobođenje našeg troimenog naroda
a daleko od svoje rodbine.
VUKOMAN u 26. g. kao bolničar
a ŠĆEPAN u 21. g.
Bog da im dušu prosti.
Spomen spodižu im ožalošćeni
otac Jovo majka Stana
žena Kata sin Vukić
i žena Magda i kći Dobrinka.[2]

Spomenik braći Luković iz Gleđice, Radovanu (†1915), Svetozaru (†?) i Vojislavu (†1915)

uredi
 

Spomenik u obliku četvorostranog stuba od peščara dimenzija 164h32h30 cm sa savremenom pokrivkom. Na krajputašu su sa tri strane prikazani likovi pokojnika: Radovan Luković na zapadnoj, Vojislav na južnoj, a Svetozar na severnoj strani. Svi su istovetno prikazani: vojnici ušiljenih brkova u stavu „mirno”, sa puškama „k nozi”. Na istočnoj strana spomenika, ispod krsta sa lovorovim grančicama uzezan je tekst epitafa.

Epitaf

uredi
Spomen braće
Radovana, Svetozara i Vojislava Lukovića iz Gleđice.
Oj putniče mili rode ti pročitaj večni spomen 4. Puka
RADOVAN
poživi 44. god.
poginuo u borbi na Kosmaju 9. 10. 1915. god.
SVETOZAR
živi 26. god.
umre u Negotinu u bolnici kao ranjen
VOJISLAV
živi 20. god.
poginu u borbi na Kosmaju 1915. god.
Bog da im dušu prosti. Slava da im živi.
Ovaj spomen podigoše ožalošćeni otac Mijailo,
brat Mikailo majka Krstina
sinovac Mijodrag i ostala familija.[2]

Spomenik Rajku Đokoviću iz Erčega (†1914)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 144h37h21,5 cm sa originalnom pokrivkom. Na zapadnoj strani predstavljena je nešto zdepastija figura vojnika Rajka Đokovića u stavu „mirno”, s puškom „k nozi”. Na poleđini spomenika, u udubljenoj niši opervaženoj biljnim ornamentom, urezan je natpis. Tekst se nastavlja na severnoj strani, ispod koga je saksija sa dva krina i ružom. Naspramna strana ispunjena je prikazom tipičnim za bočne strane spomenika: vazom iz koje se razvija cvetna loza, na čijem vrhu golub kljuca grožđe.

Epitaf

uredi
Moj premili srpski rode umoljeno stani ovde
i pročitaj ovaj tužni spomen
pokojnika RAJKA ĆOKOVIĆA iz Erčega
koi je hrabro učestvovo u ratovima
vojnik 1-ve č. 1-ve batal 4-og puka 2-gog poziva
boreći se za otadžbinu
pogibe na Kurjačici 5-og septembra 1914. god.
Nigda neprežaljeno.
Ovaj spomen spodiže supruga Persa
i sinovci Boško i Andrija
braća Đokovići.[2]

Spomenik Radovanu Marinkoviću iz Bratljeva (†1915)

uredi
 

Omanji spomenik od sivog peščara sa savremenom pokrivkom, bez likovne predstave pokojnika. Dekorisan je trolisnim krstom u lovorovom vencu, floralnom ornamentikom i prikazom vinove loze sa golubom koji zoblje grožđe. Na zapadnoj strani urezan je tekst epitafa. Zbog preloma spomenika, u središnjem delu nedostaje deo teksta.

Epitaf

uredi
Ovaj spomen prestavlja
RADOVANA MARINKOVIĆA iz Bratljeva
koji poživi 45. god.
a umro 25-og marta 1915. god.
u Dubu gde je i sahranjen.
Bog da mu dušu prosti.
Spomen mu spodigoše otac Luka
i žena Dragica.[3]

Spomenik Jovanu Jovanoviću (†1915) i njegovom sinu Božu (†1915)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 206h36h20,5 cm sa originalnom pokrivkom. Na istočnoj i zapadnoj strani predstavljeni su otac i sin nastradali 1915. godine - Jovan i Božo Jovanović. Obojica su prikazana na način tipičan za palibrčku spomeničku grupu, dok su iznad njigovih glava urezani dekorativni biljni motivi. Na severnoj bočnoj strani prikazan je krst ispod koga je natpis, dok je naspramna južna strana je ukrašena vazom sa cvetnom granom na kojoj golub kljuca grozd.

