Ruža
Ruža (lat. Rosa sp.) je rod drvenastih biljaka iz porodice ruža (Rosaceae). Uzgaja se zbog lepih mirisnih cvetova i do danas postoje mnogi hibridi i kultivari ruža koji se međusobno razlikuju po boji i izgledu cveta, mirisu i postojanju trnova. Postoji veliki broj divljih ruža, čiji se plod (šipak, šipurak) bogat vitaminom C koristi u ishrani i za pripremu čajeva. Od oko 100 vrsta roda ruža u Srbiji raste dvadesetak. Srbija i jug Francuske su najbolja podneblja za gajenje ruža.[1]
| Rosa Vremenski raspon:
| |
|---|---|
| |
| Crvena ruža | |
| |
| Rosa rubiginosa | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Kladus: | Rosids |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Potporodica: | Rosoideae |
| Rod: | Rosa L. |
| Vrste | |
| Sinonimi | |
Ruža se pored svoje lepote i mirisa kao ukrasno cveće koristi u: kozmetici, medicini i kulinarstvu.
Botanika
urediLišće je naizmenično poređano na stablu. Kod većine vrsta dugo je 5-15 centimetara i perastog je oblika, sa 5-9 lisna zaliska; zalisci obično imaju zupčastu ivicu, a često i nekoliko manjih trnova na donjem delu stabljike. Većina ruža je listopadna, ali postoje i neke vrste (uglavnom iz jugoistočne Azije) koje su zimzelene ili skoro zimzelene biljke.
Evolucija
urediNajstariji ostaci ruža potiču iz kasnoeocenske formacije florisant u Koloradu.[2] Ruže su bile prisutne u Evropi u ranom oligocenu.[3]
Današnje baštenske ruže potiču iz Kine iz 18. veka.[4] Među starim kineskim baštenskim ružama, grupa Old Blaš je najprimitivnija, dok su novije grupe najraznovrsnije.[5] Najbolje vreme za sadnju baštenskih ruža je jesen, međutim, ako je zima topla, može i kasnije tokom jeseni.[6]
Sistematika
urediRod Rosa se deli na sledeće podrodove:
- Hulthemia
- Hesperrhodos
- Platyrhodon
- Rosa (deli se na sekcije)
- Banksianae
- Bracteatae
- Caninae
- Carolinae
- Chinensis
- Gallicanae
- Gymnocarpae
- Laevigatae
- Pimpinellifoliae
- Rosa
- Synstylae
Vrste
urediRed Rosa se sastoji od 140-180 vrsta podeljenih u četiri podroda:[7]
- Rosa abyssinica R. Br. ex Lindl.
- Rosa acicularis Lindl.
- Rosa agrestis Savi
- Rosa alberti Regel
- Rosa arkansana Porter
- Rosa arvensis Huds.
- Rosa beggeriana Schrenk
- Rosa bella Rehder & E.H. Wilson
- Rosa blanda Aiton
- Rosa bracteata J.C. Wendl.
- Rosa bridgesii Crép.
- Rosa brunonii Lindl.
- Rosa californica Cham. & Schltdl.
- Rosa canina L.
- Rosa carolina L.
- Rosa caudata Baker
- Rosa chinensis Jacq.
- Rosa cinnamomea L.
- Rosa davidii Crép.
- Rosa davurica Pall.
- Rosa ecae Aitch.
- Rosa fedtschenkoana Regel
- Rosa foetida Herrm.
- Rosa foliolosa Nutt. ex Torr. & A. Gray
- Rosa forrestiana Boulenger
- Rosa gallica L.
- Rosa giraldii Crép.
- Rosa glauca Pourr.
- Rosa gymnocarpa Nutt.
- Rosa helenae Rehder & E.H. Wilson
- Rosa hemisphaerica Herrm.
- Rosa hemsleyana Tackh.
- Rosa indica L.
- Rosa jundzillii Besser
- Rosa kokanica Regel ex Juz.
- Rosa laevigata Michx.
- Rosa laxa Retz.
- Rosa lucidissima H. Lév.
- Rosa lucieae Franch. & Rochebr. ex Crép.
- Rosa majalis J. Herrm.
- Rosa maracandica Bunge
- Rosa marretii H. Lév.
- Rosa maximowicziana Regel
- Rosa minutifolia Engelm.
- Rosa mollis Sm.
- Rosa montana Chaix
- Rosa moschata Herrm.
- Rosa moyesii Hemsl. & E.H. Wilson
- Rosa multibracteata Hemsl. & E.H. Wilson
- Rosa multiflora Thunb.
- Rosa nitida Willd.
