Википедија

Ruđer Bošković

филозоф, астроном, математичар, физичар, песник и дипломата из Дубровачке републике

Ruđer Bošković (Dubrovnik, 18. maj 1711 — Milano, 13. februar 1787)[1] bio je dubrovački polihistor. On je bio univerzalan stvaralac: filozof, matematičar, astronom, fizičar, inženjer, pedagog, geolog, arhitekta, arheolog, konstruktor, optičar, diplomata, putopisac, profesor, najbolji pesnik na latinskom jeziku osamnaestog veka i prevodilac-poliglota.[2][3]

Ruđer Bošković
Vlaho Bukovac: Ruđer Bošković (ulje na platnu posle 1919) Narodni muzej Srbije, dar Mihajla Pupina
Lični podaci
Datum rođenja(1711-05-18)18. maj 1711.
Mesto rođenjaDubrovnik, Dubrovačka republika
Datum smrti13. februar 1787.(1787-02-13) (75 god.)
Mesto smrtiMilano, Kneževina Milano, Sveto rimsko carstvo
ObrazovanjeKolegijum Romanum, Rim (Collegium Romanum)
Naučni rad
Poljefizika, astronomija, optika, poezija, diplomatija, arhitektura
InstitucijaKolegijum Romanum, Rim; Opservatorija u Breri, Milano
Poznat poTeorija međumolekulskih sila (Teorija prirodne filosofije)
40 naučnih dela u 40-godišnjoj karijeri

Njegovo etničko poreklo i naučno nasleđe, imajući u vidu istorijsko razdoblje u kome je živeo i danas je predmet brojnih polemika. Pored srpskog[4][5][6][7][8][9][10][11][12][13][14][15] različiti izvori navode i moguće hrvatsko poreklo, izvori takođe nisu jedinstveni ni po pitanju izvorne verske pripadnosti njegove porodice.[16][17]

Jedan je od najznačajnijih naučnika svoga vremena. Uvršten je među 100 najznamenitijih Srba.[18] Bio je osnivač Milanske opservatorije i direktor Optičkog instituta Francuske mornarice, unapredio je prva četiri fundamenta metafizike i otvorio peti.[19]

Biografija uredi

 
Philosophiae naturalis theoria, 1758
 
Portret Boškovića engleskog slikara Roberta Edža Pajna, 1760.

Rođen je 18. maja 1711. godine kao sedmo dete trgovca Nikole Boškovića, Srbina[20] iz Orahova kod Trebinja u Hercegovini i majke Paole, italijanskog porekla, iz porodice Bara Betere, poznatog dubrovačkog pesnika.[21] Njegov brat Bartolomej Baro Bošković sastavio je spis o poreklu porodice, gde tvrdi da je njihov pradeda poticao iz bosanske plemićke porodice Pokrajčić, ali da je promenio prezime u Bošković prema očevom imenu.

Da je obitelj Pokrajčića bila ubrajana među plemenite »slovinske« obitelji, zna se i inače, ali glavno iz knjige koja se čuva u kontâ Ohmućevićâ , u kojoj se nalaze opisi grbova plemenitih obitelji te pokrajine (Bosne), među kojim se spominje i (grb) te (obitelji). Ali naš pradjed, uzevši staro ime kao prezime po očevu imenu, što se običava u slovinskih naroda, promijenio ga je. Iz ove je (obitelji) Nikola kao dječak doveden najprije u Dubrovnik , zatim u Novi Pazar u Raši, bavio se trgovinom i stekao dovoljno obilno bogatstva kao nagradu za svoju radinost. Ali desilo se tada u punom jeku rata među carem Leopoldom i Turcima, koji je počeo opsadom Beča, da je nenadanim dolaskom neprijatelja Novi Pazar zauzet, spaljen i uništen, a (Nikola) je izgubio najveći dio svog imetka te je jedva zajedno s bratom na brzim konjima izašao živ i zdrav i sabravši ostatke (imovine) došao u Dubrovnik gdje je postao građaninom i oženio se Pavlom, kćeri Bartolomeja Betere , čovjeka vrlo uglednoga i nadarena svim vrlinama, od koje je imao vrlo brojno potomstvo.[22]

Ruđer Bošković radni vek proveo je u tuđini, gde je stekao i svetsku slavu, a samo jednom svratio u svoj zavičajni Dubrovnik, 1747. godine.

Gimnaziju je završio u Dubrovniku u Jezuitskom zavodu. Sa 15 godine 1725. stupa u Jezuitski red i odlazi u Rim. Stekao je vrlo visoko obrazovanje, mukotrpno se penjući jezuitskom hijerarhijom. Studirao je dve godine retoriku i poeziju, zatim tri godine filozofiju i matematiku, da bi obrazovanje okončao nakon pet godina teologije.[23]

Pisao je naučna dela u stihovima i pisao je poeziju od kada je učio gimnaziju.[24] Sebe je opisivao kao astronoma i pesnika.

Svoje otadžbinsko poreklo nikada nije krio – ostao je Slovinac, kako su se tada nazivali Južni Sloveni.[25]

Umro je u vili Bosii u Milanu,[26] pritisnut umorom i duševnom slabošću ali i posledicama "dugotrajne groznice" (koju je stekao na obali Male Azije kada je svojevremeno krenuo u Carigrad). Na milanskom groblju je i sahranjen 13. februara 1787. godine, a srce mu je preneto u zavičaj.[18] Milutin Milanković navodi podatak da je sahranjen u Milanu u crkvi Santa Maria Podone.[27]

Karijera uredi

Sveštenik je postao 1744. godine i odmah stupio na katedru za matematiku Kolegijuma u Rimu. Treba znati da je on još kao student teološke nauke započeo praksu, radeći kao učitelj na nižim razredima iste ustanove. U Rimu ostaje kao predavač do 1759. godine, kada napušta Rim. On je godinu dana ranije shvatio da je jezuitski red u krizi i da mora negde da se skloni. Boravi 1760. godine u Parizu, a zatim u London. Posle kratkog boravka i istraživanja u Carigradu 1761. godine vraća se u Italiju 1763. godine.

