Renesansno slikarstvo

Renesansno slikarstvo je stil u evropskoj umetnosti koji se razvijalo u 15.[1][2] i 16. veku.[3] Ono se najznačajnije razvijalo u Italiji.[4]

Mikelanđelo Buonaroti- Bog stvara čoveka
Albreht Direr, Adam i Eva

Slikarstvo rane renesanse uredi

Slikarstvo rane renesanse započelo je s pojavom Mazača. Kao veliki uzor mu je poslužilo gotičko slikarstvo Đota koji je slikao skoro 100 godina pre njega i načinio je par velikih koraka dalje od gotičkog ikonografskog slikarstva. No Masaćo čini više, njegovi likovi su učvršćeni konturnom linijom, no oni posjeduju određenu individualnost i karakternost. On čak uvodi i perspektivu u svoje slike i to na taj način što prikazuje određene arhitektonske oblike u svojim slikama. To je najočitije u njegovoj slici Sveto trojstvo gde su sveta tri lika smeštena u arhitektonski okvir oltara renesansne katedrale. Sve je smešteno u arhitektonski okvir s izraženom perspektivom, pomalo tmurnih boja, specifičnom karakterizacijom likova i s bogatstvom polusena (ital. chiaroscuro) na likovima.

Pijero dela Frančeska je bio prvi umetnik koji je naučno dokazao perspektivu i koji ju je uzeo kao vrhunac u umetnosti kojemu treba težiti. Tek se na njegovoj slici Bičevanje Hrista ističe istaknuta linearna perspektiva koja je naglašena smeštanjem u prostor s izrazitim matematičkim, proračunatim skraćenjima. To se najočitije vidi u veličini likova u prvom planu u odnosu na druge i perspektivi pločica na podu i svodu. Ono što je posebno novo u ovoj slici je to što je umetnik smelo premestio glavni događaj u drugi plan, a u prvom planu su mu tri seljaka, kao svedoka bičevanja. Slikom vlada određena statičnost, likovi samo stoje, ne postoji ni jedan pokret, kao da je događaj na sceni. Ravnotežu umetnik postiže i u nijansiranju boja, a može se prepoznati i zlatni presek. Piero je važan i zbog oživljavanja portreta koji će postati oblik širenja umetnosti izvan paske crkve i početak ulaska u građanski dom.

Andrea Mantenja je zbilja dostojan pomena pre svega što je proučavanje perspektive doveo do vrhunca. Najizrazitije u njegovom delu Mrtvi Hrist, gde je Hrist prikazan u sjajnom skraćenju s nogama u prvom planu. Hrist je prikazan kao bilo koji čovek, mrtvačke boje sa svetim ranama i prekriven mrtvačkim pokrovom. Likovi koji se uplakani javljaju s leve strane su tu samo da upotpune prostor. Sva se slika centrira na tome jadnom ispaćenom telu u skraćenju.

Sandro Botičeli, učenik Fra Filipa Lipija, vrllo rano odstupa od tradicionalnih predstavljanja svetih tema pod uticajem “neoplatinizma”, pokreta koji je veličao idealizam antike. Tako nastaju slike Alegorija proleća gde vlada njegovo nestvarno, idealizirano prikazivanje likova bez detalja, zanemarujući anatomiju potencirajući tako linearnost likova. Likovi su opet stavljeni u nestvarni pejzaž, potpuno osvijetljen bez realnog izvora svetla. Pri kraju svoga života Botičeli se vraća sakralnim temama (brojni prikazi Madona) i udaljava se od linearnog rešenja slike uspešno istražujući boje.

Visoka renesansa uredi

Visoka renesansa je vreme kada se prestaju utvrđivati gradovi jer su nastali topovi s eksplozivnim punjenjem i obrambeni zidovi postaju suvišni. Vojska izlazi iz gradova i okršaji se dešavaju na otvorenom prostoru. Jačaju monarsi koji postaju moćni, snažni, bogati i sposobni braniti teritorijalni integritet cijele države. Grade se kulturne i naučne institucije, biblioteke, galerije, muzeji. Razvija se matematika, fizika i astronomija (Nikola Kopernik, Galileo Galilei, Đordano Bruno govore protiv geocentričnog sistema). Jačaju gradovi kao Rim, a pogotovo Venecija. (Kristifor Kolumbo je otkrio Ameriku 1492. godine.).