Epitaf

uredi
Evo strana spomenika dičnih vojnika
JOVANA JOVANOVIĆA
vojnik II č. I bataljona 4. puk. 3. poziv
pogibe za otadžbinu boreći se 26. okt. 1915. god.
više Čačka u Loznici živi 45. god.
BOŽO JOVANOVIĆ
živi 21. god.
a u ratu propade i mlados izgubi.
Umro - I - 1915. god. u Mladenovcu.
Puk Hajduk Veljka.
Bog da i prosti.
Spomen diže majka Perunika brat Veselin.[2]

Spomenik Petru Ostojiću (†1916)

uredi
 

Omanji spomenik od studeničkog mermera u obliku vertikalne ploče nadvišene krstom. U pravougaonoj, lučno zasvođenoj niši uklesan je tekst epitafa.

Epitaf

uredi
Spomen PETRA OSTOJIĆA
Poživi 21. god.
a pogibe za otadžbinu
3. novembra 1916. god.
u najlepše doba cvetu.
Ovaj spomen podigoše
ožalošćeni otac Obrad
majka Kata
sestra Stanimirka.[3]

Spomenik braći Knežević-Parezanović iz Bratljeva, Luki (†1914) i Velimiru (†1916)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 160h36,5h 22,5 cm sa originalnom pokrivkom. Na južnoj strani prikazana je stojeća figura vojnika Luke u stavu „mirno”, a na severnoj identičan prikaz njegovog brata Velimira. Na užoj zapadnoj strani, ispod krsta uokvirenog lovorovim granama i cvećem, upisan je tekst epitafa. Natpis se nastavlja na istočnoj strani spomenika.

Epitaf

uredi
Braća Kneževići-Parezanovići
Luka i Velimir iz Bratljeva
vojnika izginulih u Evropskom ratu i to
LUKA
na Mačkovu Kamenu 9-og sep. 1914. god.
a
VELIMIR
u svoi 24 g.
na Kajmakčalanu 12. avgusta 1916. god.
u najlepšem cvetu svoje mladosti.
Luka u 30 god. ostaviši svoje mile i drage
da za njima večito tuguju i žale
a naraštaji da im sveće pale,
jer smrću njihovom pobedu dobismo
i Veliku Srbiju stvorismo.
Bog da im dušu prosti.
Ovaj spomen podigoše majka Anđelija
braća Milan Miloš Veljko
sestre Milunka Janja i Bosa.[2]

Spomenik Svetoliku Gavriloviću (†1914)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 164h37h17 cm sa savremenom pokrivkom. Na južnoj strani spomenika prikazana je stojeća figura pokojnika. Glava je urezana u plitkoj niši, što odaje utisak reljefne obrade. Na severnoj strani su krst i niša opervažena cvetnom lozom, u koju je upisan tekst epitafa. Na zapadnoj bočnoj strani prikazana je saksija iz koje izniče cvetna loza na kojoj golub kljuca grozd, a na istočnoj saksija sa cvetom.

Epitaf

uredi
SVETOLIK
sin Tijosava Gavrilovića
poživijo 18 god.
a umre 6-og decembra 1914. god.
kao vojnik I čete 3. bat. 13. peš. puka
u Štipu gde je i sahranjen.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomen podigoše mu otac, majka Persa
sestre Petra i Stanojla.[2]

Spomenik braći Milinković iz Gleđice, Gledu (†1915) i Savu (†1914)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 172h38h23,5 cm sa originalnom pokrivkom. Na južnoj strani prikazana je stojeća figura vojnika Sava Milinkovića u stavu „mirno”, a na severnoj identičan prikaz njegovog brata Gleda. Na obe bočne strane urezani su trolisni krstovi uokvireni lovorovim granama. Na južnoj strani ispisan je epitaf posvećen Savu, a na severnoj Gledu Milinkoviću.

