Paregmenon (grč. παρηγμένον — izvođenje) je stilska figura kojom se označava upotreba dve ili više reči koje imaju isti koren u istoj rečenici, stihu ili odeljku.[1] Nastaje dodavanjem ili oduzimanjem prefiksa ili sufiksa na koren reči koji se ponavlja.[2] Može se definisati kao "realizacija dvaju ili više paronima u istome iskazu".[3] Zove se još i derivacija. Njegov latinski naziv je derivatio.[1] Pripada figurama dikcije.

Upotreba uredi

Paregmenon skreće pažnju na reči istog korena i njihovim sličnim zvučanjem naglašava leksičko stablo i glavni pojam.[3] Sličim zvučanjem on ističe različitost, koja ponekad prerasta u antitetičost redupliciranih pojmova zog čega može da posluži atitezi ili paradoksu (npr. u parovima suprotnih reči: uspelo / neuspelo, otvoreno / zatvoreno).[3] S druge strane, ako samo ističe semantičku porodicu, tj. reči koje su izvedene iz istog korena, postaje emfaza (npr. "U zbirkama pesama često uzalud tražiš pesnika.").[3] Koristio se redovno u usmenoj poeziji, gde je osim stilu služio i lakšem pamćenju stihova.[1] Zastupljen je u Bibliji. Veoma često se upotrebljava u brzalicama, a neretko se i aforizmi i poslovice služe ovom figurom.

Primeri uredi

U narodnim umotvorinama uredi


U poeziji


U aforizmima uredi

Slične stilske figure uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v Bagić, Krešimir (2012). Rječnik stilskih figura (PDF). str. 237—238. ISBN 978-953-0-40043-6. Arhivirano iz originala (PDF) 06. 03. 2019. g. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  2. ^ Gadenne, Jean-Eudes. Lexique des termes littéraires en ligne (PDF). str. 12. Pristupljeno 24. 3. 2019. 
  3. ^ a b v g Kovačević, Miloš (1998). Stilske figure i književni tekst. str. 146—148. ISBN 978-86-7216-017-8. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi