Romistika predstavlja posebnu akademsku disciplinu unutar romologije. Ona istražuje romski jezik i literaturu na romskom u njenoj istorijskoj i sadašnjoj pojavnoj formi, dokumentuje i posreduje. Deli se na romsku filologiju i romsku književnost.[1]

Romska filologija istražuje, dokumentuje i posreduje razvoj romskog od njegovih početaka do danas. Oblasti istraživanja romske filologije jesu delovi lingvističkih disciplina kao što su fonetika, fonologija, morfologija, sintaksa, semantika, pragmatika, etimologija, dijalektologija, istorijska lingvistika, sociolingvistika. Osim staroindijskih jezika, prvenstveno sanskrita, i pojedinih novoindijskih jezika, koji su u bliskom srodstvu s romskim, romska filologija uzima u obzir i jezike koji su vršili uticaj na romski kao što su iranski, jermenski, turski, grčki, slovenski, rumunski i tako dalje.

Romska književnost istražuje se i izlaže istorijski i po autorima, a što se tiče sadržaja, po vrstama, formama, temama i motivima.[2]

Reference uredi

  1. ^ Vuković, Milovan (2011). „Sociologizacija romologije – prvo identitet, a onda približavanje”. Sociologija. Sociološko naučnno društvo Srbije (3): 375. 
  2. ^ Đurić, Rajko (2021). Romologija. Tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Republike Srbije. str. 28.