Epitaf

uredi
GLEDO MILINKOVIĆ iz Gleđice
vojnik III čete III bat. 13. p. puka Hajduk Veljka
koji poživi 20. god. svoje mladosti
a umro u Štipu 22. II. 1915. g.
Bog da mu dušu prosti.
Spomen spodigoše mu otac Radoje majka Mileva
i braća Stevan i Veličko.
SAVO MILINKOVIĆ iz Gleđice
vojnik I čete 1 - bataljona kadrovačkog puka
koji poživi 22. god.
a pogibe u borbi sa Austrijancima 28. septembra 1914. god.
na položaju Senkovići blizu gore Romanije u Bosni.
Tu je i sahranjen.
Slava mu.
Spomen podigoše mu stric Radojko
brat Milorad ćer Milunka.[2]

Spomenik Milanu Milinkoviću iz Gleđice (†1912)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 158h35h23 cm sa savremenom pokrivkom. Spomenik je bez likovnih predstava pokojnika. Naglašeno dekorativni utisak postignut je korišćenjem stilizovane cvetne ornamentike na svim delovima spomenika, posebno na prednjoj strani okrenutoj ka zapadu. Ispod krsta uokvirenog lovorovim granama koje formiraju cvetni venac, u plitkoj niši uokvirenoj stilizovanom lozom sa grožđem urezan je tekst epitafa. Natpis se nastavlja na južnoj bočnoj strani. Na suprotnoj strani prikazana je cvetna grana na kojoj golub kljuca grožđe.

Epitaf

uredi
Spomen MILANA MILINKOVIĆA
biv. žandomeriskog kaplara iz Gleđice
koi poživi 28. god.
a umre u Beogradu 9-og marta 1912. g. gde je i saranjen.
Bog da mu dušu prosti.
A u službi sprovede 7. godina (nečitko)
što mu uzrok smrti beše
da mu ovdi iz velike žalosti podižu ovaj spomen
otac Nikola, majka Gvozdenija,
braća Milosav, Milutin, Miloš
i stric Jevrem, bratučed Nedeljko.[3]

Spomenik Svetozaru Ostoiću iz Gleđice (†1910)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 100h33h22 cm sa savremenom pokrivkom. Spomenik je bez likovnih predstava pokojnika. Na prednjoj, zapadnoj strani, ispod krsta opervaženog lovorovim grančicama urezana je niša uokvirena stilizovanim floralnim ornamentom u koji je upisan tekst epitafa. Natpis se nastavlja na naspramnoj strani, dok je na severnoj prikazana stilizovana biljka.

Epitaf

uredi
Spomen SVETOZARA OSTOIĆA iz Gleđice
dobrog i priznatog vojnika i žandara
koi požive 25. godina
a umro 17. februara 1910. god. u Beogradu.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomen podiže mu ožalošćeni otac
Milan Ostoić.[3]


Spomenik Milanu Spasoviću iz Erčega (†1879)

uredi
 

Stub od peščara u formi kvadra, dimenzija 156h39h37,5 cm, bez pokrivke. Na prednjoj, zapadnoj strani spomenika prikazan je lik kaplara Vojske Kneževine Srbije koji u desnoj ruci drži podignutu sablju. Glava je urezana u plitkoj niši, što odaje utisak reljefne obrade. Oko glave je natpis: KAPLAR MILAN SPASOVIĆ. Poleđina spomenika nije obrađena, dok je u nišama na severnoj i južnoj strani čitko uklesan tekst epitafa sa potpisom kamenoresca Mijaila Mila Popovića iz Sveštice.

Epitaf

uredi
Priđi bliže putniče
ne zažali truda malo što ćeš stati i čitati.
Slova ova pokazuju vrednog Srba ovog
MILANA SPASOVIĆA iz sela Erčega
bivš. kaplara i pisara 1. poljske baterije
koji se u ratu 1876. i 1877. g.
za vlade Knjaza Milana Obreno.
protiv Turaka hrabro borijo
i u 22. godini života
u najlepšem cvetu mladosti svoje umro
u mestu rođenja svog 1. januara 1879. god.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomen podiže mu otac Marko i stric Kosta.
Pisa i reza Mile Popović Sveštice.[2]

Spomenik Dobrosavu Ćurčiću iz Gleđice (†1900)

uredi
 

Ploča od belog mermera sa slomljenim krstom na vrhu, dimenzija 80h32h6 cm. Na prednjoj strani okrenutoj ka zapadu, u lučno nadvišenoj pravougaonoj niši uklesan je tekst epitafa. Poleđina spomenika je neobrađena.