U vreme kada se izrazito poštovao subjektivizam i individualizam svakoga umetnika, toliko da je se stvarao kult genija, umetnici su željeli da se izražavaju posebno i da pri tome ostavljaju poseban utisak na posmatrače dela. To je vrijeme kada je vladala ideja genijalnog umetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspešan u različitim vrstama umjetnosti – univerzalni čovjek (tal. hommo universalis). Visoku renesansu personificiraju tri najveća umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinči, Mikelanđelo i Rafael

Slikarstvo renesanse na severu uredi

Sjevernjačko slikarstvo obilježili su flamanski slikari.

U Nemačkoj se renesansa osjeća već u delima Grinevalda, ali jedan od najsvestranijih umetnika, čiji se genij i majstorstvo može meriti s Leonardom i Mikelanđelom, bio je slikar i grafičar Albreht Direr. On je nakon pripravništva u Nirnbergu, studirao u Italiji i kao mnogi italijanski majstori bio je priznat kao genij još za svog života. Poput Leonarda tražio je da pronikne u samo srce tajni života i lepote, njegovi crteži poput npr. busena trave, pokazuju izvanrednu radoznalost i čuđenje. Ali njegovi portreti (i mnogi autoportreti) pokazuju tipičnu severnjačku introvertnost i naturalizam.

Na njegovim gravurama kao što je Četiri jahača Apokalipse, vizija života kao besmislenoga i prepuna strahota, postoji emocionalna krajnost kakve nema u Mediteranskoj umetnosti. Adam i Eva, jedan drugi drvorez, pokazuje obe strane Direra. Poze, proporcije i crtež figura je italijanski, dok je prikaz drveća i izvedba detalja severnjački (npr. miran život domaće mačke i miša, u donjem delu slike, samo što nije završio jedenjem sudbonosne jabuke). Hans Holbajn najbolji je i najslavniji portretist klasične renesanse u severnoj Evropi; delovao je u Nemačkoj i Engleskoj, na dvoru Henrija VIII U portretima postigao je savršenu ravnotežu opisa lica i izraza naravi. U Španiji se ističe slikarstvo El Greka, koji se svojim osobenim načinom slikanja već svrstava u stil Manirizma.

Karakteristike uredi

Za razliku od arhitekture ili skulpture nije se moglo inspirisati antičkim slikarstvom jer se iz antičkog slikarstva ništa nije sačuvalo i zbog toga se inspiriše antičkim reljefima. U 16. veku u Rimu su bile objavljene freske u Neronovoj zlatnoj palati ili Titovim termama. Slikari renesanse reševaju sve više probleme dubine prostora (perspektiva), i oseće se sistematski put koji sve više vodi ka traženju treće dimenzije u prostoru. Još uvek preovlađije slika u temperi. To je slikarstvo još uvek religiozne sadržine. Kasnije 30.-40.- tih godina 15. veka pojavljuje se tehnika slikanja uljanim bojama koju je jedan mladi slikar iz Italije preneo iz Holandije gde je ona bila poznata. U prvom periodu teži se ka volumenu koji je bio postavljen modelovanjem i senčenjem da bi se dobio utisak prostora. Kasnije slikar ostavlja modelovanje da bi se prešlo na pikturalno rešavanje volumena. Slike imaju monumentalni karakter. Kasnije će se razvijati slikarstvo i u manjim dimenzijama ali sa razrađenim finim tonovima.

Tematika uredi

U značajnoj meri je religioznog karaktera. Bila je prilika da se pokuša uvrštavanje nekih scena iz svakodnevnog života u religiozne teme, i tako je madona sa isusom bila predstavljana kao materinska ljubav a predstavljana su i naga tela kada je trebalo slikati Adama i Evu. Novost je objavljivanje nekih novih žanrova kao što su portret, pejzaž i mrtva priroda.

Svetitelji i Božanstva se kreću u savremenim prostorima a kasnije se gubi i oreol i stiče se utisak da su to živi ljudi. Vidimo slikari slikaju i poznate ličnosti a neretko među njih stavljaju i svoj portret, to je osvrtanje na sebe samoga i svest o sopstvenoj vrednosti. Neki slikari su se vremenom potpuno emancipovali od religiozne tematike.