- Rosa nitidula Besser
- Rosa nutkana C. Presl
- Rosa palustris Marshall
- Rosa pendulina L.
- Rosa pinetorum A. Heller
- Rosa pisocarpa A. Gray
- Rosa pouzinii Tratt.
- Rosa prattii Hemsl.
- Rosa pulverulenta M. Bieb.
- Rosa roxburghii Tratt.
- Rosa rubiginosa L.
- Rosa rugosa Thunb.
- Rosa sempervirens L.
- Rosa sericea Lindl.
- Rosa setigera Michx.
- Rosa setipoda Hemsl. & E.H. Wilson
- Rosa sherardii Davies
- Rosa sicula Tratt.
- Rosa sinowilsonii Hemsl.
- Rosa soulieana Crép.
- Rosa spinosissima L.
- Rosa spithamea S. Watson
- Rosa stellata Wooton
- Rosa sweginzowii Koehne
- Rosa tomentosa Sm.
- Rosa tuschetica Boiss.
- Rosa villosa L.
- Rosa virginiana Mill.
- Rosa webbiana Wall. ex Royle
- Rosa willmottiae Hemsl.
- Rosa woodsii Lindl.
- Rosa X alba L. (pro sp.)
- Rosa X borboniana N.H.F. Desp. (pro sp.)
- Rosa X centifolia L. (pro sp.)
- Rosa X collaris Rydb. (pro sp.)
- Rosa X damascena Mill. (pro sp.)
- Rosa X dulcissima Lunell (pro sp.)
- Rosa X dupontii Déségl.
- Rosa X engelmannii S. Watson (pro sp.)
- Rosa X harisonii Rivers
- Rosa X housei Erlanson (pro sp.)
- Rosa X iwara Sieber ex Regel
- Rosa X kamtchatica Vent.
- Rosa X novae-angliae W.H. Lewis
- Rosa X odorata (Andrews) Sweet (pro sp.)
- Rosa X palustriformis (Rydb.) Voss
- Rosa X rehderiana Blackburn
- Rosa X waitziana Tratt.
- Rosa xanthina Lindl.
Upotrebe
urediRuža u kozmetici
uredi
10H
18O)
Ruža se u kozmetici koristi najčešće kao eterično ulje ili se miris (ekstrakt) dodaje u parfeme, šampone ili razne kreme.
Parfemi ruže se prave od ružinog ulja (koji se naziva i atar ruže), koje je mešavina isparljivih eteričnih ulja dobijenih parnom destilacijom zgnječenih latica ruža. Povezani proizvod je ružina voda koja se koristi za kuvanje, kozmetiku, medicinu i verske prakse. Tehnika proizvodnje je nastala u Persiji,[8] a zatim se proširila kroz Arabiju i Indiju, a nedavno i u istočnu Evropu. U Bugarskoj, Iranu i Nemačkoj koriste se damaske ruže (Rosa × damascena 'Trigintipetala'). U drugim delovima sveta Rosa × centifolia se obično koristi. Ulje je providno bledo žute ili žuto-sive boje. 'Rose Absolute' se ekstrahuje rastvaračem sa heksanom i proizvodi tamnije ulje, tamno žute do narandžaste boje. Masa ekstrahovanog ulja je oko jednog trihiljaditog do šestohiljaditog dela težine cvetova; na primer, za proizvodnju jednog grama ulja potrebno je oko dve hiljade cvetova.
Glavni sastojci atara ruža su mirisni alkoholi geraniol i L-citronelol i kamfor ruže, čvrsta supstanca bez mirisa sastavljena od alkana, koja se odvaja od ružinog ulja.[9] β-Damascenon takođe značajno doprinosi mirisu.
Ruže u kulinarstvu
urediU kulinarstvu ruža često služi kao začin ali se u nekim krajevima (Bugarska) pravi slatko ili džem od ruže a kao poslastica najpoznatiji je ratluk sa ukusom ruže.
Ruža u medicini
urediRuža (naročito divlja ruža šipak) se ranije (i danas) koristila za čajeve protiv raznih tegoba a danas se sastojci ruže i šipka koriste za pravljenje lekova.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Stevanović, Dragoljub. „Blago u baštama i rasadnicima”. Politika Online. Pristupljeno 2021-04-04.
- ^ DeVore, M. L.; Pigg, K. B. (jul 2007). „A brief review of the fossil history of the family Rosaceae with a focus on the Eocene Okanogan Highlands of eastern Washington State, USA, and British Columbia, Canada”. Plant Systematics and Evolution (na jeziku: engleski). 266 (1-2): 45—57. ISSN 0378-2697. doi:10.1007/s00606-007-0540-3.
