Пелин
Artemisia ili pelini raznovrstan je i brojan rod biljaka iz porodice glavočika (Asteraceae) koji čini između 200 i 400 pojedinačnih vrsta. U prirodi vrste iz ovog roda rastu uglavnom u aridnim i semiaridnim područjima na obe hemisfere.
| Artemisia | |
|---|---|
| |
| Artemisia absinthium (pelin) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| (nerangirano): | |
| (nerangirano): | |
| (nerangirano): | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Potporodica: | |
| Pleme: | |
| Rod: | Artemisia L. 1753
|
| Tipska vrsta | |
| Artemisia vulgaris L.
| |
| Sinonimi | |
| |
Naučnu sistematizaciju roda uradio je Karl fon Line 1753. godine, a ime roda potiče ili od imena starogrčke boginje lova i divljine Artemide ili od legendarne vladarke i botaničarke iz Karije Artemizije II (umrla verovatno 350. godine pre nove ere).[1][2][3]
Rod pelina čine višegodišnje zeljaste, polužbunaste i žbunaste biljke, a većina vrsta je poznata po svom gorkom ukusu koji dobijaju od terpenoida i laktona. Cvetovi su jako mali, a oprašivanje se vrši isključivo putem vetra. Listovi su sa gornje strane kod većine vrsta prekriveni beličastim dlačicama. Pelini najbolje rastu na suvom, sunčanom i hranjivim materijama siromašnom zemljištu.
Neke od najpoznatijih vrsta ovog roda su divlji pelin (A. vulgaris), obični pelin (A. absinthium), estragon (A. dracunculus), beli pelin (Artemisia herba-alba) i drugi.
Osnovne karakteristike uredi
Biljke iz roda pelina su višegodišnje (retko jednogodišnje) zeljaste i žbunaste biljke visine između 3 i 150 centimetara, sa jakim, vretenastim i drvenastim korenjem. Specifične su po svom gorkom ukusu koji dobijaju od organskih jedinjenja terpenoida koje sadrže listovi ovih biljaka.
Stabla su uglavnom prava, manje debljine i srebrnaste do beličaste boje. Imaju trouglastu fizionomiju. Listovi su naizmenično raspoređeni i sa jednog čvora izbija uglavnom po jedan list, složeni su i podeljeni u više režnjeva (perasti tip lista). Listovi su mnogo krupniji u donjem delu biljke, a sa visinom im veličina opada.
Cvetovi su uglavnom manji, uglavnom žuti, ređe crvenkasti i formirani u vidu metlica. Svaki cvetić ima jajast oblik, dužine između 1 i 10 milimetara. Pelini su višedome biljke, a na jednoj biljci se nalaze i muški i ženski cvetovi. Oprašivanje se vrsti pomoću vetra.
Neke vrste poput estragona razmnožavaju se uglavnom preko rizomastog korenja.
Upotreba uredi
Kod nekih pripadnika ovog roda listovi su dosta aromatični i imaju ekstremno gorak ukus, a neki su našli upotrebu u prehrambenoj industriji i u medicini. Estragon se tako koristi kao začinska biljka, a naročito je popularan kao začin u francuskoj kuhinji. Obični pelin se zbog svoje gorčine od davnina koristio kao sredstvo za borbu protiv buva, moljaca i drugih insekata, a danas se koristi za aromatizaciju alkoholnih pića poput vermuta i apsinta. Na Balkanskom poluostrvu proizvodi se karakterističan liker pelinkovac sa intenzivnom aromom pelina i oko 35% alkohola.
Žbunasta vrsta Artemisia arborescens („drvenasti pelin” ili šiba) na Bliksom Istoku koristi se kao čaj u kombinaciji sa listovima nane. Nekoliko vrsta se uzgaja kao ukrasne biljke.
Organsko jedinjenje artemisinin i njegovi derivati koji se dobijaju ekstrakcijom iz listova slatkog pelina (Artemisia annua) predstavljaju jedno od najefikasnijih sredstava u borbi protiv malarije.[4] Jedinjenje santonin koje se nalazi prisutno kod vrste Artemisia cina efikasno deluje na izbacivanje parazita iz organizma (posebno glista). Kineski pelin (Artemisia argyi) ima široku upotrebu u tradicionalnoj kineskoj medicini.
Vrsta Artemisia austriaca blagotvorno utiče na smanjenje simptoma usled zavisnosti od morfijuma.[5]
Najpoznatije vrste uredi
- Artemisia abrotanum
- Artemisia absinthium − obični pelin
- Artemisia afra
- Artemisia alaskana
- Artemisia aleutica
- Artemisia annua − slatki pelin
- Artemisia arbuscula
- Artemisia argyi − kineski pelin
- Artemisia biennis
- Artemisia bigelovii
- Artemisia borealis
- Artemisia campestris
- Artemisia californica
- Artemisia cana
- Artemisia cina
- Artemisia dracunculus − estragon
- Artemisia douglasiana
- Artemisia filifolia
- Artemisia frigida
- Artemisia herba-alba − beli pelin
- Artemisia lactiflora
- Artemisia maritima
- Artemisia michauxiana
- Artemisia nesiotica
- Artemisia norvegica
- Artemisia nova
- Artemisia pallens
- Artemisia palmeri
- Artemisia papposa
- Artemisia pedatifida
- Artemisia pontica − rimski pelin, pontijski pelin
- Artemisia porteri
- Artemisia princeps
- Artemisia pygmaea
- Artemisia pycnocephala
- Artemisia rigida
- Artemisia rothrockii
- Artemisia scoparia
- Artemisia spinescens
- Artemisia suksdorfii
- Artemisia tilesii
- Artemisia tridentata
- Artemisia tripartita
- Artemisia verlotiorum
- Artemisia vulgaris − divlji pelin
-
-
-
-
-
Artemisia mauiensis (Mauijski pelim) -
Artemisia nilagirica (Indijski pelin) -
Artemisia pontica (Rimski pelin)
Vidi još uredi
- Obični pelin
- Asteraceae (glavočike)
Reference uredi
- ^ Shorter Oxford English Dictionary, 6th ed. United Kingdom: Oxford University Press. 2007. str. 3804. ISBN 0199206872.
- ^ „Etymology”. Britannica.com. Pristupljeno 7. 6. 2012.
- ^ Various (jul 2014). „Etymologia: Artemisinin”. Emerg Infect Dis [Internet]. CDC. 20 (7). doi:10.3201/eid2007.ET2007. Pristupljeno 4. 7. 2014.
- ^ White, N. J. (jul 1997). „Assessment of the pharmacodynamic properties of antimalarial drugs in vivo”. Antimicrob. Agents Chemother. 41 (7): 1413—22. PMC 163932
. PMID 9210658.
- ^ Mohammad Charkhpour, Abbas Delazar, Hadi Mohammadi, Tooba Gholikhani , Alireza Parvizpur. Evaluation of the Effects of Artemisia austriaca on Morphine Withdrawal Syndrome in Rats. Pharmaceutical sciences, 2014, 20(1), 1-5.
Spoljašnje veze uredi
- Flora Europaea: Artemisia
- Plantarium: Artemisia Архивирано на сајту Wayback Machine (26. новембар 2016)
- Chinese Plant Names: Artemisia species list and Seriphidium species list
- Flora of Pakistan: Artemisia and Seriphidium species list