Rusini u Rumuniji (rsn. Русины, rum. Ruteni, Rusini) su pripadnici rusinskog naroda u Rumuniji. Zvanično su priznati kao punopravna nacionalna manjina. Imaju jedno rezervisano mesto u rumunskom državnom parlamentu, a zastupljeni su i u lokalnim organima vlasti. Najznačajnija rusinska organizacija u Rumuniji je Kulturno udruženje Rusina u Rumuniji (rsn. Културне Товариство Русинів Романії, rum. Uniunea Culturală a Rutenilor din România). Deveto zasedanje Svetskog kongresa Rusina održano je 2007. godine u rumunskom gradu Sigetu.[1][2][3]

Današnji prostorni opseg rusinskog naroda, uključujući i Rusine u pojedinim pograničnim oblastima Rumunije

Istorija uredi

Tokom starije istorije, Rusini i Rumuni su vekovima živeli zajedno u istorijskim oblastima kao što su Marmaroš i Bukovina. Današnja Rumunija obuhvata južni Marmaroš i južnu Bukovinu, tako da najveći deo pripadnika rusinske zajednice živi u pomenutim oblastima, na severu države. Za vreme komunističke vlasti, Rumunija je pod uticajem SSSR usvojila politiku nepriznavanja nacionalne posebnosti Rusina, koji su ubrajani među Ukrajince. Tek nakon političkih promena (1989) došlo je do postepenih promena u odnosu državnih vlasti prema rešavanju rusinskog pitanja. Rusini su uspeli da se izbore za priznanje manjinskog statusa (2000), što je izazvalo reakciju ukrajinskih činilaca, koji su 2003. godine zatražili od rumunskih državnih vlasti da se odluka o priznanju rusinske manjine povuče, te da se Rusini ponovo podvedu pod Ukrajince. Rumunske državne vlasti nisu usvojile taj zahtev.[4][5][6]

Demografija uredi

Usled složenih istorijskih i političkih okolnosti, Rusini su u starijim popisima stanovništva u Rumuniji bili pribrajani uz Ukrajince. Takva praksa je napuštena tek uoči popisa koji je sproveden 2002. godine, tako da se svega 262 stanovnika zvanično izjasnilo kao „Rusini”, dok se još 3.890 stanovnika izjasnilo kao Huculi (rsn. Гуцулы, rum. Huțuli) - pripadnici posebne zajednice koja se smatra podgrupom rusinskog naroda. Stvarni broj Rusina u Rumuniji procenjuje se na 35.000 pripadnika.[7]

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi