Radoje Ljutovac - Raka (Poljna kod Trstenika, 4. septembar 1887 – Trstenik, 25. novembar 1968) bio je srpski vojnik. On je kao artiljerac topom oborio neprijateljski avion 1915. godine.[1]

Radoje Ljutovac - Raka
Datum rođenja(1887-09-04)4. septembar 1887.
Mesto rođenjaPoljnaSrbija
Datum smrti25. novembar 1968.(1968-11-25) (81 god.)
Mesto smrtiTrstenikSFRJ
Spomenik Radoju Ljutovcu u centru Trstenika

Balkanski ratovi uredi

U balkanskim ratovima 1912. i 1913. godine kao artiljerac dao je doprinos oslobođenju Srbije od turskog ropstva i odbrani od bugarskih nasrtaja.[2]

Prvi svetski rat uredi

 

Stupio je u Prvi svetski rat kao artiljerac srpske vojske i učestvovao je u bitkama vođenim 1914. godine. Kada su 1915. Srbiju ponovo napale Austrougarska i Nemačka, Radoje je raspoređen u dopunski bataljon artiljerijskog puka „Tanasko Rajić“ i dospeo u specijalnu jedinicu, novoformiranu Protivavionsku bateriju, koja se nalazila na Metinom brdu kod Kragujevca, da bi od neprijateljskih aviona branila grad, Vojno-tehnički zavod i druge važne objekte.

Obaranje aviona uredi

Dana 30. septembra 1915. godine, pre podne, u jedinici Radoja Ljutovca data je uzbuna, jer je javljeno da se od Lapova prema Kragujevcu približavaju tri neprijateljska aviona. Kada su doleteli iznad Kragujevca, izbacili su 45 bombi, od kojih je 16 palo na Vojno-tehnički zavod, 8 na železničku stanicu, a ostale po varoši. Na avione su srpski vojnici pucali iz pušaka i mitraljeza, ali bez uspeha.

Radoje Ljutovac je po naređenju komandira već bio kod svog topa. Taj top nije namenski bio napravljen kao protivavionski, već je to bio modifikovani turski top, zarobljen 1912. godine. Nanišanio je i opalio granatu u pravom momentu. Iz prve je pogodio avion, marke Ferman. Neprijateljski avion je zadrhtao, iz njega je krenuo da izbija dim i zatim se srušio na zemlju, u ulicu Prestolonaslednika Petra, pored kuće Obrena Jankovića.

Nakon čestitanja na podvigu, komandir mu je dao konja kojim je Radoje odjahao u grad i došao pored zapaljenog aviona. Zajedno sa avionom tu su gorela i tela neprijateljskih pilota i Radoje im je u stavu mirno salutirao i odao počast. Piloti su bili kapetan fon Šefer i oficirski pripravnik Oton Kriš. Građani su shvatili da je to artiljerac zaslužan za obaranje aviona i slavili su ga i čestitali mu. Stiglo je i zvanično priznanje, Radoje je odlikovan Karađorđevom zvezdom sa mačevima i unapređen je u čin kaplara. Kasnije je na Solunskom frontu unapređen u čin narednika.

U jesen 1918. godine učestvovao je u proboju Solunskog fronta.

Nakon završetka rata i demobilizacije, Radoje je u Trsteniku otvorio trgovinsku radnju mešovite robe.

Počasni gost uredi

Godine 1938. je u Beogradu, na Banjici, održana Revija trupa Vojske Kraljevine Jugoslavije, verovatno povodom 20-godišnjice proboja Solunskog fronta, oslobođenja Srbije i završetka Prvog svetskog rata. Kao počasni gost jednog artiljerijskog puka u Beogradu ovoj Reviji trupa je prisustvovao i Radoje Ljutovac, o čemu svedoči sačuvana fotografija na kojoj na počasnoj tribini Radoje razgovara sa grupom generala i drugih zvaničnika.

Dana 30. septembra 1963. Narodni univerzitet u Kragujevcu je organizovao predavanje sa projekcijom: „Prvo naše ratno obaranje neprijateljskog aviona iznad Kragujevca, 30. septembra 1915. godine“. Predavač: Dragan Vojinović, publicista iz Beograda. Predavanju prisustvuje Radoje Ljutovac, strelac oborenog aviona.

U to vreme Trstenik nije imao muzej, pa je Radojeva supruga 25. februara 1976. poklonila Narodnom muzeju u Kruševcu, između ostalog i sledeća dokumenta i ordenje njenog pokojnog supruga:

Pripadnici artiljerijsko-raketnih jedinica protivvazdušne odbrane 30. septembra obeležavaju Dan roda kao sećanje na prvo obaranje neprijateljskog aviona u Srbiji.

Prigodni žig uredi

17. septembra 2007. godine u gradu Trsteniku je bio u upotrebi posebni poštanski žig u slavu ovog viteza Karađorđeve zvezde.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Srbin prvi u svetu iz topa oborio avion („Večernje novosti“, 15. jun 2013)
  2. ^ Dzenopoljac, Kristina. „Spomenici”. GTO Kragujevac. Pristupljeno 2024-05-04. 

Spoljašnje veze uredi