Puls

ритмичка осцилација у артеријском зиду због повећања притиска унутар артерија током систоле срца или контракције срчаног мишића комора и

Puls, bilo, pulsni talas ili arterijski puls je ritmička oscilacija u arterijskom zidu zbog povećanja pritiska unutar arterija tokom sistole srca ili kontrakcije srčanog mišića komora i pretkomora. Kada srce tokom sistole potisne krv kroz aortu dolazi do povećanja pritiska u arterijskom sistemu. Kinetička energija kretanja krvi pretvara se u potencijalnu energiju koja rasteže zidova aorte. Tokom dijastole, istegnuti zidovi aorte se vraćaju u prvobitni položaj i potencijalna energija rastegnutih zidova pretvara se u kinetičku energiju kretanja krvi, što omogućava kretanje krvi kroz arterije i tokom dijastole. Isticanje krvi tokom dijastole, smanjuje pritisak u aorti. Novo potiskivanje krvi sledi sa novom srčanom kontrakcijom i stalno se ponavlja u određenim vremenskim razmacima. Na ovaj način se postiže kontinuirani priliv krvi u tkiva i organe.[1]

Puls
Dijagram porasta i sniženja krvi iz pulsa.
OrganizmiŽivotinje*
Biološki sistemCirkulatorni sistem
ZdravljeNeometano
AkcijaNesvesno
MetodSrce pumpa krv pomoću recipročne metode izazivajući nestalan protok krvi kroz cirkulatorni sistem koji se može prepoznati. (Pogledajte srčani ciklus)
Frekvencija60–100 u minutu (ljudi)
Trajanje0,6–1 sekunda (ljudi)
Životinja sa izuzetkom Porifera, Cnidaria, Ctenophora, Platyhelminthes, Bryozoan, Amphioxus.
Mesta merenja pulsa

Pulsna oscilacija arterijskog zida koja započinje u početnom delu aorte i prostire se periferno, prema arteriolama. Pritisak arterijskog pulsa koji nastaje u arterijama tokom srčanog ciklusa, kreće se brže od krvi, zato što je krv nestišljiva, a krvni sudovi elastični.[a] „Kombinacija otpora u arteriolama i komplijanse „gasi“ puls, tako da na nivou kapilara puls potpuno iščezava.“

Arterijski puls se izražava brojem otkucaja u minuti. Kod većine zdravih odraslih osoba broj otkucaja srca, za vreme mirovanja, kreće se između 60 i 80 u toku jednog minuta. Tokom spavanja on može da padne na 40 otkucaja, dok se za vreme aktivnosti povećava. Kod novorođenčadi i dece broj otkucaja je viši. Na pulsne oscilacije u arterija utiču i strah, razni lekovi, stres, konzumiranje kafe i alkohol, pušenje duvana itd.[2]

Značaj uredi

Broj srčanih otkucaja i kvalitet arterijskog pulsa često se koriste u dijagnostici kao jedan od pokazatelja funkcije određenih sistema bolesnika, posebno u onim stanjima i bolestima koja su vezana za kardiovaskularni sistem.

Ispitivanje arterijskog pulsa pipanjem (palpacijom) kao i instrumentalnom metodom, registrovanjem sfigmograma pruža dragocene podatke o funkcionisanju kardiovaskularnog sistema. Ova ispitivanja omogućavaju;[3]

  • Procenu postojanje ili odsustva srčane aktivnosti (prestanak rada srca)
  • Određivanje učestalosti srčanih kontrakcija, karakteristike ritma (ritmički ili aritmi rad srca), postojanje suženje ili začepljenje perifernih arterija (npr otkrivanjem razlike u kvalitetu pulsa između dva uda) itd.

fluktuacije arterijskog pulsa mogu imati fiziološku prirodu, kao što je to slučaj kod respiratornih aritmija, koja se manifestuje povećanjem pulsa u toku udaha (inspirijuma) i smanjenjem za vreme izdaha (eksiprijuma), što je dosta čest slučaj kod mladih osoba, ili patološku prirodu.

Intenzitet pulsa (čvrsti ili meki puls) određuje se veličinom sile koja mora da se primeni na zid krvnog suda u distalnom delu arterije. Naponski impuls pulsa u izvesnoj meri odražava srednji krvni pritisak.

