Roko Leni Ukić (Split, 5. decembar 1984) je hrvatski košarkaš. Igra na pozicijama plejmejkera i beka, a trenutno nastupa za Split.

Roko Leni Ukić
Ukić kao igrač Fenerbahčea
Lični podaci
Puno ime Roko Leni Ukić
Datum rođenja (1984-12-05)5. decembar 1984.(39 god.)
Mesto rođenja Split, SFRJ
Državljanstvo Hrvatska
Visina 1,96 m
Informacije o karijeri
NBA draft 2005. / 41. pik, 2. runda
Odabrao: Toronto reptorsi
Pro karijera 2000—
Pozicija plejmejker / bek
Seniorska karijera
Godine Klub
2000—2005
2005—2006
2006—2007
2007—2008
2008—2009
2009—2010
2010—2012
2012—2014
2014—2015
2015
2016
2016—2017
2017—2018
2018—2019
2019—2020
2020—2021
2021—
Split
Taukeramika
Barselona
Lotomatika Roma
Toronto reptorsi
Milvoki baksi
Fenerbahče Ulker
Panatinaikos
Cedevita
Vareze
Kantu
AEK Atina
Cedevita
Levaloa Metropolitan
Olimpik Antib
Cedevita Olimpija
Split
Reprezentativna karijera
 Hrvatska

Statistika Uredi na Vikipodacima na basketball-reference.com
Statistika  Uredi na Vikipodacima na nba.com

Karijera uredi

Split uredi

Košarku je Ukić počeo igrati 1992. u KK Splitu. Sa kadetima Splita dvaput je osvojio nacionalno prvenstvo te je 2002. izabran za MVP-ja prvenstva. Isto ponavlja i u juniorskoj konkurenciji, a 2002. predvodi hrvatsku juniorsku reprezentaciju do zlatne medalje na Evropskom prvenstvu u Štutgartu, gde je u proseku postizao 19,1 poen uz 5,7 asistencija te je uvršten u najbolju petorku prvenstva. Iduće godine odlične igre pruža i na Svetskom prvenstvu za mlade gde je ponovo izabran u petorku prvenstva, koju kraj njega čine Endru Bogut, Linas Klejza, Džej Džej Barea i Kostas Vasilijadis.

Ukić se sa samo 16 godina pridružio prvoj ekipi Splita. Za seniorski tim je prvoligaški debi imao 14. oktobra 2000. godine, u pobedi Splitaa protiv Šibenika (93:79). Ukić je u pobedi učestvovao sa pet poena, za šta je nagrađen ovacijama 1200 gledalaca na Gripama.[1]

U Splitu ostavlja velik trag iako je uglavnom nastupao kao tinejdžer. Već sa 17 godina postaje kapiten Splita, te kroz pet godina igranja ulazi među najboljih 10 strelaca tog nekad trofejnog evropskog kluba. Sa Splitom osvaja titulu prvaka Hrvatske 2003. i Kup Hrvatske 2004. Taj kup u Zadru posebno je upečatljiv s obzirom da je u polufinalu pobeđena Cibona, a u finalu favorizovani Zadar 82:80. Pobednički koš sa zvukom sirene postiže upravo Ukić.[2] Osvojeni Kup 2004. godine ujedno je i poslednji trofej u vitrinama KK Splita. Godine 2005, ima statistički najbolju sezonu gde u hrvatskom prvenstvu postiže 23,7 poena po utakmici i uz titulu najboljeg strelca osvaja nagradu za košarkaša godine po izboru Sportskih novosti.

Taukeramika uredi

Za Split je igrao do 2005. i prosečno je postizao 19,8 poena i 4,3 asistencije. Te se godine odlučio prijaviti na NBA draft, gde je izabran u 2. krugu (41. ukupno) od strane Toronto reptorsa. Ukić ipak nije želeo da ode u NBA, gde bi verovatno sedeo na klupi te je radije ostao u Evropi kako bi se pridružio nekoj jakoj evropskoj ekipe. Potpisao je te 2005. ugovor sa španskom Taukeramikom, uz veliku odštetu od 700.000 evra.[3] U Vitoriji, nakon početnih poteškoća, brzo postaje važan deo ekipe i postaje prvi Hrvat izabran za najkorisnijeg igrača kola u ACB ligi. To je postigao sjajnom partijom kada je protiv Valjadolida ubacio 27 poena.[4] Osvaja Kup Kralja, a sjajne igre nastavlja prikazivati i u doigravanju, gde predvodi Taukeramika do finala.

Barselona uredi

Sledeće sezone odlazi u Barselonu. U katalonskom velikanu ima prosečnu sezonu te se nikako ne uspeva ustaliti kao starter u timu trenera Duška Ivanovića. Ponovo osvaja Kup Kralja, i gubi finale doigravanja od Real Madrida.

Lotomatika uredi

U leto 2007. Ukić odlazi na jednogodišnju pozajmicu u italijansku Lotomatiku, gde mu je trener bio Jasmin Repeša. To se pokazalo kao izvrstan potez, jer u Rimu igra sjajno, predvodeći Lotomatiku do drugog kruga Evrolige, gde prosečno postiže 13,3 poena i 3,4 asistencije po utakmici. Sa klubom ulazi i u finale doigravanja italijanskog prvenstva, gde je Montepaski Sijena ipak bila prejaka. Prvi puta u karijeri imao je konstantnu minutažu i učinak tokom cele sezone, a najbolje igre pružio je protiv Partizana (23 poena) u Evroligi, te Kantua (27 poena) u Seriji A.

Toronto reptorsi uredi

Nakon isteka ugovora sa Barselonom, odlučio je da ode „preko bare”. U julu 2008. Ukić potpisuje trogodišnji ugovor sa Toronto reptorsima, gde je bio zamena Hose Kalderonu na mestu plejmejkera i postao jedini Hrvat koji je igrao u tom elitnom takmičenju u sezoni 2008/09. Ukić je odigrao solidnu prvu sezonu i zabeležio nekoliko zapaženih NBA nastupa, od čega je upečatljiv onaj protiv San Antonio sparsa, koji završava sa rekordom NBA karijere - 24 poena - uključujući i pet važnih poena za pobedu. Nakon završetka sezone Reptorsi su dosta izmenili svoj tim, nakon što su na draftu uzeli Demara Derozana i potpisali Džereta Džeka.

Milvoki baksi uredi

Ukić je menjan u Milvoki bakse, gde je na njegovom dolasku insistirao glavni trener Skot Skajls.[5] Od 13 utakmica u koliko je nastupio za Bakse u sezoni 2009/10. najbolja je bila ona protiv bivšeg kluba. Toronto reptorsima Ukić je dao 17 poena, uz četiri asistencije za 25 minuta na parketu.[6]

Dana 5. januara 2010. Ukić je na sopstveni zahtev otpušten iz Baksa jer nije bio zadovoljan minutažom.[7]

Fenerbahče Ulker uredi

Ukić je nakon mnogo nagađanja potpisao dvogodišnji ugovor sa Fenerbahčeom. U Feneru je imao odličnu sezonu 2009/10, a najbolje igre prikazuje u doigravanju. Bio je jedan od zaslužnijih što je istanbulski klub osvojio nacionalno prvenstvo 2010. godine porazivši u finalnoj seriji Efes Pilsen sa 4-2. U trećoj utakmici finala Ukić je postigao deset poena, uključujući i pobednički koš za 72:70 samo 12,5 sekundi pre kraja susreta.[8] U šestoj utakmici sa 15 poena i četiri asistencije odveo je Fener do pobede od 76:51.[9]

Fenerbahče je 2010. godine osvojio i turski kup, prvi nakon 43 godine, a Ukić je u finalu protiv Mersina (72:68) postigao 11 poena. Osim Ukića, kup je u dresu Fenera osvojio još jedan hrvatski košarkaš. Radi se o Gordanu Giričeku, koji je u finalu postigao devet poena.

U sezoni 2010/11. Ukiću su se u istanbulskom klubu pridružili Marko Tomas i trener Neven Spahija, a u odbrani naslova pobednika kupa Fener je pobedio Bešiktaš sa 81:72.[10] Ukić je još jednom bio najbolji u finalu turskog prvenstva, ovaj put protiv Galatasaraja. Serija je završila sa 4-2 za Fenerbahče, a Ukić je izabran za najkorisnijeg igrača turskog doigravanja. To je ujedno bila i najbolja Ukićeva sezona u Evroligi, gde je beležio 13,2 poena po susretu, uz 3,5 asistencija i 2,5 skokova, no Fenerbahče je ispao u Top 16 fazi. U sezoni 2011/12. Ukić je imao problema sa povredama. Početak sezone propustio je zbog stres frakture stopala, a početkom 2012. godine morao je pauzirati mesec dana zbog slomljenog prsta.[11]

Panatinaikos uredi

Ukić je u julu 2012. potpisao dvogodišnji ugovor sa grčkim Panatinaikosom. U prvoj sezoni u klubu, jedan je od najzaslužnijih za osvajanje duple krune u Grčkoj. U finalu grčkog kupa Panatinaikos je savladao Olimpijakos sa 81:78, a Ukić je sa 18 postignutih poena proglašen najkorisnijim igračem susreta.[12] U finalu grčkog doigravanja, Panatinaikos je sa 3-0 nadigrao Olimpijakos, a Ukić je bio najbolji strelac svoje ekipe u finalnoj seriji. Posebno impresivna bila je druga utakmica, koju je Panatinaikos dobio sa 63:52 uz 17 poena Ukića za 23 minuta na terenu.[13]

Ukić je u sezoni 2012/13. nastupio u 28 utakmica u Evroligi, uz proseke od 8,9 poena, 2,8 asistencija i 2,7 skokova po susretu,[14] a proglašen je za najkorisnijeg igrača 8. kola Top 16 faze Evrolige, nakon što je u pobedi Panatinaikosa u gostima kod Žalgirisa (73:78) postigao 21 poen, uz šest asistencija, četiri skoka i ukupnu valorizaciju 28.[15] Ukić je sam posle susreta priznao da je osećao bol u leđima, a zbog tableta koje je dobio za ublažavanje bola, u poslednjoj minuti utakmice čak je i povratio pored klupe Panatinaikosa.[16]

Uspesi uredi

Klupski uredi

Pojedinačni uredi

Reprezentativni uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi