Petar I Kurtene
Petar I Kurtene (fr. Pierre Ier de Courtenay; 1126, Rems - 10. april 1183, Akra) je bio sin francuskog kralja Luja VI [1] i njegove supruge Adelade od Maurene i mlađi brat kasnijeg francuskog kralja Luja VII [1]. Bio je osnivač dinastije Kurtene, još jednog ogranka dinastije Kapeta.
Petar I Kurtene | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1126.. |
Mesto rođenja | Rems, Kraljevstvo Francuska |
Datum smrti | 10. april 1183.56/57 god.) ( |
Mesto smrti | Akra, Kraljevina Jerusalim |
Porodica | |
Supružnik | Elizabeta Kurtene |
Potomstvo | Petar II Kurtene, Alisa od Kurtenea, Robert van Courtenay-Champignelles |
Roditelji | Luj VI Adelaida od Savoje |
Prethodnik | Reno Kurtene |
Naslednik | Petar II Kurtene |
O Petrovom životu se veoma malo zna. Jedna od retkih stvari koji se o njegovom životu zna je to da je bio učesnik Drugog krstaškog rata. Ovaj krstaški rat vodili su Petrov brat Luj i nemački kralj Konrad III [2] [3]. Rat je počeo 1147. godine [3]. Samo Patar i grof Flandrije su se pridružili Luju u pohodu, pa je Lujeva vojska bila mala. Vojska je išla kopnom kroz Vizantiju, do Male Azije [2].
Rezultati ekspedicije koja je preduzeta sa ogromnim utroškom snaga bili su vrlo žalosni. Krstaši su svojim pljačkanjem izazvali protiv sebe Vizantiju i izgubili su na putu veći deo svojih vojski [3]. Lujeva vojska je iz Nikeje počela nastupanje preko Male Azije. Turci su je napali u planinskim klancima, pri čemu je teško poražena. Ovo je primoralo kralja da odustane od kopnenog puta [2], pošto mu je postalo jasno da je suvozemni put preko Male Azije suviše naporan i opasan [3].
Vojska se spustila na obalu i ukrcala se sa kraljem, Petrom, ostalim vitezovima i delom pešadije u brodove za Antiohiju [4]. Kako nije bilo dovoljno brodova za sve, ostatku pešadije je naređeno da nastavi put kopnom [5] ostavivši ih sudbini na volju, pošto su ih riteri smatrali za teret koga se treba otresti. Taj ostatak vojske sačinjavala je seljačka masa iz krajeva koje je pogodila glad. Gotovo [3] svi seljaci su izginuli [5] [3].
Lujeva vojska je posle kratkog zadržavanja u Antiohiji, prešla u Jerusalim. Vladari su se sastali u Jerusalimu, gde su ih lokalni baroni ubedili da napadnu Damask, pošto su jerusalimski feudalci imali malo interesa za daleku Edesu. Ovaj plan bio je potpuno jalov. Vojska nije bila dovoljno velika da osvoji grad, pa je tek mogla da logoruje neko vreme sa jedne, a potom sa njegove druge strane, i naposletku odustane [5], posle nekoliko uzaludnih pokušaja osvajanja grada. Naposletku čak baroni Jerusalimske kraljevine, kojima je bilo zgodnije da žive u miru s Damaskom, ne samo da nisu pomagali kraljeve, već su na sve moguće načine kvarili njihove planove. Ne postigavši ništa oni su se neslavno vratili u Evropu [3]. Rat se završio 1149. godine [6].
Neposredno posle pohoda Petar je oženjen [7] Elizabetom Kurtene, naslednicom male baronije [7] Kurtene [1]. Tako je umesto apanaža dobio to gospodarstvo [7][1].
Godine 1179. pridružio se pohodu Anrija I od Šampanje na Palestinu. Tamo je i umro 10. aprila 1183. godine u Akri, a na mestu gospodara Kurtenea nasledio ga je sin Petar II Kurtene. Sahranjen je u Ekseterskoj katedrali.
Porodično stablo
uredi4. Filip I Francuski | ||||||||||||||||
2. Luj VI Debeli | ||||||||||||||||
5. Berta od Holandije | ||||||||||||||||
1. Petar I Kurtene | ||||||||||||||||
6. Humbert II od Savoje | ||||||||||||||||
3. Adelaida od Savoje | ||||||||||||||||
7. Gizela od Burgundije | ||||||||||||||||
Izvori
uredi- ^ a b v g Pejnter 1997, str. 552.
- ^ a b v Pejnter 1997, str. 245.
- ^ a b v g d đ e Udaljcov, Kosminski & Vajnštajn 1950, str. 208.
- ^ Pejnter 1997, str. 245-246.
- ^ a b v Pejnter 1997, str. 246.
- ^ Udaljcov, Kosminski & Vajnštajn 1950, str. 400.
- ^ a b v Pejnter 1997, str. 293.
Literatura
uredi- Pejnter, Sidni (1997). Istorija srednjeg veka (284-1500). Beograd: Clio.
- Udaljcov, A. D.; Kosminski, J. A.; Vajnštajn, O. L. (1950). Istorija srednjeg veka II. Beograd.