- ^ Kellner, A.; Benner, M.; Walther, H.; Kunzmann, L.; Wissemann, V.; Ritz, C. M. (mart 2012). „Leaf Architecture of Extant Species of Rosa L. and the Paleogene Species Rosa lignitum Heer (Rosaceae)”. International Journal of Plant Sciences (na jeziku: engleski). 173 (3): 239—250. ISSN 1058-5893. doi:10.1086/663965.
- ^ „The History of Roses - Our Rose Garden - University of Illinois Extension”. Web.extension.illinois.edu. Pristupljeno 2021-02-26.
- ^ „Genetic relationships and evolution of old Chinese garden roses based on SSRs and chromosome diversity - Scientific Reports”. Nature. 13. 11. 2017. Pristupljeno 2021-02-26.
- ^ florasavetnik (2024-08-29). „Baštenska ruža-Ranunkulus”. Floraekspres (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-10-08.
- ^ Leus, Leen; Van Laere, Katrijn; De Riek, Jan; Van Huylenbroeck, Johan (2018). „Rose”. Ur.: Van Huylenbroeck, Johan. Ornamental Crops. Springer. str. 720. ISBN 978-3319906973.
- ^ Nikbakht, Ali (2004). „A study on the relationships between Iranian people and Damask rose (Rosa damascena) and its therapeutic and healing properties”. researchgate. „The origin of Damask rose is the Middle East and it is the national flower of Iran. Rose oil usage dates back to ancient civilization of Persia. Avicenna, the 10th century Persian physician, distilled its petals for medical purposes and commercial distillery existed in 1612 in Shiraz, Persia.”
- ^ Stewart, D. (2005). The Chemistry Of Essential Oils Made Simple: God's Love Manifest In Molecules. Care. ISBN 978-0-934426-99-2.
Literatura
uredi- Leus, Leen; Van Laere, Katrijn; De Riek, Jan; Van Huylenbroeck, Johan (2018). „Rose”. Ur.: Van Huylenbroeck, Johan. Ornamental Crops. Springer. str. 720. ISBN 978-3319906973.
- Zhang S.-D.; Jin J.-J.; Chen S.-Y.; et al. (2017). „Diversification of Rosaceae since the Late Cretaceous based on plastid phylogenomics”. New Phytol. 214 (3): 1355—1367. PMID 28186635. doi:10.1111/nph.14461
. - Takhtajan, A. (1997). Diversity and Classification of Flowering Plants. New York: Columbia University Press. str. 1–620. ISBN 978-0231100984.
- „The Plant List: Rosaceae”. Royal Botanic Gardens, Kew and Missouri Botanic Garden. Arhivirano iz originala 18. 06. 2017. g. Pristupljeno 20. 11. 2016.
- Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). „The number of known plants species in the world and its annual increase”. Phytotaxa. 261 (3): 201—217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1 .
- Bortiri, E.; Oh, S.-H.; Jiang, J.; Baggett, S.; Granger, A.; Weeks, C.; Buckingham, M.; Potter, D.; Parfitt, D. E. (2001). „Phylogeny and Systematics of Prunus (Rosaceae) as Determined by Sequence Analysis of ITS and the Chloroplast trnL–trnF Spacer DNA”. Systematic Botany. 26 (4): 797—807. JSTOR 3093861. doi:10.1043/0363-6445-26.4.797.
- Watson, L.; Dallwitz, M.J. (1992). The families of flowering plants: Descriptions, illustrations, identification, and information retrieval. Version: 21 March 2010. delta-intkey.com. Arhivirano iz originala 14. 05. 2011. g. Pristupljeno 31. 10. 2021.
- Schulze-Menz GK. (1964). „Rosaceae”. Ur.: Melchior H. Engler's Syllabus der Pflanzenfamilien. II (12 izd.). Berlin: Gebrüder Borntraeger. str. 209—218.
- Hutchinson, J. (1964). The Genera of Flowering Plants. 1, Dicotyledons. Oxford: Clarendon Press. str. 1—516.
- Kalkman, C. (2004). „Rosaceae”. Ur.: Kubitzki K. Flowering plants—Dicotyledons: Celastrales, Oxalidales, Rosales, Cornales, Ericales. The Families and Genera of Vascular Plants. 6 (1 izd.). Berlin Heidelberg: Springer-Verlag. str. 343—386. ISBN 978-3-540-06512-8. S2CID 12809916. doi:10.1007/978-3-662-07257-8.
Spoljašnje veze
uredi
- Muzej ruža sudije Đure Kiša („Politika“, 28. jun 2015)
- Ružina vodica
- World Federation of Rose Societies
- Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Rose”. Encyclopædia Britannica (на језику: енглески) (11 изд.). Cambridge University Press.