Otsustvo arterijskog pulsa (bolesnik bez pulsa) ukazuje na izraziti poremećaj u arteijskoj cirkulaciji, arterije koja se pipa.

Fiziologija uredi

Klaudije Galen je bio možda prvi fiziolog koji je opisao puls.[4] Puls je svrsishodna taktilna metoda određivanja sistolnog krvnog pritiska obučenom posmatraču.[5] Dijastolni krvni pritisak[6] je nepalpabilan i neprimetan taktilnim metodama, javlja se između otkucaja srca.

Pulsni talas ili oscilatorne promene u obimu ili prečniku arterija, nastaju zbog povećanja pritiska proizvedenog u aorti u vreme izbacivanja krvi iz srčane komore. U tom trenutku, pritisak u aorti naglo raste i njen zid se širi. Tokom srčanog ciklusa pritisak u arterijama oscilira između maksimalnog sistolnog i minimalnog dijastolnog pritiska. Pritisak pulsa (PP) predstavlja razliku između sistolnog i dijastolnog pritiska;

PPPritisak pulsa = Psistolni pritisak Pdijastolni pritisak

Pritisak pulsa zavisi od udarnog volumena, brzine ejekcije i komplijanse arterija (C=ΔV/ΔP).[b]

Talas povećanog pritiska i napetosti izazvan ovim vibracijama vaskularnog zida je na određenom nivou u aorti na izlasku iz srca. Od aorte do arteriola i kapilara, na periferiji, on se postepeno smanjuje i na kraju arterijskog sistema skoro do potpuno pada a puls prestaje.

Maksimalna linearna brzina oscilacija zida koje se širi kroz zid arterija prema periferiji prikazana je na tabeli;

Maksimalna brzina oscilacija zida arterija
Aorta Velike arterije Male arterije
3–5 m/s
7–10 m/s
15–35 m/s

Pulsni talas ne zavisi od brzine krvi. Ove vrednosti uglavnom se sreću kod mladih i osoba srednjih godinama sa normalnim krvnim pritiskom i normalno elastičnošću krvnih sudova. Sa godinama, smanjenjuje se elastičnost vaskularnog zida i pulsni talas, posebno u aorti se povećava.

Određivanje arterijskog pulsa uredi

Određivanje arterijskog pulsa može se vršiti na dva načina; pipanjem (palpatorno) i primenom posebnih uređaja konstruisanih za tu namenu (sfigmografa).

Određivanje arterijskog pulsa sfigmografom uredi

Za praćenje i detaljnu analizu pojedinačnih oscilacija arterijskog pulsa i njegovih varijacija proizveden je poseban uređaj poznat pod nazivom sfigmograf, koji prikazuje grafički zapis manifestacije pulsnih oscilacija. Ispitivanje oblika krive pulsa arterija, na grafičkom zapisu kao i sinhrono registrovanje pulsa dve arterije, ima dijagnostički značaj u kliničkom radu.

Etjen-Žil Marijev (levo) i Karl von Vierdotov (desno) sfigmograf

U praksi se koriste dve vrste sfigmografije;

 
Sfigmogram pulsa
  • Direktna sfigmografija — kojom se registruju pulsne oscilacije zida arterijskog suda ispod pelote ili levka sfigmografa.
  • Volumenska sfigmografija — kojom se pomoću pneumatske manžetne obmotane oko dela uda, registruju volumenske promene izazvane prolaskom pulsnog talasa kroz arterije.

Kriva pulsa aorte i centralnih arterija se razlikuje od krive pulsa perifernih arterija, kao što su radijalna, butna arterija, i druge arterije. Kriva pulsa u velikim arterijama (aorta) počinje predsistolnim talasom, koji odgovara izovolumetrijskom skraćenju leve komore, iza kojeg sledi glavnitalas pulsa uzrokovan ubacivanjem krvi u aortu. Ushodni deo glavnog talasa se naziva anakrot, a nishodni katakrot.

