Parta je naselje u gradu Vršac, u Južnobanatskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 376 stanovnika. Ovde se nalazi FK Pobeda Parta.

Parta
Pravoslavna crkva u selu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
GradVršac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 376
 — gustina30/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 58′ 10″ S; 21° 15′ 17″ I / 44.969463° S; 21.254767° I / 44.969463; 21.254767
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina99 m
Površina12,3 km2
Parta na karti Srbije
Parta
Parta
Parta na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26345
Pozivni broj013
Registarska oznaka

Istorija uredi

U istorijskom periodu Parta je imala više imena:

  • Godina 1421. – Patrik (Patrygh)
  • Godina 1713. – Parta

Godine 1421, pominje se duo Patrygh kao posed Jovana de Janka u Krašovskom komitatu (okrug). Patrik je ime osobe.

Kaluđeri srpskog manastira Pećke patrijaršije su 1660. godine svratili na kratko u selo Partu. Pred njih su izašli prvi ljudi sela, kmetovi: Jakov knez, Milutin i Daba i predali sakupljen prilog od celog mesta u iznosu 200 aspri "na blagoslovenije". Knez je tom prilikom dao od sebe prilog u vrednosti konja "ždrepca".[1] Parta je 1713. godine brojala 16 kuća a 1749. godine 33 kuće. Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto Parta pripada Vršačkom okrugu i distriktu. Selo je militarskog statusa a stanovništvo vlaško.[2]

Kada su Turci 1739. godine upali u selo, da ne bi išli u vojsku i oslobodili ih se, selo je Turcima dalo harač, jednu kesu groša.[3]

Crkva je podignuta 1825. godine. Godine 1827, popisano je 617 pravoslavnih i 2 katolika

Dana 9. novembra 1848. godine selo su spalili Mađari, jer su stanovnici pucali na mađarske trupe. Brojno kretanje stanovništva: 1869. – 471 stanovnik; 1880. – 575; 1900. – 667; 1910. – 749 stanovnika. Na dan 31. januara 1921. godine popisano je 740 stanovnika, od kojih je bilo: Srba – 732; Nemaca – 6 stanovnika; Rumuna – 2.[4]

Kupac srpske knjige 1844. godine je učitelj Jovan Lazić iz Parte.

Početkom 20. veka Parta ima status male opštine. Bilo je 1905. godine u mestu 140 domova, od kojih su 121 srpski. Od ukupng broja stanovnika 706, na Srbe otpada 633 a ostalo su Rumuni. Od javnih zdanja tu su pravoslavna crkva i komunalna škola. Pošta je bila u Jasenovu a brzojav (telegraf) u "Temešstraži" (Straži). U Parti je srpska pravoslavna crkvena opština i parohija. Predsednik crkvene opštine je 1905. godine Toma Stojanović, a perovođa Stevan Neškov. Pravoslavno parohijsko zvanje je osnovano u 18. veku a crkvene matrikule se vode od 1775. godine.[5] Pravoslavna crkva posvećena Sv. velikomučeniku Dimitriju građena je 1825. godine i ima samo dva zvona. Parohija je najniže šeste platežne klase, nema parohijski dom a zemljišna sesija iznosi 34 kj. Parohijom administrira pop Stevan Dejanović paroh Orašački. Škola je osnovna, od 1872. godine komunalna po statusu, a ista ima objedinjenih šest razreda u jednoj dvornici (učionici). Učitelj Jovan Tokić radi sa 61 učenikom u redovnoj nastavi i još 34 đaka, starijeg uzrasta u poftornoj (nedeljnoj) školi.

Demografija uredi

U naselju Parta živi 357 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,7 godina (41,0 kod muškaraca i 42,3 kod žena). U naselju ima 138 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,22.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 731
1953. 716
1961. 770
1971. 737
1981. 629
1991. 518 497
2002. 444 448
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[7]
Srbi
  
424 95,49%
Rumuni
  
4 0,90%
Mađari
  
3 0,67%
Česi
  
1 0,22%
Nemci
  
1 0,22%
Albanci
  
1 0,22%
nepoznato
  
10 2,25%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Dušan Popović, S. Matić: "O Banatu i stanovništvu Banata u 17. veku", Sremski Karlovci 1931.
  2. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  3. ^ Letopis opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji, Marina M. (Beč 1999).
  4. ^ Milekerovi letopisi opština u južnom Banatu. ISBN 978-86-85075-04-9.
  5. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Sremski Karlovci 1910.
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Mileker, Feliks (2005). Letopisi opština u južnom Banatu. Pantić, Kosta; Belča, Dušan. ISBN 978-86-85075-04-9. 
  • Istorijiski preglad Podunavske Oblasti Banatski deo napisao: Feliks Mileker bibliotekar i kustos gradske biblioteke i muzeja u Vršcu 1928.
  1. Letopis opština u južnom Banatu: Banatska mesta i običaji, Marina M. (Beč 1999).

Letopis period 1812. – 2009. g. Sastavio od pisanih tragova, letopisa, po predanju Banatskih mesta i običaji nastanka sela, ko su bili doseljenici, čime su se bavili meštani.

Spoljašnje veze uredi