Пјегави линсанг

врста мачколике звери

Pjegavi linsang (lat. Prionodon pardicolor), znan i kao šareni linsang ili tigrasta cibetka, je vrsta mačkolike zvijeri, iz podroda Pardictis unutar roda Prionodon, koja nastanjuje područje Jugoistočne Azije.[3][4][1]

Pjegavi linsang
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Carnivora
Podred: Feliformia
Infrared: Aeluroidea
Natporodica: Feloidea
Porodica: Prionodontidae
Potporodica: Prionodontinae
Rod: Prionodon
Podrod:
Pardictis

Thomas, 1925
Vrsta:
P. pardicolor
Binomno ime
Prionodon pardicolor
Hodgson, 1842
Podvrste
spisak podvrsta:
  • Prionodon pardicolor pardicolor[2]
  • Prionodon pardicolor presina
  rasprostranjenost vrste
Sinonimi
sinonimi vrste:
  • Prionodon pardochrous (Gray, 1863)
  • Prionodon perdicator (Schinz, 1844)
  • Prionodon presina (Thomas, 1925)
sinonimi podvrste:
  • P. p. pardicolor:
    • Prionodon pardicolor pardochrous (Gray, 1863)
    • Prionodon pardicolor perdicator (Schinz, 1844)
    • Prionodon pardochrous (Gray, 1863)
    • Prionodon perdicator (Schinz, 1844)
  • P. p. presina:
    • Prionodon presina (Thomas, 1925)
preparirani primjerak izložen
u Kuenming muzeju prirodne istorije u Kuenmingu

Pjegavi linsang posjeduje dugo i vitko tjelo, kratke noge, izduženi vrat i glavu, i dugi cilindrični rep. Po svom izgledu nalik je na svog srodnika prugastog linsanga. Krzno je baršunasto, svjetle krem boje sa tamnosmeđim do crnim šarama. Dvije duge pruge se protežu od iza ušiju do ramena ili dalje, i dvije kratke pruge se pružaju niz vrat. Tri do četiri uzdužna reda pjega se prostiru niz leđa, dok se pritom njihova veličina smanjuje prema stomaku. Po prednjim nogama se pjege pružaju do šapa, a na zadnjim nogama se prosiru do skočnog zgloba. Niz rep se prostiru osam do devet široki tamni prstenova, koji su međusobno razdvojeni sa uskim bijelim prstenovima. Šape imaju po pet prstiju, a prostorom između jastučića na šapama su prekriveni sa dlakom. Ova vrsta može da uvlači svoje kandže. Na prednjim šapama se kandže nalaze u omotačima kandži, dok na zadnjim šapama kandže imaju zaštitne režnjeve kože.[5] Odrasli primjerci ove vrste teže između 0,45 kg do 0,7 kg. Dužina tijela sa glavom se kreće od 35 do 37 cm, a dužina repa je od 30 do 34 cm. U ramenima dostižu visinu od 13 do 14 cm, obim prsnog koša im je 14,6 cm, a dužina glave od vrha njuške do potiljne kosti je 7,6 cm.[6] Mužjaci i ženke ove vrste ne posjeduju osjetilne žljezde.

Rasprostranjenost i stanište

uredi

Pjegavi linsang je rasprostranjen na području savežni država Asam, Zapadni Bengal i Sikim u Indiji, istočnog Nepala, sjevernog Tajlanda, sjeveroistočnog Mjanmara, Laosa, sjevernog Vijetnama, i u pokrajini Junan, zapadnom djelu pokrajine Sičuan, provinciji Guejdžou i jugozapadnom djelu autonomne oblasti Guangsi u Kini.[5] Ova vrsta naseljava tropske zimzelene šume i područja prekrivena grmljem, na nadmorskim visina između 150 do 2700 m. Najveću prijetnju pjegavom linsangu predstavlja gubitak staništa u pojedinim regijama.[7]

Ponašanje i ekologija

uredi

Pjegavi linsang je noćni sisar, koji većinu vremena provodi u krošnjama drveća, na velikim granama i između lijana, ali se može naći i u grmlju. Ova vrsta koristi šupljine na drveću kao mjesta u kojima se skriva ili spava.[6] Uglavnom, ova vrsta vodi usamljenički način života, pritom ne računajući na ženke sa mladuncima. Ova vrsta traži svoju hranu u krošnjama drveća i na tlu, i hrani se sa glodarima, insektima, žabama, zmijama i ponekad sa ostacima mrtvih životinja.[5][8] Sezona parenja kod ove vrste traje između februara i avgusta mjeseca. Ženke rađaju po dva mladunca.

Sistematika

uredi

Klasifikacija

uredi
vrsta Prionodon pardicolor
Podvrste: Rasprostranjenost:
P. p. pardicolor (Hodgson, 1842)   Butan
  Vijetnam (sjeverni dio Vijetnama)
  Indija (savežne države Arunačal Pradeš, Asam, Zapadni Bengal i Sikim)[9][10][11]
  Kina (pokrajine Junan, zapadni dio pokrajine Sičuan, provincija Guejdžou i jugozapadni dio autonomne oblasti Guangsi)
  Mjanmar (sjeveroistočni dio Mjanmara)
    Nepal (istočni dio Nepala)[12]
P. p. presina (Thomas, 1925)   Vijetnam
  Laos
  Tajland (sjeverni dio Tajlanda)[13]

Filogenija

uredi

Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze vrste prugasti linsang.[14][15][16][17]

 Feloidea 
 Felidae 

[[Mačke|Felidae (sensu stricto)]]  

Stenogale

Viretictis

Barbourofelidae

"Stenogale" sp. (Thomas Farm)

 sensu lato 
 ? 

