Rudolf Hametovič Nurejev (rus. Рудольф Хаметович Нуреев, tat. Rudolf Xämät ulı Nuriev; blizu Irkutska, 17. mart 1938Levaloa Pere, 6. januar 1993) je bio tatarski baletski igrač, zvezda svetske baletske scene.[1] Jedan od najvećih igrača 20. veka,[2][3][4][5] zatražio je politički azil u Parizu juna 1961. godine, posle čega je počela njegova svetska karijera.[6] Upamćen je po glavnim ulogama u mnogim baletima, među kojima su i Labudovo jezero, Žizela i Petruška.[7]

Rudolf Nurejev
Rudolf Nurejev
Datum rođenja(1938-03-17)17. mart 1938.
Mesto rođenjablizu Irkutska
 SSSR
Datum smrti6. januar 1993.(1993-01-06) (54 god.)
Mesto smrtiLevaloa Pere
 Francuska

Nurejev je rođen u transsibirskom vozu u blizini Irkutska, u Sibiru, u Sovjetskom Savezu, u tatarskoj porodici. Svoju ranu karijeru započeo je sa kompanijom koja se u sovjetsko doba zvala Kirov balet (a sada nosi originalni naziv Marijinski balet) u Lenjingradu. On je prebegao je iz Sovjetskog Saveza na Zapad 1961, uprkos naporima KGB-a da ga zaustavi.[8] Ovo je bio prvi prebeg sovjetskog umetnika tokom Hladnog rata i stvorio je međunarodnu senzaciju. Nastavio je da igra sa Kraljevskim baletom u Londonu, a od 1983. do 1989. bio je direktor Baleta Pariske opere. Nurejev je takođe bio koreograf i bio je glavni koreograf Baleta Pariske opere. Proizveo je sopstvene interpretacije brojnih klasičnih dela,[9] uključujući Labudovo jezero, Žizel i Bajaderu.[10]

Rani život uredi

Nurejev deda, Nurahmet Fazlijevič Fazlijev, i njegov otac, Hamit Fazlijevič Nurejev (1903–1985), bili su iz Asanova u Šaripovskoj parohiji u Ufskom okrugu gubernije Ufa (danas Ufski okrug Republike Baškortostan). Njegova majka, Farida Agliulovna Nurejeva (Agliulova) (1907–1987), rođena je u selu Tatarsko Tjugulbaevo, Kuznečihinska parohija, gubernija Kazanj (danas Alkejevski okrug Republike Tatarstan).

Nurejev je rođen u transsibirskom vozu u blizini Irkutska, u Sibiru, dok je njegova majka Farida putovala u Vladivostok, gde je bio stacioniran njegov otac Hamet, politički komesar Crvene armije.[11] On je odgajan kao jedini sin sa tri starije sestre u tatarskoj muslimanskoj porodici.[12][13][14] U svojoj autobiografiji, Nurejev je zabeležio o svom tatarskom nasleđu: „Moja majka je rođena u prelepom drevnom gradu Kazanju. Mi smo muslimani. Otac je rođen u malom selu blizu Ufe, glavnog grada Republike Baškirije. Stoga sa obe strane naši rođaci su Tatari i Baškiri. Ne mogu tačno da definišem šta mi znači biti Tatar, a ne Rus, ali tu razliku osećam u sebi. Naša tatarska krv teče nekako brže i uvek je spremna da proključa".[15]

Karijera uredi

Obrazovanje na Vaganova akademiji uredi

Kada je njegova majka povela Nurejeva i njegove sestre na predstavu baleta Pesma ždralova, on se zaljubio u igru.[11] Kao dete, ohrabrivali su ga da igra na baškirskim narodnim predstavama, a učitelji su ubrzo primetili njegovu prezrelost i podstakli ga da trenira u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg). Na turneji u Moskvi sa lokalnom baletskom kompanijom, Nurejev je bio na audiciji za Boljšoj balet i bio je primljen. Međutim, smatrao je da je baletska škola Marijinskog najbolja, te je napustio lokalnu turneju i kupio kartu za Lenjingrad.[16]

