Pahomijevi zapisi
Pahomijevi zapisi su srpski srednjovekovni rukopisi, deo Paterika u zbirci rukopisa Pećke patrijaršije. Predstavljaju najstarije svedočanstvo o Kosovskom boju i o pogibiji kneza Lazara i sultana Murata.
Pećki paterik je prvi opisao Dušan D. Vuksan, a nakon njega proučavao jnj Đorđe Sp. Radojičić. Rukopis je restaurisan, i čuva se u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Beogradu. Najverovatnije je pisan 1389. godine.
Grešni Pahomije. Pahomije zemlja. Pahomije trava. Pahomije zlatravnik. Greh moj je pred mnom neprekidno, Legnuvši na odar, pomeri svoj grob, misli na to. Strah i trepet otrgnuće me od grehova mojih. Bože, prosti grešnoga Pahomija dušicu.
Pisa se ova sveta knjiga Otačnik, koja se zove Lapsaitik, u dane blagovernog Vuka Stefana. Te godine kada Turci ubiše kneza Lazara, a cara Amurata Srblji. Hvala Bogu za sve.