  • Anakrot je rezultat povećanja dijametra arterije usled povećanja pritiska u njoj. Nastaje u fazi istiskivanja krvi i poklapa se sa prvim srčanim tonom.
  • Katakrot je rezultat smanjenja dijametra arterije usled smanjenja pritiska (dijastola). Na katakrotu se nalazi incizura (oštar zubac) i dikrotni talas. Incizura nastaje u trenutku zatvaranja semilunarnih zalistaka aorte i rezultat je kratkotrajnog, malog povratnog toka krvi. Dikrotni talas je rezultat odbijanja talasa pritiska od zatvorene aortne valvule.[7]

Kod krive perifernog arterijskog pulsa, anakrot naglo prelazi u katakrot na kome se nalazi dikrotni talas.

Određivanje arterijskog pulsa pipanjem uredi

 
Određivanje arterijskog pulsa iznad radijalne arterije (a. radialis)

Ispitivanje arterijskog pulsa pipanjem (palpacijom), koje se može se vršiti na različitim arterijama, obavlja se prstima ispitivača pritiskom na određene tačke pacijenta na telu. Te tačke su one ispod kojih se nalazi čvrsta (koštana) podloga ili tačke na velikim arterijama čije su oscilacije jače.

Stvaranje različitih utisaka o kvalitetu pulsa na dodirnutom delu tela, najbolje se ostvaruje vrhovima jagodica prstiju ispitivača, (koji su najosetljivije na dodir). Puls se pipa obostrano i uvek je simetričan.

Pulsacija arterija u arterijskom pulsu mogu se vrlo lako otkriti dodirom iznad površinskih arterija na sledećim tačkama tela:

  • Iznad radijalne arterije podlaktice (a. radialis),
  • U temenom predelu iznad temporalne arteriji (a. temporalis),
  • Na vratu u predelu karotidne arterije (a. carotis communis),
  • Na stopalu u predelu dorzalne arterije stopala (a. dorsalis pedis),
  • U predelu pazušne arteriji (a. axillaris),
  • U predelu lakatne arterije (a. brachialis),
  • U predelu preponske arterije (a. femoralis),
  • U predelu arterije ispod zgloba kolena (a. poplitea).

Karakteristike pulsa uredi

Ispitivanje kvaliteta arterijskog pulsa u dijagnostici najčešće se vrši na radijalnoj arteriji. Karakteristike arterijskog pulsa su; učestalost (frekvenca) pulsa, ritam pulsa, veličina pulsa, tvrdoća (tenzija) pulsa i brzina pulsa. Masivan, lagan, promenljiv, plivajući, potoni, dubok, oštar, tvrd, zategnut, su takođe neke od karakteristika pulsa koje koriste dijagnostičari kada opisuju puls kod pojedinih bolesti.

Učestalost (frekvenca) pulsa uredi

Učestalost pulsa je broj pulsnih oscilacija u jednoj minuti. Kako njegova učestalost zavisi od uzrasta na donjoj tabeli su prikazane normalne vrednosti pulsa u mirovanju za pojedine kategorije ljudi.

Normalne vrednosti pulsa u mirovanju, u otkucajima u minuti [8]
novorođenčad stara
(0 - 3 meseca)
odojčad stara
(3 – 6 meseci)
odojčad stara
(6 – 12 meseci)
deca stara
(1 – 10 godina)
deca preko 10 godina starosti
i odrasli, uključujući i seniore
dobro obučeni
odrasli sportisti
100-150 90–120 80-120 70–130 60–100 40–60

Učestalost pulsa određuje se brojanjem pulsnih udara iznad radijalne arterije u 30 (pomnoženo sa dva) ili 60 sekundi (kod nepravilnog ritma srca). Ako je puls izuzetno nepravilan zbog ekstrasistola, puls se može odrediti auskultacijom i brojanjem srčanih tonova iznad srca.

Ritam pulsa uredi

Ritam arterijskog pulsa je trajanje intervala između sukcesivnih pulsnih oscilacija.

