Prva bitka kod El Alamejna

Prva bitka kod El Alamejna je vođena mesec dana (131. jula 1942) između njemačko-italijanskog Afričkog korpusa pod komandom generala Ervina Romela i Britanske 8. armije kojom je komandovao general Klod Okinlek.[traži se izvor]

Prva bitka kod El Alamejna
Deo Drugog svetskog rata

Napredovanje tenkova afričkog korpusa
Vremejul 1942.
Mesto
Ishod Taktički nerešeno, strateška pobeda Saveznika
Sukobljene strane
 Ujedinjeno Kraljevstvo
 Britanska Indija
 Australija
 Novi Zeland
 Južnoafrička Unija
 Nemačka
 Italija
Komandanti i vođe
Ujedinjeno Kraljevstvo Klod Okinlek Nacistička Njemačka Ervin Romel
Jačina
150.000 vojnika
935 tenkova[1]
100.000 vojnika

Bitka uredi

Dana 1. jula Afrički korpus je krenuo u napad na Britansku 8. armiju koja se nalazila na utvđenim položajima na Alamejnskoj crti. Do večeri, Afrički korpus nije uspio probiti odbrambene položaje Britanaca, što je dovelo do zaustavljanja Afričkog korpusa generala Ervina Romela. Ujutro 2. jula Romel je okupio svoje snage na severu, s namerom da zaobiđe El Alamejn i probije odbrambenu crtu Britanaca.[2] Okinklek je naredio protivnapad oko sredine položaja Afričkog korpusa, ali bezuspješno.

Istovremeno, Saveznici su napali i južni dio Afričkog korpusa. Tu su naišli na Italijane, i bili su nešto uspešniji. Zbog takvog otpora Saveznika, Romel se odlučio na novo pregrupisavanje Afričkog korpusa i pripremu odbrane svojih položaja.[traži se izvor]

Okinklek je 10. jula na severu kod Tel el Eisa napao Afrički korpus i pri tome zarobio oko hiljadu Nemaca i Italijana, a Romelov protivnapad nije uspeo. Okinlek je ponovo napao 14. i 21. jula. Nijedna od dvaju bitki nije bila uspešna, a nedostatak naoružanja pešadije, koje je trebalo stići u vrijeme druge bitke, dovelo je do gubitka oko 700 ljudi.[traži se izvor]

Uprkos ovim porazima, Saveznici su 27. jula izveli još dva napada. Napad izveden na sjeveru kod Tel el Eisa je bio osrednji promašaj, dok je drugi, kod Mitejrija, bio zlosrećni poraz. Minska polja, koja su postavili Nemci i Italijani, nisu bila očišćena, pa snabdevanje nije stiglo do savezničke pešadije na vreme da odbiju protivnapad koji su Nemci izveli.[traži se izvor]

Snage Britanske 8. armije su bile iscrpljene, pa je Očinlek 31. jula zatražio, da se zaustave ofanzivne operacije i pojača odbrana, kako bi se pripremili za veliku ofanzivu.[traži se izvor]

Posledice uredi

Borbe su završene pat pozicijom, ali je zaustavljeno napredovanje sila Osovine prema Aleksandriji (a onda dalje prema Kairu). Ponovni pokušaj Romela da premosti ili probije savezničke položaje osujećen je bitkom kod Alam Halfe.[traži se izvor]

General Harold Aleksander, glavnokomandujući savezničkih snaga na Bliskom istoku smenio je Očinleka kad je on odbio da ponovo krene u napad dok se njegove snage ne pregrupišu. Na mestu zapovednika Britanske 8. armije zamenio ga je general Bernard Montgomeri. Pod njegovom komandom je 8. armija u Drugoj bici kod El Alamejna u oktobru pobedila snage generala Romela.

U El Alamejnu se nalazi britansko vojno groblje s oko 7.500 grobova, kao i nemački i italijanski spomenici poginulima u Drugom svetskom ratu koji danas privlače veliki broj turista.[traži se izvor]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Greene & Massignani 2007, str. 212.
  2. ^ Winters, Harold A.; Jr., Gerald E.. Galloway; Reynolds, William J. (2001). Battling the Elements: Weather and Terrain in the Conduct of War. David W. Rhyne. JHU Press. str. 258. ISBN 978-0-8018-6648-7. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi