Портал:Istorija/Biografija 20 2012

Marija Terezija, portret iz 1759. godine.
Marija Terezija, portret iz 1759. godine.

Marija Terezija (nem. Maria Theresia Walburga Amalia Christina; Beč, 13. maj 1717 — Beč, 29. novembar 1780) bila je jedini ženski vladar habzburških poseda i poslednji član dinastije Habzburg. Vladala je kao nadvojvotkinja Austrije, kraljica Ugarske, Češke, Hrvatske, Galicije i Lodomerije, kao vojvotkinja Mantove, Milana, Parme, Pjaćence i Gvastale i kao vladarka Austrijske Nizozemske i brojnih grofovija. Brakom je bila carica Svetog rimskog carstva nemačkog naroda, nemačka kraljica, velika vojvotkinja Toskane i kratko vojvotkinja Lotaringije.

Postala je vladarica po smrti svoga oca, cara Karla VI, u oktobru 1740. godine. Otac joj je Pragmatičkom sankcijom iz 1713. godine omogućio da naslijedi njegove teritorije koje su se inače mogle naslijeđivati samo po muškoj liniji i od strane muškaraca. Po njegovoj smrti Saksonija, Pruska, Bavarska i Francuska, koje su Karlu VI obećale da će podržati Mariju Tereziju pri nasljeđivanju njegovih kruna, povukle su svoja obećanja. Pruska je napala Austriju, što je izazvalo osam godina dug sukob poznat kao Rat za austrijsko naslijeđe.

Marija Terezija je podsticala i sprovodila raznovrsne i mnogobrojne reforme uz pomoć svojih ministara. reformisala je obrazovanje i finansiranje, podsticala trgovinu i razvoj poljoprivrede, što je značajno ojačalo Austriju. Ipak, nije dopustila vjersku toleranciju, a putopisci iz 18. vijeka njen su režim smatrali netolerantnim i praznovjernim. Za vladavinu Marije Terezije svojstvena su apsolutistička i centralistička nastojanja povezana s germanizacijom. Oduzela je isusovcima školske poslove i cenzuru. S druge strane, torturu i parnice protiv vještica stavila je pod svoju kontrolu, što je ubrzo dovelo i do konačne likvidacije tog srednjovjekovnog krvavog nasleđa. Nastojala je pod pritiskom novoga doba spriječiti prekomjerno iskorišćavanje kmetova, određujući maksimum njihovih obaveza prema gospodarima, tako da feudalac nije više smio da traži od svojih podanika namet prema vlastitom nahođenju, već je morao da se drži takozvanog urbara Marije Terezije. Uvela je opštu školsku obavezu, tako da su sva djeca od 6—14 godina morala ići u školu. Podsticala je razvoj manufaktura u Austriji.

...dalje...