Pušnica ili sušnica za meso ili sušara za meso (razni nazivi u raznim krajevima Srbije ili u državama u okruženju) poseban je objekat ili deo objekta namenjen za sušenje mesa, dimom na tihoj vatri, odnosno finalnu obradu suvomesnatih ili suhomesnatih proizvoda.[1] [2]

Savremena pušnica, spoljašnji izgled

Objekat uredi

 
Pušnica otvorena , unutrašnjost
 
Pušnica sa spremljenim mesom za sušenje

Ranije su to bili posebni objekti u seoskom domaćinstvu od nepečene ili pečene cigle "malterisani" blatom sa ložištem i prečkama od drveta za sušenje mesa. Danas su uglavnom to zidani objekti ili deo kuće sa: ložištem, metalnim pločama, metalnim rešetkama i metalnim šipkama (prečkama), za ređanje mesa.

Postupak sušenja uredi

Osnovni postupak je da se meso iseče na duguljaste komade i usoli. Tako usoljeno meso stoji nekoliko dana. Posle toga se ređa u pušnici (sušnici), presavijeno, na drvenim motkama ili metalnim šipkama ili se okači da visi na kukama. Zatim se meso suši na tihoj vatri, žaru i dimu. U zavisnosti od kraja ili načina sušenja mesa (recepta) meso se suši (razlike su od domaćina do domaćina ili majstora) od dva do deset dana.

Pored komada mesa (sušenica) može se sušiti: slanina, kobasice, salama, kulen, peglane kobasice, šunka, zlatiborska pršuta, kačkavalj...

Vidi još uredi

 
Sušenica

Reference uredi