Tehnika uredi

U slikarstvu se upotrebljavala perspektiva- slikari su naučili da predstavljaju prostor i njegovu dubinu. Neki umetnici su radili i sa bojom i predstavljali su senke kao npr. Leonardo da Vinči. Ovaj umetnik je i različito tretirao crtež koji u renesansnoj umetnosti služi za poboljšavanje slike i studiraju se pokret, anatomija, crte lica koje izražava emocije.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Baxandall, Michael (1974). Painting and Experience in Fifteenth Century Italy. 
  2. ^ Aston, Margaret (1979). The Fifteenth Century, the Prospect of Europe1. 
  3. ^ „Renaissance”. encyclopedia.com. 18. 6. 2018. 
  4. ^ Hartt, Frederick (1970). A History of Italian Renaissance Art. 

Literatura uredi

  • Baxandall, Michael (1974). Painting and Experience in Fifteenth Century Italy. 
  • Aston, Margaret (1979). The Fifteenth Century, the Prospect of Europe1. 
  • Hartt, Frederick (1970). A History of Italian Renaissance Art. 
  • Giorgio Vasari, Lives of the Artists (1568), 1965 edition, trans. George Bull, Penguin, ISBN 0-14-044164-6
  • Graham-Dixon, Andrew, Renaissance (1999) University of California Press, ISBN 978-0520223752
  • Ekserdjian, David, The Italian Renaissance Altarpiece: Between Icon and Narrative (2021) Yale University Press, ISBN 978-0300253641
  • R.E. Wolf and R. Millen, Renaissance and Mannerist Art (1968) Abrams Press, ISBN unknown
  • Keith Christiansen, Italian Painting (1992) Hugh Lauter Levin/Macmillan, ISBN 0883639718
  • Helen Gardner, Art Through the Ages (1970) Harcourt, Brace and World, ISBN 0-15-503752-8
  • Margaret Aston, The Fifteenth Century: The Prospect of Europe (1979) Thames and Hudson, ISBN 0-500-33009-3
  • Ilan Rachum, The Renaissance: An Illustrated Encyclopedia (1979) Octopus, ISBN 0-7064-0857-8
  • Diana Davies, Harrap's Illustrated Dictionary of Art and Artists (1990) Harrap Books, ISBN 0-245-54692-8
  • Luciano Berti, Florence: The City and its Art (1971) Scala, ISBN unknown
  • Rona Goffen, Renaissance Rivals: Michelangelo, Leonardo, Raphael, Titian (2004) Yale University Press, ISBN 0300105894
  • Arnold Hauser, The Social History of Art, Vol. 2: Renaissance, Mannerism, Baroque (1999) Routledge, ISBN 0415199468
  • Luciano Berti, The Uffizi (1971) Scala Publications, Florence, ISBN 978-1870248815
  • Michael Wilson, The National Gallery, London (1977) Scala, ISBN 0-85097-257-4
  • Hugh Ross Williamson, Lorenzo the Magnificent (1974) Michael Joseph, ISBN 0-7181-1204-0
  • Sciacca, Christine (2012). Florence at the Dawn of the Renaissance: Painting and Illumination, 1300-1500. Getty Publications. ISBN 978-1-60606-126-8. Arhivirano iz originala 2012-09-20. g. 
  • John White, Duccio, (1979) Thames and Hudson, ISBN 0-500-09135-8
  • Cecilia Jannella, Duccio di Buoninsegna, (1991) Scala/Riverside, ISBN 1-878351-18-4
  • Sarel Eimerl, The World of Giotto, (1967) Time/Life, ISBN 0-900658-15-0
  • Mgr. Giovanni Foffani, Frescoes by Giusto de' Menabuoi, (1988) G. Deganello, ISBN unknown
  • Ornella Casazza, Masaccio and the Brancacci Chapel, (1990) Scala/Riverside, ISBN 1-878351-11-7
  • Annarita Paolieri, Paolo Uccello, Domenico Veneziano, Andrea del Castagno, (1991) Scala/Riverside, ISBN 1-878351-20-6
  • Alessandro Angelini, Piero della Francesca, (1985) Scala/Riverside, ISBN 1-878351-04-4
  • Peter Murray and Pier Luigi Vecchi, Piero della Francesca, (1967) Penguin, ISBN 0-14-008647-1
  • Umberto Baldini, Primavera, (1984) Abrams, ISBN 0-8109-2314-9
  • Ranieri Varese, Il Palazzo di Schifanoia, (1980) Specimen/Scala, ISBN unknown
  • Angela Ottino della Chiesa, Leonardo da Vinci, (1967) Penguin, ISBN 0-14-008649-8