Epitaf

uredi
Spomen DOBROSAVA ĆURČIĆA iz Gleđice.
Žive 21 g.
Umro 15. avgusta 1900. g.
kao voinik stalnog kadra u Požegi.
Bog da mu dušu prosti.
Spomen podižu otac Mijailo
brat Vukoman i Andrija.[2]

Spomenik Mileti Pešiću iz Medovina (†1904)

uredi
 

Spomenik od peščara u vidu vertikalne ploče, dimenzija 103h30h12 cm, sa savremenom pokrivkom. Na spomeniku nema likovne predstave pokojnika, a jedini likovni elementi su skladan krst u lovorovom vencu i linija koja uokvirava polje za natpis. Celokupan tekst epitafa urezan je na zapadnoj strani, dok su poleđina i bočne strane spomenika ostale neobrađene.

Epitaf

uredi
Spomen MILETE PEŠIĆA iz Medovina
voj(n)ika sta(ln)og kadra pionirske čete
koji je rođen 10. aprila 1882. g.
a utopijo se 28. juna 1904. god.
u Velikoj Moravi u Ćupriji.
Ovaj spomen podiže mu brat Petar
sa braćom.[2]

Spomenik Antoniju Jeliću iz Erčega (†1876)

uredi
 

Stub od peščara u formi kvadra, bez pokrivke, dimenzija 127h36h31 cm. Na južnoj strani prikazana je figura podnarednika Vojske Kneževine Srbije Antonija Jelića koji je život izgubio u Javorskom ratu. U desnoj ruci drži podignutu sablju, dok levom pridržava kaniju. Sa strana reljefno modelovane pokojnikove glave uklesano je njegovo ime i zvanje: ANTONIJE JELIĆ VOJNIK. U nišama na severnoj i južnoj strani čitkim slovima uklesan je tekst epitafa, dok je poleđina spomenika ostala neobrađena.

Epitaf

uredi
Ovaj biljeg pokazuje
ANTONIJA JELIĆA iz Erčega
bivši podnarednika pešačkog
koji je 3. godine u Beogradu Knjaza
i otečestvo svoje usrdno i verio odslužijo
zatim postavljenog za vodnika treće čete
bataliona Moravičkog Užičke brigade prve kl(a)se
koji u 25. god. života
u najlepšem cvetu mladosti svoje
za Slavu i slobodu i nezavisnost Srbije
junački boreći se protiv Turaka
pogibe u borbi na Kalipolju
24. junia 1876. god.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj vječni spomenik
podigoše mu braća njegova Filip i Radoš.[2]

Spomenik Andriji Jeliću iz Erčega (†1910)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 110h34h20 cm sa originalnom pokrivkom. Spomenik je bez likovne predstave pokojnika. Na zapadnoj strani, ispod krsta na postolju sa lovorovim vencem urezana je niša uokvirena stilizovanim floralnim ornamentom. Tekst epitafa nastavlja na južnoj bočnoj strani, dok je na naspramnoj prikazana stilizovana biljka.

Epitaf

uredi
Ovaj spomen pokazuje neprežaljenog sina
odnosno brata
ANDRIJE JELIĆA iz Erčega
koi u 25. godini
a u najlepšem cvetu mladosti svoje umre
25. septembra 1910. god.
Kao finansiski stražar u Kladovu gde je i sahranjen.
Ostavi ožalošćenu majku i braću.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomen podigoše mu majka Leposava
i braća Toma, Ljubo i Velimir.[3]

Spomenik Đorđu Glaviniću iz Rokaca (†1916)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 180h38h20 cm, sa originalnom pokrivkom. Na zapadnoj strani spomenika prikazana je stojeća figura pokojnika u žandarmerijskoj uniformi, sa pripasanom sabljom. Na suprotnoj strani, ispod dekorativnog krsta urezana je niša u koju je urezan tekst epitafa, opervažen lozom. Natpis se nastavlja na južnoj i severnoj strani spomenika, gde je dopunjen je floralnim ornamentima.