Veličina pulsa uredi

Veličina arterijskog pulsa je amplituda (veličina ili visina) oscilacija zida arterije. U zavisnosti od visine pulsnog talasa on može biti:

  • Puls kod koga pulsne oscilacije dolaza u jednakim vremesnkim intervalima (pulsus regularis).
  • Puls kod koga pulsne oscilacije dolaza u nepravilnim vremenskim intervalima (pulsus iregularis).
  • Veliki (visok) puls (pulsus altus) - pipa se kod bolesnika sa insuficijencijom aortnih zalistaka.
  • Filiformni puls (rulsus filiformis)
  • Zanemarljiv puls (rulsus insensibilis)
  • Paradoksalni puls (pulsus paradoxus) - karakteriše se smanjenjem njegove visine i punoće u inspirijumu, i njegovim povećanjem u ekspirijumu (što je suprotno od pulsa kod zdravih ljudi). Pipa se kod bolesnika sa konstriktivnim perikarditrisom i pacijenata sa masovnom embolijom u plućima

Tvrdoća (tenzija) pulsa uredi

Tvrdoća (tenzija) arterijskog pulsa je pritisak koji treba izvršiti na zid arterije da bi puls prestao. Poremećaji tvrdoće arterijskog pulsa su:

  • Tvrdi puls (pulsus durus)
  • Meki puls (pulsus mollis)

Punoća pulsa uredi

Na osnovu promena punoće krvnog suda puls može biti:

  • Puni puls (rulsus plenus)
  • Nedovoljno puni puls (rulsus vacus)

Brzina pulsa uredi

Brzina arterijskog pulsa je trajanje pulsne oscilacije (brzina nastanka pulsne oscilacije, trajanje i brzina nestanka pulsa). Poremećaji brzine pulsa (karakteristična je za određena oboljenja krvnih sudova) su:

  • Spori puls (pulsus parvus) - pipa se kod bolesnika sa stenozom aortnog ušća.
  • Brzi puls (pulsus celerii) - pipa se kod bolesnika sa aortnom insuficijencijom
  • Promena brzine pulsa karakteristična je za određena oboljenja krvnih sudova

Napomene uredi

  1. ^ Kada bi arterijski krvni sudovi bili rigidne cevi, pritisak bi se trenutno preneo do kapilara.
  2. ^ Komplijansa je promena volumena nastala usled promene pritiska.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Antić R. Interna propedevtika, Institut za stručno usavršavanje i specijalizaciju zdravstvenih radnika, Beograd, 1976.
  2. ^ Popovac. D, Bolesti pluća i propedevtika, Privredni pregled, Beograd 1987.
  3. ^ Pešić M. H. Lj. Interna propedevtika, Prosveta, Niš 1991.
  4. ^ Temkin 165;BBC[a]
  5. ^ Topol, Eric J (2000). Cleveland Clinic Heart Book. New York: Hyperion. str. 134–35. ISBN 0-7868-6495-8. 
  6. ^ Widmaier, Eric P. (2014). Vander's Human Physiology: The Mechanisms of Body Function, 13/e. McGraw Hill Education. str. 378. 
  7. ^ Ristić S. M. Klinička propedevtika, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1990.
  8. ^ (jezik: engleski)U.S. Department of Health and Human Services - National Institutes of Health Pulse

Literatura uredi

  • Fuster, Valentin; Wayne, Alexander R.; O'Rouke, Robert A. (2001). Hurst's The Heart (10th International izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 978-0071162968. OCLC 49034333. 
  • Jarvis, C. (2011). Physical Examination and Health Assessment (6 izd.). Saunders Elsevier. ISBN 978-1437701517. 
  • Sloan, Richard P.; Shapiro, Peter A.; DeMeersman, Ronald E.; Bagiella, Emilia; Brondolo, Elizabeth N.; McKinley, Paula S.; Slavov, Iordan; Fang, Yixin; Myers, Michael M. (2009-05-01). „The effect of aerobic training and cardiac autonomic regulation in young adults”. American Journal of Public Health. 99 (5): 921—28. PMC 2667843 . PMID 19299682. doi:10.2105/AJPH.2007.133165. 
  • Jenkins, David J. A.; Kendall, Cyril W. C.; Augustin, Livia S. A.; Mitchell, Sandra; Sahye-Pudaruth, Sandhya; Blanco Mejia, Sonia; Chiavaroli, Laura; Mirrahimi, Arash; Ireland, Christopher (2012-11-26). „Effect of legumes as part of a low glycemic index diet on glycemic control and cardiovascular risk factors in type 2 diabetes mellitus: a randomized controlled trial”. Archives of Internal Medicine. 172 (21): 1653—60. PMID 23089999. doi:10.1001/2013.jamainternmed.70 . 

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).