Pomoćne istorijske nauke

Pomoćne istorijske nauke bave se kritičkim proučavanjem istorijskih izvora. Najveći broj pomoćnih istorijskih nauka je razvijen između 16. i 19. veka. Zadatak pomoćnih istorijskih nauka jeste da utvrdi autentičnost i originalnost istorijskog izvora. Neke od pomoćnih istorijskih nauka su samostalne nauke kao što su npr. arheologija, filologija, istorija umetnosti i sl.

Istorijat uredi

Kao predistorija pomoćnih istorijskih nauka mogu se posmatrati istraživanja italijanskog humaniste Lorenca Vale. On je 1440. godine izdao svoje delo De falso credita et ementita Constantini Donatione declamatio u kome je izožio dokaze da je Konstantinova darovnica falsifikat. U drugim istraživanjima je dokazao da je Hristovo pismo Avgaru takođe falsifikat.

U 17. veku vode se Diplomatički ratovi (Bella diplomatica). Jezuiti Žan Boland i Danijel Papebroh vode rasprave sa redom benediktinaca, pre svega sa Žakom Mabijenom. Godine 1821. u Francuskoj je osnovana Škola povelja (École de chartes), a četiri godina kasnije u Nemačkoj je osnovana zbirka istorijskih izvora germanskih naroda od pada Zapadnog rimskog carstva do 1500. godine (Monumenta Germaniae Historica).

Nauke uredi

Neke od pomoćnih istorijskih nauka:

Izvori uredi

  • Pomoćne povijesne znanosti - Jakov Stipišić, Školska knjiga, Zagreb, 1972. godina