Ponornica
Ponornica je reka koja delom svog toka ponire u jamu ili ponor i teče kroz pećinske kanale.[1] Poznatije ponornice na Balkanu su reka Trebišnjica, koja protiče kroz Trebinje, i reka Trebižat, koja protiče kroz zapadnu Hercegovinu.
Ponornice isto tako mogu da budu rezultat pokrivanja reke i/ili preusmeravanje njenog protoka u odvodne kanale, obično u sklopu urbanog razvoja.[2] Suprotni proces je poznat kao odanjivanje i predstavalja vidni oblik rečne restauracije.[3][4]
Osnovne karakteristike uredi
Ponornice ili ponikvice predstavljaju poseban tip reka. To su vodotoci kraških terena. Ponornice se javljaju kao stalni i periodični tokovi. Njihova voda nastaje u udubljenjima koja se nazivaju ponor, propast i surdupina. Neke ponornice nastaju u pećinama, kao što je slučaj sa Pivkom u Postojinskoj jami i Reke u Škocijanskoj jami.
Voda ponornica izbija u vidu jačih vrela u drugim dolinama, na morskoj obali pa čak i ispod morskih površina, obrazujući podmorske izvore — urulje. Najbolje su proučene veze između ponornica i vrela u Slovenačkom krasu, naročito u Notranjskoj, potom u slivu Cetine i sliva Trebišnice. Doline ponornica se ne spajaju sa drugim dolinama; one su izolovane, zatvorene stenovitim prečugama, pa ih je narod zato nazvao „slepe doline”. Krečnjački tereni čine 9,5 procenata (8414 km2) ukupne površine Republike Srbije.
Osobine krasa uredi
Kras je složena morfološko-hidrološka pojava, koja nepovoljno utiče na oticanja površinskih i podzemnih voda. Jedna od njegovih glavnih karakteristika je siromaštvo povšinskih tokova. Atmosferska voda veoma brzo ponire, tako da su retki vodotoci stalni na čitavoj svojoj dužini. Održali su se samo oni koji potiču iz vododržljivih terena i tokovi nastali od jačih kraških vrela. Veliki broj površinskih vodotoka u krasu su povremeni i imaju vrlo izrazita kolebanja vodostaja i proticaja — od suvog rečnog korita do visokih poplavnih voda. Nasuprot površinskom, u krečnjacima preovlađuje podzemno oticanje. Ta voda izbija u vidu snažnih vrela, kao što su vrela Mlave, Belog Drima, Raške, Crnog Timoka, Moravicevce, Crnice itd.
Ponor uredi
Ponori se najčešće nalaze po obodu kraških polja i duž rečnih dolina. Mogu da budu u obliku jama i pećina, širokih ili sasvim uskih pukotina. Od toga zavisi i njihov kapacitet gutanja vode, što oscilira u zavisnosti od godišnjeg doba, tj. od priticanja vode. Kod jednih je taj kapacitet samo nekoliko desetina litara u sekundi, a kod drugih više kubnih metara u sekundi. Jedna ista reka može više puta da ponire i da se javi na površini. Dešava se da vode jedne ponornice podzemno oteknu ispod razvođa u sliv druge reke. Ima slučajeva da se dve ili više ponornica spoje podzemno ili površinski u jednu veću reku. Sve ovo ukazuje na obrazovanje vodotoka u krasu vrlo složeno.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ William Herbert Hobbs, Earth Features and Their Meaning: An Introduction to Geology for the Student and the General Reader, Macmillan, 1912, pages 182 and 189.
- ^ Richard J. Heggen: Underground Rivers from the River Styx to the Rio San Buenaventura with Occasional Diversions Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. jul 2016), University of New Mexico.
- ^ Revkin, Andrew C. (16. 7. 2009). „Rolling Back Pavement to Expose Watery Havens”. New York Times. Pristupljeno 16. 3. 2010.
- ^ Kirk, Donald (2005-10-13). „Seoul peels back concrete to let a river run freely once again”. World>Asia Pacific. The Christian Science Monitor. Pristupljeno 2006-08-21.
Literatura uredi
- Mala enciklopedija prosveta - Opšta Enciklopedija (M-Š). Izdavačko preduzeće „Prosveta“, Beograd 1959.
Spoljašnje veze uredi
Mediji vezani za članak Ponornica na Vikimedijinoj ostavi