  • Jack Wasserman, Leonardo da Vinci, (1975) Abrams, ISBN 0-8109-0262-1
  • Massimo Giacometti, The Sistine Chapel, (1986) Harmony Books, ISBN 0-517-56274-X
  • Ludwig Goldschieder, Michelangelo, (1962) Phaidon, ISBN unknown
  • Gabriel Bartz and Eberhard König, Michelangelo, (1998) Könemann, ISBN 3-8290-0253-X
  • David Thompson, Raphael, the Life and Legacy, (1983) BBC, ISBN 0-563-20149-5
  • Jean-Pierre Cuzin, Raphael, his Life and Works, (1985) Chartwell, ISBN 0-89009-841-7
  • Mariolina Olivari, Giovanni Bellini, (1990) Scala. ISBN unknown
  • Cecil Gould, Titian, (1969) Hamlyn, ISBN unknown
  • Acres, Alfred. "Rogier van der Weyden's Painted Texts". Artibus et Historiae, Volume 21, No. 41, 2000
  • Ainsworth, Maryan. "The Business of Art: Patrons, Clients and Art Markets". Maryan Ainsworth, et al. (eds.), From Van Eyck to Bruegel: Early Netherlandish Painting in the Metropolitan Museum of Art. New York: Metropolitan Museum, 1998a. ISBN 0-87099-870-6
  • Ainsworth, Maryan. "Religious Painting from 1500 to 1550". Maryan Ainsworth, et al. (eds.), From Van Eyck to Bruegel: Early Netherlandish Painting in the Metropolitan Museum of Art. New York: Metropolitan Museum, 1998b. ISBN 0-87099-870-6
  • Arnade, Peter J., Beggars, Iconoclasts, and Civic Patriots: the Political Culture of the Dutch Revolt, Ithaca, NY: Cornell University Press, 2008, ISBN 0-8014-7496-5, ISBN 978-0-8014-7496-5
  • Bauman, Guy. "Early Flemish Portraits 1425–1525". The Metropolitan Museum of Art Bulletin, Volume 43, No. 4, Spring, 1986
  • Blum, Shirley Neilsen. "Early Netherlandish Triptychs: A Study in Patronage". Speculum, Volume 47, No. 2, April 1972
  • Borchert, Till-Holger. "Innovation, reconstruction, deconstruction: Early Netherlandish Diptychs in the mirror of their reception". John Hand and Ron Spronk (eds.), Essays in Context: Unfolding the Netherlandish diptych. Cambridge, MA: Harvard University Press, 2006. ISBN 978-0-300-12140-7
  • Borchert, Till-Holger. Van Eyck to Dürer: The Influence of Early Netherlandish painting on European Art, 1430–1530. London: Thames & Hudson, 2011. ISBN 978-0-500-23883-7
  • Campbell, Lorne. "Robert Campin, the Master of Flémalle and the Master of Mérode". The Burlington Magazine, Volume 116, No. 860, 1974
  • Campbell, Lorne. "The Art Market in the Southern Netherlands in the Fifteenth Century". The Burlington Magazine, Volume 118, No. 877, 1976
  • Campbell, Lorne. The Fifteenth-Century Netherlandish Paintings. London: National Gallery, 1998. ISBN 0-300-07701-7
  • Campbell, Lorne. Van der Weyden. London: Chaucer Press, 2004. ISBN 1-904449-24-7
  • Cavallo, Adolfo Salvatore. Medieval Tapestries in The Metropolitan Museum of Art. New York: Metropolitan Museum of Art, 1993. ISBN 0-300-08636-9
  • Chapuis, Julien. "Early Netherlandish Painting: Shifting Perspectives". Maryan Ainsworth, et al. (eds.), From Van Eyck to Bruegel: Early Netherlandish Painting in the Metropolitan Museum of Art. New York: Metropolitan Museum, 1998. ISBN 0-87099-870-6
  • Châtelet, Albert. "Early Dutch Painting, Painting in the northern Netherlands in the 15th century". Montreux: Montreux Fine Art Publications, 1980. ISBN 2-88260-009-7
  • Cleland, Elizabeth Adriana Helena. More Than Woven Paintings: The Reappearance of Rogier Van Der Weyden's Designs in Tapestry, Volume 2. London: University of London, 2002. (Ph.D thesis)
  • Christiansen, Keith. "The View from Italy". Maryan Ainsworth, et al. (eds.), From van Eyck to Bruegel: Early Netherlandish Painting in the Metropolitan Museum of Art. New York: Metropolitan Museum, 1998. ISBN 0-87099-870-6

Spoljašnje veze uredi