Rešo (franc. réchaud)je kućni aparat, grjalica , naprava za kuvanje na električnoj struji ili gasu.[1]

Električni rešo bez prekidača

Rešo može biti:

  • Električni
  • Plinski
  • Petrolejski
  • Solarni

Rešo se koristi kao grejno telo već hiljadama godina, a veruje se da su ga prvi koristili stari Rimljani u obliku peći za grejanje svojih domova. Rešo je prvo bio napravljen od kamena, a kasnije od gline i drugih materijala koji su mogli da izdrže visoku temperaturu. U srednjem veku, rešo je postao veoma popularan u Evropi, a u 18. i 19. veku postao je sveprisutan u domovima i industrijskim postrojenjima. Danas postoje različite vrste rešoa, uključujući one koji rade na drva, ugalj, gas ili struju.

Električni rešo uredi

Električni rešo je kuhinjski aparat koji ima priključak za napajanje električnom energijom i jednu ili više grejnih ploča (ringle). Ukoliko rešo ima dve ili više ringli onda obavezno ima i prekidače (preklopnike) dok rešo sa jednom ringlom može biti sa prekidačem ili bez njega.

Rešo bez prekidača (preklopnika) nema mogućnost regulacije jačine grejanja već uključivanjem utikača u električnu mrežu počinje kuvanje a kada se utikač isključi iz utičnice prestaje kuvanje.

Rešo sa prekidačima (preklopnicima) se uključuje pomoću prekidača a preklopnikom se može birati visina temperature odnosno brzina kuvanja obično 1, 2 i 3.[2]

Indukciono rešo ima ploču od stakla a grejanje posude od gvožđa se vrši magnetmom indukcijom.[3]

Plinski rešo uredi

 
Rešo plinski

Plinski rešo ima bocu sa plinom (gas propan-butan), cevčicu sa ventilom i gorionikom.

U boci (bočici) se nalazi gas (plin) pod pritiskom koji svojim sagorevanjem treba da stvara potrebnu temperaturu (toplotu).

Cevčicom se gas vodi kroz ventil do gorionika gde se kasnije sagoreva.

Ventil služi za puštanje i regulisanje protoka gasa kroz cevčicu ka gorioniku.

Posle puštanja plina na gorioniku se upaljačem ili šibicom upali izlazeći glas i dobije plamen na kome se vrši kuvanje ili prženje hrane u posudi (šerpa ili tiganj).

Ventilom se reguliše protok gasa a samim tim i veličina plamena odnosno količina toplote.

Da bi se isključio plinski rešo ventilom se zatvara protok gasa čime se gasi plamen i prestaje kuvanje.

Rešo na petrolej uredi

 
Rešo na petrolej

Rešo na petrolej koristi petrolej ili alkohol za kuvanje ili prženje.

Rešo na petrolej se sastoji od posude za petrolej i gorionika. Posuda i gorionik su montirani na držače (nožice). U posudu se nalije petrolej koji isparava do gorionika. Kada se gorioniku prinese otvoreni plamen (upaljač ili šibica) pare petroleja se upale i stvaraju plamen na kome se vrši kuvanje.

Rešo na petrolej se koristi na mestima gde nema električne energije a naročito je pogodan za kampovanje.

Solarni rešo uredi

 
Solarni rešo

Solarni rešo je rešo koji koristi sunčanu (solarnu) energiju za zagrevanje hrane. Sastoji se od konveksnog ogledala i držača za posudu. Držač za posudu se nalazi u žiži ogledala. Kada sučevi zraci padaju na ogledalo na držaču se formira žiža gde se stvara visoka temperatura. Postavljanjem posude na držač u posudi dolazi do zagrevanja sadržine (voda, hrana i slično).

Solarni rešo je jednostavne izrade i može se koristiti tamo gde ima sunčevih zraka a nema drugih izvora toplote. Pogodan je za istraživače i planinare u nepristupačnim predelima.

U novije vreme solarni rešo može biti i manjih dimenzija jer se za ogledalni sloj koristi savitljiva folija tako da je takav rešo lak za nošenje i pakovanje.

Rešo labaratorijski uredi

 
Rešo laboratorijski sa magnetnim mešanjem

Labaratorijski rešo je prenosivi laboratorijski uređaj za grejanje različitih predmeta u laboratorisjke svrhe. Može se spojiti sa sistemom za magnetno mešanje kako bi se obezbedila efikasna homogenizacija sadržaja posude u kojoj se greje sadržaj.



Reference uredi

  1. ^ Milan Vujaklija, LEKSIKON STRANIH REČI I IZRAZA, Prosveta, Beograd, 1992. Godina (ISBN 86-07-00672-H), strana 781
  2. ^ | Sajt : Tehnomanija
  3. ^ | Sajt : Tehnomanije