Prva vlada Stevče Mihailovića

Prva vlada Stevče Mihailovića je bila na vlasti od 19. avgusta do 26. septembra 1875. (po starom kalendaru).

Ministarski savet
Datum osnivanja19. avgust 1875.
Prethodne administracije
Rasformirano26. septembar 1875.
Zamenjena sa administracijom
SedišteKneževina Srbija
Predsednik Ministarskog saveta

Istorija uredi

Vesti o Hercegovačkom ustanku stigli su u Srbiju u zapaljivom stanju. Zemljom je upravljala slaba činovnička vlada Danila Stevanovića, a stranačka borba pred skupštinske izbore 1875. godine dobijala je sve oštrije oblike. U Srbiji se javljaju ratoborna raspoloženja; pojavljuju se dobrovoljci i cele čete za odlazak u pobunjene krajeve. Najvažniju ulogu dobio je Glavni odbor za pomaganje ustanka koga su u Beogradu stvorile izbeglice iz Bosne i Hercegovine. Njime je rukovodio mitropolit Mihailo. Dok se sve ovo dešavalo, Milan je bio u Beču gde je trebalo da isprosi mladu. Vlada je pomagala dobrovoljce, dajući im novac i otpremajući ih na granicu. Milanu je u Beču stavljeno na znanje da Trojecarski savez ne želi nemire na Balkanu. Zato je Milan po povartku u Beograd tražio od vlade da smesta obustavi svaku pomoć dobrovoljcima. Stevanović je odbio i ponudio ostavku, koju je razljućeni knez prihvatio. Skupštinski rezultati 1875. godine bili su loši za kneza Milana. Liberali su odneli ubedljivu pobedu. Sada je knez imao dve mogućnosti: da izvrši državni udar ili da se sporazumeva sa Ristićem. Izabrao je ovo drugo. Nakon dugih i neprijatnih nagađanja formirana je vlada na čelu sa Stevčom Mihailovićem (staroliberal), dok je Ristić obavljao funkciju ministra spoljnih poslova, a Jevrem Grujić unutrašnjih. Bila je to vlada u kojoj su uspešno spojene dve najjače liberalne struje. U narodu je bila poznata kao „akciono ministarstvo“.

Opšte političko stanje u Srbiji uznemirilo je Portu koja je počela da koncentriše ogromnu vojsku na srpskim granicama (160.000 ljudi). Velike sile sve vreme su pritiskale Srbiju da ostane mirna. Novoizabrana Narodna skupština je septembra 1875. godine raspravljala da li treba pomagati ustanak ili ostati po strani. Milan je bio za to da se ostane po strani, ali Srbija nije htela ostaviti Bosnu i Hercegovinu po strani. Ristić je odlučio da pomaže ustanak i po cenu rata. Vlada je poslala na Drinu Ranka Alimpića sa javnim zadatkom da čuva mir, a tajnim da prikuplja dobrovoljce i pretura ih u Bosnu. Na Narodnoj skupštini od 9. septembra 1875. godine (na kojoj knez nije hteo da prisustvuje, već je samo održao besedu) donete su sledeće tajne odluke: 1) uzimanje zajma od 3 miliona dukata za pomaganje ustanka; 2) u slučaju rata ograničiće se činovničke plate i penzije na najviše 120 dinara mesečno. Velike sile nisu znače za sadržinu tajnih odluka, ali su znale da one postoje, što ih je samo po sebi uznemirilo i nagnalo da pojačaju pritisak na srpsku vladu. Knez je oborio vladu i sastavio nov kabinet mladoliberala i mladokonzervativaca na čelu sa Ljubomirom Kaljevićem . Liberale i srpsku javnost ogorčio je ovaj Milanov postupak.

Članovi vlade uredi

Ministarski savet, 19/31.8 — 26.9/8.10. 1875.
Funkcija Slika Ime i prezime Detalji
Predsednik ministarskog saveta
i ministar građevine
  Stevča Mihailović
Ministar inostranih dela   Jovan Ristić
Ministar unutrašnjih dela   Jevrem Grujić
Ministar pravde   Radivoje Milojković
Ministar finansija Kosta Jovanović
Ministar prosvete i crkvenih dela   Alimpije Vasiljević
Ministar vojeni   Tihomilj Nikolić

[1][2]

Reference uredi

Literatura uredi

  • Grupa autora; Istorija srpskog naroda, knjiga 5, tom 1, drugo izdanje, Beograd 1994.
  • Radoš Ljušić; Istorija srpske državnosti, knjiga 2, SANU, Beograd 2001.
  • Miroslav Pešić; Političke stranke i uvođenje parlamentarizma u Srbiji 1881-1903, Filozofski fakultet u Nišu, Niš 2017.


Vlada Kneževine Srbije

1875