Pšiš
Pšiš (rus. Пшиш; adig. Пшиш) reka je na jugu evropskog dela Ruske Federacije. Protiče preko jugozapadnih delova Krasnodarske pokrajine (Tuapsinški, Apšeronski i Belorečenjski rejon) i zapada Republike Adigeje. Leva je pritoka reke Kubanj i deo basena Azovskog mora.
Pšiš Pšiš | |
---|---|
Opšte informacije | |
Dužina | 258 km |
Basen | 1.850 km2 |
Pr. protok | 25 m3⁄s |
Sliv | Kubanj → Azovsko more |
Plovnost | nije plovna |
Vodotok | |
Izvor | sutoka reka Veliki i Mali Pšiš |
Koor. izvora | 44° 10′ 38″ N 39° 30′ 22″ E / 44.17722° S; 39.50611° I |
Ušće | u Krasnodarsko jezero |
Koor. ušća | 44° 59′ 52″ N 39° 24′ 25″ E / 44.99778° S; 39.40694° I |
Geografske karakteristike | |
Država/e | Rusija |
Oblast | Krasnodarski kraj Adigeja |
Naselja | Hadižensk |
Pritoke | Veliki Pšiš, Gunajka, Mali Pšiš, Q4382002 |
DRV | 06020001212108100005119 |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Nastaje spajanjem reka Veliki i Mali Pšiš u severnoj podgorini Velikog Kavkaza. U gornjem delu toka teče kroz duboku i usku dolinu i ima sve karakteristike brze planinske reke. Prelaskom u nizijsko područje aluvijalne Zakubanjske ravnice njena dolina se postepeno širi, a tok poprima karakteristike ravničarske reke. Ukupna dužina vodotoka je 258 km, površina slivnog područja 1.850 km², a prosečan protok oko 25 m³/s (maksimalno i do 1.000 m³/s). Karakteriše je mešoviti režim hranjenja sa blagim primatom pluvijalnog režima, te česte poplave u ravničarskom delu toka. Zamrzava se povremeno isključivo tokom hladnijih zima.
Najvažnije pritoke su Gunajka sa desne i Cice sa leve strane.
Na njenim obalama nalaze se grad Hadižensk i stanice Kurinskaja, Kabardinskaja, Černigovskaja, Tverskaja, Gurijskaja, Bžeduhovskaja i Rjazanskaja.
Vidi još uredi
Reference uredi
Spoljašnje veze uredi
- (jezik: ruski) Государственный водный реестр РФ − Река Пшиш (Пшик)
- (jezik: ruski) А. В. Твердый Кавказ в именах, названиях, легендах. Краснодар 2008.