Papa Julije I

поглавар Римокатоличке цркве

Papa Julije I (lat. Iulius I) bio je episkop grada Rima u periodu od 337. do 352. godine.

Papa Julije I

Rođen je u Rimu, a za episkopa grada Rima izabran je 337. godine, gde je ostao do svoje smrti 352. godine. Živeo je i delovao u vreme kada je hrišćanstvo bilo tek oslobođen od progona od strane paganske države, a sama bila rastrzana borbama protiv jeresi.

Ostao je upamćen najviše po ulozi koju je imao u rešavanju arijanskog spora, odnosno jeresi. U to vreme u Vizantiji je arijansko učenje, iako osuđeno na Prvom vaseljenskom saboru nastavilo da postoji kroz učenje Jevsevija Nikomedijskog, koji je u to vreme bio patrijarh Konstantinopolja, koji je imao podršku cara Konstancija II, sina Konstantina Velikog. Javsevijevi sledbenici su napravili kompromis sa arijancima i prognali branitelje pravoslavnog učenja, pre svega Svetog Atanasija Velikog i Svetog Pavla Carigradskog kao neposlušne. Oni su utočište i zaštitu, kao i mnogi drugi pravoslavni našli u Rimu, kod pape Julija, koji je imao podršku cara Konstansa I, drugog sina Konstantina Velikog.[1]

Patrijarh Jevsevije uputio je zbog toga poslanicu Juliju, tražeći od njega da uskrati podršku prognanim episkopima. Papa Julije se u toj situaciji postavio kao arbitar i zatražio da sasluša obe strane. Pošto je saslušao obe delegacije odlučio je da podrži Atanasija i Pavla i ostale pravoslavne episkope i rekao im da se vrate na svoje prestole. Napisao je poslanicu istočnim episkopima, sa molbom da ih s ljubavlju prime i da im ne smetaju zauzeti svoje ranije prestole.

Nakon njihovog povratka, car Konstancije II saziva sabor u Antiohiji sa namerom da odgovori papi Juliju i drugima posebnom poslanicom. Međutim Jevsevije je ubrzo umro, ne dočekavši sabor, tako da sabor nije zauzeo takav stav. Kao odgovor na to arijanci se sabraju i biraju za patrijarha Makedonija. Zbog toga su nastali veliki sukobi u Carigradu, sa mnogo žrtava.

Pod njegovim uticajem održan je Sabor u Sardici, 343. godine, koji je okupio sedamdeset i šest istočnih episkopa koji su podržali Svetog Atanasija Velikog i odluke Prvog vaseljenskog sabora.[2]

Rimokatolička crkva često navodi primer arbitraže pape Julija u arijanskom sporu, kao dokaz primata rimskog episkopa u ranoj crkvi, što se u Pravoslavnoj crkvi ne prihvata. Pravoslavna crkva smatra da su se carigradski i aleksandrijski patrijarsi u to doba obraćali rimskom papi kao sebi jednakom arhijereju koji može da pomogne u rešavanju spora.

Papa Julije se poštuje kao svetitelj u Rimokatoličkoj crkvi, i proslavlja se 12. aprila.

Julije se, takođe, smatra zaslužnim za određivanje datuma proslave Božića — 25. decembra.[3]

Izvori uredi