Pseudictis

 Prionodontidae 

Stenoplesictidae

Haplogale

 Prionodontidae 

Palaeoprionodon

 Prionodontinae 
 Prionodon 
 (Prionodon

Prionodon linsang  

 (Pardictis
 Prionodon pardicolor 

Prionodon pardicolor pardicolor

Prionodon pardicolor presina

 sensu stricto 
 sensu lato 

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Duckworth, J.W.; Lau, M.; Choudhury, A.; Chutipong, W.; Timmins, R.J.; Willcox, D.H.A.; Chan, B.; Long, B. & Roberton, S. (2016). Prionodon pardicolor. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2016: e.T41706A45219917. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-1.RLTS.T41706A45219917.en . 
  2. ^ Junsong Zhao, Yongfang Yao, Diyan Li, Qing-Yong Ni (2016) "The complete mitochondrial genome sequence of spotted linsang (Prionodon pardicolor pardicolor)"
  3. ^ Wozencraft, W.C. (2005). „Order Carnivora”. Ur.: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 532—628. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494. 
  4. ^ Andrew P. Jennings, Geraldine Veron (2015) "Predicted distributions, niche comparisons, and conservationstatus of the spotted linsang (Prionodon pardicolor) and banded linsang (Prionodon linsang)"
  5. ^ a b v Van Rompaey, H. (1995). "The Spotted Linsang, Prionodon pardicolor." Small Carnivore Conservation 13: 10–13.
  6. ^ a b Hodgson, B. H. (1847). „"Observations on the manners and structure of Prionodon pardicolor"”. Calcutta Journal of Natural History. 8: 40—45. 
  7. ^ Jennings, A.P. and Veron, G. (2015). „"Predicted distributions, niche comparisons, and conservation status of the spotted linsang (Prionodon pardicolor) and banded linsang (Prionodon linsang)"”. Mammal Research. 60 (2): 107−116. 
  8. ^ Choudhury, A. U. (1999). Conservation of small carnivores (mustelids, viverrids, herpestids and one ailurid) in north Bengal, India. Small Carnivore Conservation 20: 15–17.
  9. ^ Salvador Lyngdoh, Bilal Habib, Gopi G. V. (2011) "Hunting record of a Spotted Linsang Prionodon pardicolor from Lower Subansiri district, Arunachal Pradesh, India"
  10. ^ Partha S. Ghose, Basant K. Sharma, Lak Tsheden Theengh, Priyadarshinee Shrestha (2012) "Records of Spotted Linsang (Prionodon pardicolor) from Barsey Rhododendron Sanctuary, Sikkim, India"
  11. ^ Neeraj Mahar, Rahul Kaul (2012) "A record of Spotted Linsang (Prionodon pardicolor) from West Siang district, Arunachal Pradesh, India"
  12. ^ Yadav Ghimirey, Kaushal Yadav, Jeevan Rai, Raj Prasai (2018) "First verifiable record of Spotted Linsang (Prionodon pardicolor) from Nepal since the nineteenth century"
  13. ^ Megan Baker-Whatton, William McShea, N. Bhumpakpan, Ronglarp Sukmasuang, N. Sisuruk, K. Siripattaranukul, J.G. Howard (2012) "A Spotted Linsang (Prionodon pardicolor) observation from eastern Thailand"
  14. ^ Hunt, Robert M., Jr. (2001) "Basicranial Anatomy of the Living Linsangs Prionodon and Poiana (Mammalia, Carnivora, Viverridae), with Comments on the Early Evolution of Aeluroid Carnivorans"
  15. ^ Barycka, E. (2007). „Evolution and systematics of the feliform Carnivora”. Mammalian Biology. 72 (5): 257—282. doi:10.1016/j.mambio.2006.10.011. 
  16. ^ Wilson, D.E.; Mittermeier, R.A., ur. (2009). Handbook of the Mammals of the World, Volume 1: Carnivora. Barcelona: Lynx Ediciones. str. 50—658. ISBN 978-84-96553-49-1. 
  17. ^ Werdelin, L.; Yamaguchi, N.; Johnson, W. E.; O'Brien, S. J. (2010). „Phylogeny and evolution of cats (Felidae)”. Ur.: Macdonald, D. W.; Loveridge, A. J. Biology and Conservation of Wild Felids. Oxford, UK: Oxford University Press. str. 59—82. ISBN 978-0-19-923445-5. 

Literatura

uredi
  • Wilson, D.E.; Mittermeier, R.A., ur. (2009). Handbook of the Mammals of the World, Volume 1: Carnivora. Barcelona: Lynx Ediciones. str. 50—658. ISBN 978-84-96553-49-1. 
  • Barycka, E. (2007). „Evolution and systematics of the feliform Carnivora”. Mammalian Biology. 72 (5): 257—282. doi:10.1016/j.mambio.2006.10.011. 
  • Werdelin, L.; Yamaguchi, N.; Johnson, W. E.; O'Brien, S. J. (2010). „Phylogeny and evolution of cats (Felidae)”. Ur.: Macdonald, D. W.; Loveridge, A. J. Biology and Conservation of Wild Felids. Oxford, UK: Oxford University Press. str. 59—82. ISBN 978-0-19-923445-5. 

Spoljašnje veze

uredi