Epitaf

uredi
Spomen ĐORĐA GLAVINIĆA iz sela Rokci
koji poživi 29. god.
a uspusti svoju namučenu dušu
posle teških muka i napora u minulim ratovima
a naročito kroz Albaniju prešavši je
dostigao je do ostrva Vida
i tu je kao žandarm. narednik pri Dunav. diviziji 1-og poziva
razbole se i ispusti svoju dušu 14. marta 1916. god.
na ostrvu Vidu boreći se za otadžbinu
di su prekobrojnim ratnicima kosti ostale
i on sa njima ostavi oca braću da večito tuguju za njime
koji su bili rastureni na 4 strane,
ne dožive da vidi oslobođenje i ujedinjenje SHS zašto je se i borijo.
Đorđe bijo veran hrabar vojnik a građanstvu častan građanin
stoga mu iz počasti i zasluge podigoše ovaj spomen otac Periša
braća Luka žand. poručnik Stanimir kaf. i Jezdimir.
I kličemo slava mu.[2]

Spomenik Svetozaru Đorđeviću iz Rokaca (†1915)

uredi
 

Stub od peščara dimenzija 126h31h15,5 cm sa savremenom pokrivkom. Spomenik je bez likovne predstave pokojnika. Na zapadnoj strani prikazan je krst uokviren dekorativnim cvetnim vencem sa lovorovim granama. Ispod je niša za epitaf opervažena biljnom lozom. Natpis započinje na zapadnoj, a završava na južnoj bočnoj strani. Poleđina spomenika je prazna, dok je na severnoj bočnoj strani predstava cvetne grane sa golubom koji zoblje grožđe.

Epitaf

uredi
Spomen SVETOZARA ĐORĐEVIĆA iz Rokci
koji poživi 45 g.
a umro na Dubu
kao vojni obveznik
III-eg poziva 24. aprila 1915. g.
Bog da mu dušu prosti.
Spomen mu spodižu
sinovi Velimir i Dragoljub
sa ostalom porodicom.[2]

ostalo

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Ignjić, Stevan ... (1972). Ivanjica : hronika moravičkog kraja. Beograd: Republički odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Srbije :. 
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č š aa ab av ag Bojović, Nevenka (1985). „Krajputaši kod Palibrčkog groba u Rokcima”. Zbornik radova Narodnog muzeja, Čačak. Čačak: Narodni muzej. XV: 67—82. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Radivojević, Dragutin M. (1995). Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši. Čačak: Litopapir. 
  4. ^ Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 
  5. ^ Radičević, Branko V. (1961). Plava linija života : srpski seoski spomenici i krajputaši. Beograd: Savremena škola. 
  6. ^ a b v g d Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir. 
  7. ^ Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  8. ^ Jovanović, Vladan (2016). Srpska vojna leksika i terminologija. Beograd: Institut za srpski jezik SANU. ISBN 978-86-82873-55-6. 

Literatura

uredi
  • Radičević, Branko V. (1961). Plava linija života : srpski seoski spomenici i krajputaši. Beograd: Savremena škola. 
  • Ignjić, Stevan ... (1972). Ivanjica : hronika moravičkog kraja. Beograd: Republički odbor Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Srbije :. 
  • Bojović, Nevenka (1985). „Krajputaši kod Palibrčkog groba u Rokcima”. Zbornik radova Narodnog muzeja, Čačak. Čačak: Narodni muzej. XV: 67—82. 
  • Radivojević, Dragutin M. (1995). Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši. Čačak: Litopapir. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir. </ref>
  • Jovanović, Vladan (2016). Srpska vojna leksika i terminologija. Beograd: Institut za srpski jezik SANU. ISBN 978-86-82873-55-6. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (PDF) (2. dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 

Spoljašnje veze

uredi