Zbog poremećaja sovjetskog kulturnog života izazvanog Drugim svetskim ratom, Nurejev nije mogao da se upiše u veliku baletsku školu sve do 1955. godine, sa 17 godina, kada ga je primila Vaganova Akademija ruskog baleta Lenjingrada, pridružena škola Marijinskog. Balet. Za njega se profesionalno zainteresovao baletski majstor Aleksandar Ivanovič Puškin i dozvolio Nurejevu da živi sa njim i njegovom suprugom.[17]

Reference uredi

  1. ^ „Rudolьf Hametovič Nureev”. www.visit-petersburg.ru (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 13. 04. 2021. g. Pristupljeno 2021-01-27. 
  2. ^ Lord of the dance – Rudolf Nureyev at the National Film Theatre, London, 1–31 January 2003 Arhivirano 1 decembar 2017 na sajtu Wayback Machine, by John Percival, The Independent, 26 December 2002.
  3. ^ Rudolf Nureyev, Charismatic Dancer Who Gave Fire to Ballet's Image, Dies at 54 Arhivirano 10 jun 2021 na sajtu Wayback Machine, by Jack Anderson, The Independent, 7 January 1993.
  4. ^ Rudolf Noureev exercising at the barre Arhivirano 7 avgust 2017 na sajtu Wayback Machine, 21 December 1970, site INA (4 min 13).
  5. ^ Philippe Noisette, « Que reste-t-il de Noureev ? » Arhivirano 17 avgust 2016 na sajtu Wayback Machine, Les Échos, 1 March 2013.
  6. ^ „Rudolьf Nuriev - biografiя, informaciя, ličnaя žiznь, foto, video”. stuki-druki.com (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2021-01-27. 
  7. ^ „Nureev Rudolьf Hametovič”. Bibliografičeskiй resurs «Čtobы Pomnili». Pristupljeno 2021-01-27. 
  8. ^ Bridcut, John (17. 9. 2007). „The KGB's long war against Rudolf Nureyev”. London: The Telegraph. Arhivirano iz originala 22. 3. 2016. g. Pristupljeno 22. 5. 2010. 
  9. ^ „Rudolf Nureyev's Choreographies – The Rudolf Nureyev Foundation”. Nureyev.org. 10. 12. 2018. Arhivirano iz originala 5. 8. 2020. g. Pristupljeno 15. 3. 2020. 
  10. ^ Noisette, Philippe (26. 1. 2013). „Benjamin Millepied, le pari de Stéphane Lissner”. Paris Match (na jeziku: francuski). Arhivirano iz originala 18. 2. 2017. g. 
  11. ^ a b „Rudolf Nureyev Foundation official website”. Nureyev.org. Arhivirano iz originala 9. 2. 2019. g. Pristupljeno 30. 8. 2007. 
  12. ^ „Oficialьnый saйt Fonda Rudolьf Nureev”. Rudolfnureyev.ru (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 17. 1. 2019. g. Pristupljeno 26. 9. 2015. 
  13. ^ „Rudolf Nureyev's short biography – The Rudolf Nureyev Foundation”. Nureyev.org. 10. 12. 2018. Arhivirano iz originala 17. 1. 2019. g. Pristupljeno 15. 3. 2020. 
  14. ^ „Rudolf Nureyev IBC – Biography”. Nureyevibc.com. Arhivirano iz originala 20. 7. 2016. g. Pristupljeno 26. 9. 2015. 
  15. ^ Nureyev, Rudolf (1963). Nureyev: an autobiography/Rudolph Nureyev (na jeziku: ruski). N.Y: E.P. Dutton. str. 233. ISBN 978-0-525-16986-4. OCLC 869225790. „Original quote: Matь moя rodilasь v prekrasnom drevnem gorode Kazani. Mы musulьmane. Otec rodilsя v nebolьšoй derevuške okolo Ufы, stolicы respubliki Baškirii. Takim obrazom, s obeih storon naša rodnя — эto tatarы i baškirы. ...Я ne mogu točno opredelitь, čto značit dlя menя bыtь tatarinom, a ne russkim, no я v sebe oщuщaю эtu raznicu. Naša tatarskaя krovь tečet kak-to bыstree i gotova vskipetь vsegda. 
  16. ^ „3 Years in the Kirov Theatre”. Nureyev. Arhivirano iz originala 16. 7. 2007. g. Pristupljeno 20. 3. 2021. 
  17. ^ John Bridcut (2007). Nureyev: From Russia With Love (Motion picture). BBC. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi