Palikir
Palikir (engl. Palikir) je glavni grad Federalnih Država Mikronezije u Tihom okeanu.[1][2][3] Grad se nalazi na ostrvu Ponpej i ima 6.227 stanovnika (popis 2004). Pet kilometara ka istoku, nalazi se veći grad Kolonija.[4] Palikir je proglašen glavnim gradom Mikronezije 1989. godine.
Palikir Palikir | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Mikronezija |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 6.227 |
— gustina | 58,2 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 6° 55′ 04″ S; 158° 09′ 32″ I / 6.917778° S; 158.158889° I |
Aps. visina | 155 m |
Površina | 107 km2 |
Geografija uredi
Palikir se nalazi u severozapadnom centru ostrva Ponpej (ranije poznatog kao Ponap). Geološki ostrvski teren se sastoji od visokih planina do niskih koralnih atola.[5] To je najveće, najviše, najvlažnije i najslikovitije ostrvo u Saveznim Državama Mikronezije.[6] Palikir je 8 kilometers (5 miles) jugozapadno od Kolonije, najvećeg grada Ponpeja i glavnog grada države Ponpej.[1] Podvodni grebeni se nalaze svuda oko priobalnog dela ostrva.[2] Oko 9 kilometers (6 miles) jugoistočno, planina Nanlaud je najviša tačka Saveznih Država Mikronezije i Ponpeja na 2.566 ft (782 m)[7] kao što je naznačeno u konačnom topografskom istraživanju USGS razmere 1:25,000.[8] Palikir je okružen šumovitom predelom.[9]
Klima uredi
Palikir ima klimu tropskih prašuma prema Kepenovoj klasifikaciji klime. Pasatna klima ostrva, mada je obeležena čestim ciklonima, nije ekvatorijalna. Kao što je uobičajeno za mnoga područja sa ovom klimom, Palikir doživljava veoma male varijacije u svojim temperaturama tokom godine, u proseku oko 27 °C (81 °F) dnevno tokom cele godine. Međutim, u gradu se tokom godine javlja izuzetna količina padavina. U proseku na Palikir godišnje padne 5.202 mm (204,8 in) padavina. To je najvlažniji glavni grad na svetu.
Klima Palikira | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Pokazatelj \ Mesec | Jan. | Feb. | Mar. | Apr. | Maj | Jun | Jul | Avg. | Sep. | Okt. | Nov. | Dec. | God. |
Maksimum, °C (°F) | 29,9 (85,8) |
30,0 (86) |
30,2 (86,4) |
30,2 (86,4) |
30,3 (86,5) |
30,4 (86,7) |
30,6 (87,1) |
30,8 (87,4) |
30,9 (87,6) |
30,9 (87,6) |
30,7 (87,3) |
30,3 (86,5) |
30,43 (86,78) |
Prosek, °C (°F) | 26,8 (80,2) |
26,9 (80,4) |
27,1 (80,8) |
26,9 (80,4) |
26,9 (80,4) |
26,8 (80,2) |
26,6 (79,9) |
26,7 (80,1) |
26,8 (80,2) |
26,8 (80,2) |
26,8 (80,2) |
27,0 (80,6) |
26,84 (80,3) |
Minimum, °C (°F) | 23,8 (74,8) |
23,9 (75) |
24,0 (75,2) |
23,7 (74,7) |
23,6 (74,5) |
23,3 (73,9) |
22,7 (72,9) |
22,6 (72,7) |
22,7 (72,9) |
22,7 (72,9) |
22,9 (73,2) |
23,7 (74,7) |
23,3 (73,95) |
Količina padavina, mm (in) | 377 (14,84) |
279 (10,98) |
353 (13,9) |
462 (18,19) |
502 (19,76) |
464 (18,27) |
504 (19,84) |
515 (20,28) |
464 (18,27) |
469 (18,46) |
421 (16,57) |
392 (15,43) |
5,202 (204,79) |
Izvor: Climate-Data.org[10] |
Istorija uredi
Ponpejom su u drevnim vremenima vladali plemenski poglavari. Palikir je ranije bio malo selo od malog značaja. Na ostrvo Ponpej su naišli Portugalci i Španci u 15. veku, ali Španci su se kolonijalno naseljavali tek 1886. Kasnije je Nemačka dobila Karolinska ostrva kupovinom od Španije na kraju Špansko-američkog rata 1898. Tokom Prvog svetskog rata kontrola je prešla na Japance. Tokom Drugog svetskog rata Japanci su izgradili aerodrom u blizini Kolonije.[11] Posle Drugog svetskog rata, ostrvo je bilo pod upravom vlade Sjedinjenih Država sve dok FDM nije stekao nezavisnost 1979. godine.[12] Vlada Federalnih Država Mikronezije odlučila je da pretvori područje Palikira u grad u kojem će biti smeštena centralna administracija ostrva kao namenski izgrađen glavni grad. Proglašen je glavnim gradom Mikronezije 1989. godine.[9] Američka pomoć od 15 miliona američkih dolara je stavljena na raspolaganje da se lokacija razvije u moderan grad.[6] Izgrađene su sve vladine kancelarije, neke stambene kuće i rezidencija predsednika Saveznih Država Mikronezije. Sada je središte savezne administracije zemlje, iako je još uvek selo sa 4.645 stanovnika.[12][13]
Stanovništvo uredi
Nacionalnost ljudi je mikronezijska sa najčešćim etničkim grupama Čukesi, Kosraeani, Pohnpejani i Japsi. Engleski je uobičajen i službeni jezik, dok svako od većih ostrva ima svoj lokalni jezik kao što su čukeski, kosraeanski, pohnpejanski i japski. Oko 96% stanovništva su hrišćani, a rimokatolicizam je većinska religija kod preko 50% stanovništva. Grad je kategorisan kao grad sa „visokim stepenom teškoća sa tipičnom premijom za teškoće od 30%“ iz međunarodne perspektive.[5][14]
Privreda uredi
Ekonomija glavnog grada se ogleda u ekonomskim resursima ostrva Savezne Države Mikronezije (600 ostrva, atola i ostrva (uključujući ostrvo Ponpej)[15] u celini. Privreda ostrva se u osnovi sastoji od uzgoja za samostalne potrebe i ribolova[11][12] (prerada ribe i akvakultura). Proizvode se tropski poljoprivredni i plantažni proizvodi kao što su kopra, hlebovac, taro, betel orasi, slatki krompir, kasava, tropsko voće i povrće, tročusne školjke, kakao i pirinač. Uzgaja se stoka, kao što su svinje i živina. Proizvodi kao što su riba, banane, crni biber i odeća uglavnom se izvoze u Japan. Uvozi se hrana, industrijska roba, mašine i oprema, i pića.[12][5]
Zemlja je nezavisna, ali zapravo zavisi od finansijske podrške koja proizilazi iz njenog Sporazuma o slobodnom pridruživanju sa SAD. Prema podacima iz 2012. stopa inflacije je bila 2%, a troškovi života (za uvoznu robu) na Palikiru su veoma visoki u poređenju sa drugim mestima u svetu.[5]
Saobraćaj uredi
Državno Ministarstvo obrazovanja Ponpeja upravlja javnim školama:
Galerija uredi
-
Mapa ostrva
-
Fauna ostrva
-
Trichoglossus rubiginosus
Reference uredi
- ^ a b „Micronesia, Federated States of” (PDF). Federal Aviation Administration. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 12. 2013. g. Pristupljeno 8. 5. 2013.
- ^ a b „Pohnpei: underwater reef”. Kids.britannica.com. Pristupljeno 8. 5. 2013.
- ^ „National Government”. FSM Government. Pristupljeno 7. 4. 2013.
- ^ „Palikir”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 7. 5. 2013.
- ^ a b v g „Micronesia, Palikir Overview”. xpatulator.com. 1. 4. 2013. Arhivirano iz originala 10. 05. 2013. g. Pristupljeno 8. 5. 2013.
- ^ a b David Leonard (1. 7. 2001). Diving the Pacific: Volume 1: Micronesia and the Western Pacific Islands. Tuttle Publishing. str. 152—. ISBN 978-962-593-499-0. Pristupljeno 8. 5. 2013.
- ^ „Mount Nanlaud”. GeoNames. Pristupljeno 12. 5. 2013.
- ^ „Ponape South”. US Geological Survey. 1983. Pristupljeno 22. 1. 2017.
- ^ a b „Palikir”. Infoplease.com. Pristupljeno 8. 5. 2013.
- ^ „Climate: Palikir”. Climate-Data.org. Pristupljeno 30. 7. 2020.
- ^ a b „Pohnpei”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 7. 5. 2013.
- ^ a b v g „Micronesia, Federated States of”. Ducksters.com. Pristupljeno 8. 5. 2013.
- ^ „Palikir, capital of Micronesia”.
- ^ „Micronesia, Federated States of”. CIA Fact Book, theodora.com. Pristupljeno 7. 5. 2013.
- ^ „Micronesia”. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 7. 5. 2013.
- ^ "Pohnpei Schools Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. јул 2018)." Pohnpei State Department of Education. Retrieved on 23 February 2018.
- ^ "Secondary Division." Pohnpei State Department of Education. Retrieved on 23 February 2018.
Литература uredi
- The Island of the Colour-blind, Oliver Sacks, Publisher: Pan Macmillan (6 June 1997), paperback, ISBN 0-330-35234-2.
- Pohnpei, an Island Argosy, Gene Ashby, Publisher: Rainy Day Pr West; Revised edition (June 1987), paperback, ISBN 978-0-931742-14-9
- Nest in the Wind: Adventures in anthropology on a tropical island, Martha C Ward, Publisher: Waveland Press Inc. (1989), paperback, ISBN 0-88133-405-7
- Thomas Morlang: Rebellion in der Südsee. Der Aufstand auf Ponape gegen die deutschen Kolonialherren 1910-1911, Christoph Links Verlag, Berlin, Germany ISBN 9783861536048
- David Childress. "The Lost City of the Pacific". Omega Science Digest (March 1986), pp. 48–55, 121.
- Bender, Byron W. (2003). „Proto-Micronesian Reconstructions: 2”. Oceanic Linguistics. 42 (2): 271—281. S2CID 201778237. doi:10.1353/ol.2003.0014.
- „Rainfall Climatology for Pohnpei Islands, Federated States of”. Arhivirano iz originala 21. 2. 2022. g. Pristupljeno 3. 3. 2022.
- „Archived copy”. Arhivirano iz originala 8. 11. 2014. g. Pristupljeno 2015-01-16.
- „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 2014-11-08.
- „Weatherbase: Historical Weather for Pohnapei, Federated States of Micronesia”. Weatherbase. 2011. Arhivirano iz originala 24. 3. 2020. g. Pristupljeno 24. 11. 2011.
- McCoy, Mark D.; Alderson, Helen A.; Hemi, Richard; Cheng, Hai; Edwards, R. Lawrence (novembar 2016). „Earliest direct evidence of monument building at the archaeological site of Nan Madol (Pohnpei, Micronesia) identified using 230Th/U coral dating and geochemical sourcing of megalithic architectural stone”. Quaternary Research. 86 (3): 295—303. Bibcode:2016QuRes..86..295M. doi:10.1016/j.yqres.2016.08.002 .
- Flood, Bo; Strong, Beret E.; Flood, William (2002). Micronesian Legends. Bess Press. str. 145—7, 160. ISBN 1-57306-129-8. Arhivirano iz originala 7. 10. 2022. g. Pristupljeno 1. 1. 2012.
- Cordy, Ross H (1993). The Lelu Stone Ruins (Kosrae, Micronesia): 1978–81 Historical and Archaeological Research. Asian and Pacific Archaeology. Social Science Research Institute, University of Hawaii at Manoa. str. 14, 254, 258. ISBN 0-8248-1134-8. Arhivirano iz originala 7. 10. 2022. g. Pristupljeno 31. 12. 2011.
- Morgan, William N (1988). Prehistoric Architecture in Micronesia. University of Texas Press. str. 60, 63, 76, 85. ISBN 0-292-76506-1. Pristupljeno 31. 12. 2011.
- Micronesica. University of Guam. 1990. str. 92, 203, 277. Arhivirano iz originala 7. 10. 2022. g. Pristupljeno 31. 12. 2011.
- Hanlon, David L (1988). Upon a Stone Altar: A History of the Island of Pohnpei to 1890. Pacific Islands Monograph. 5. University of Hawaii Press. str. 13—25. ISBN 0-8248-1124-0. Pristupljeno 1. 1. 2012.
- Panholzer, Tom; Rufino, Mauricio (2003). Place Names of Pohnpei Island: Including And (Ant) and Pakin Atolls. Bess Press. str. xiii, xii, 101. ISBN 1-57306-166-2. Pristupljeno 31. 12. 2011.
- Riesenberg, Saul H (1968). The Native Polity of Ponape. Contributions to Anthropology. 10. Smithsonian Institution Press. str. 38, 51. ISBN 9780598442437. Pristupljeno 1. 1. 2012.
- Ballinger, Bill Sanborn (1978). Lost City of Stone: The Story of Nan Madol, the "Atlantis" of the Pacific. Simon and Schuster. str. 45—8. ISBN 0-671-24030-7. Arhivirano iz originala 7. 10. 2022. g. Pristupljeno 31. 12. 2011.
- Petersen, Glenn (1990). „Isokelekel” (PDF). Lost in the Weeds: Theme and Variation in Pohnpei Political Mythology. Occasional Papers. Center for Pacific Islands Studies, School of Hawaiian, Asian & Pacific Studies, University of Hawaiʻi at Mānoa. str. 34 et seq. hdl:10125/15545. OP35. Arhivirano (PDF) iz originala 27. 1. 2012. g. Pristupljeno 31. 12. 2011.