Nakon jednogodišnjeg bavljenja u Rimu, postaje 1764. godine profesor matematike na Univerzitetu u Paviji. Između 1765-1772. godine živi u Milanu gde osniva Milansku opservatoriju, i postaje njen prvi direktor. Kada je ukinut jezuitski red ostaje obični sveštenik i seli se 1773. godine u Pariz. Kao šef marinske optike na pariskoj Sorboni i francuski podanik provodi osam godina. Odatle kreće 1782. godine poslednji put u Italiju.

Naučni rad uredi

 
Portret Ruđera Boškovića nepoznatog autora, 1765.

Bošković je kao ugledni matematičar, profesor i naučnik pozivan je da rešava neke probleme svog vremena. Tako je 1742. godine uvršten u tročlanu komisiju koja je utvrđivala uzroke pukotine na velikoj kupoli vatikanske crkve Sv. Petra. Traženo je drugom prilikom njegovo stručno mišljenje u vezi kanalisanja reke Tibar.[28] Papa ga opet angažuje 1750. godine, sada da izmeri dužinu meridijanskog stepena u papinoj državi. Godine 1756. ga je angažovao austrijski car Franc I da presudi u sporu oko reka i plovidbe između grada Luke i Toskane. U Beču je u to vreme za caricu Mariju Tereziju, pomagao oko popravki na zgradi Dvorske biblioteke.

Od 1736. godine, redovno objavljuje godišnje po nekoliko stručnih rasprava. Spada u red tada najplodnijih naučnika, kada je reč o pisanju. Objavio je 70 radova, od kojih najviše su to oni iz matematike (19), astronomije (15) i fizike (28), a ostalo su dela poetska, astronomska ili putopisna.[29] U zrelom dobu on je nadaleko poznat i priznat; javlja se kao član više Akademija – londonske, pariske, rimske.

Napisao je delo Putopis od Carigrada do Poljske, koja se odnosi na jedno njegovo naučno putovanje. On se 1762. godine kao član engleskog naučnog Kraljevskog društva uputio tom trasom, da bi na terenu posmatrao "prolaz Venere ispred sunčevog diska".[30] Krenuo je za Petrograd, ali zbog slabog zdravlja nije stigao dalje od Poljske. Putopis je prvi put objavljen na italijanskom jeziku 1784. godine.

Ruđer Bošković je, između ostalog, tvorac i jedinstvenog zakona sile, pretpostavljajući da postoji ne samo privlačenje (Njutnov zakon) nego i odbijanje u naizmeničnom menjanju na malim rastojanjima među telima. Smatrao je da je elementarna čestica bez dimenzija izvor sile, a vreme i prostor je, nasuprot Njutnu smatrao relativnim, pa se s pravom može nazvati pretečom Alberta Ajnštajna. Pronašao je dva geometrijska metoda za određivanje elemenata Sunčeve rotacije na osnovu posmatranja položaja tri tijela, zatim je izračunao dimenzije i spljoštenost Zemlje. Otkrio je geometrijski model izračunavanja putanja kometa.

U geologiji je značajan jer je pisao o kompenzaciji masa unutar gora i tako postavio temelje kasnijem razvoju teorije izostazije. Regionalne poremećaje sile teže tumačio je razlikom u gustini gornjih i donjih delova Zemljine kore.

U domenu klasične fizike, formulisao je jedinstveni zakon svih sila. Pretpostavio je postojanje, ne samo privlačnih, nego i odbojnih sila. Svojim idejama o relativnosti prostora i vremena je bio preteča Ajnštajnove teorije relativnosti.

Objavio je veliki broj radova iz sferne trigonometrije i statističkih metoda u fizici: Theoria philosophiae naturalis redakta ad unicam legem virium in natura existentium, Opera partinentia ad opticam et astronomia, Elementorum universae matheseos, O morskoj plimi, Teorija konusnih preseka, Elementi matematike itd.

Nasleđe uredi

 
Ulica u Milanu koja nosi ime po Boškoviću

Srpski studenti u Parizu osnovali su 1917. godine Književno društvo „Ruđer Bošković”.[31]

Bošković je uticao na Ničea, koji je pisao o njemu u S one strane dobra i zla.[32]

Mihajlo Pupin je naručio njegov portret od slikar Vlahe Bukovca i zapisao - Ne može srpski narod ostati bez lika jednog od svojih najvećih sinova.[15]

Odabrana djela uredi

Bošković je objavio osam naučnih radova prije nego što je postao svešteno lice 1744, kao i 14 nakon toga. Naredna lista predstavlja djelimičan dio njegovih radova.[33]

  • De maculis solaribus (1736) (On Sunspots)
  • De maculis solaribus exercitatio astronomica (1736) (An astronomical exercise on sunspots)
  • De Mercurii novissimo infra Solem transitu (1737) (On the most recent transit of Mercury across the Sun)
  • Trigonometriae sphaericae constructio (1737) (The construction of trigonometric spheres)
  • De aurora boreali (1738) (On the Aurora Borealis)
  • De novo telescopii usu ad objecta coelestia determinanda (1739) (On the new use of the telescope for determining celestial objects)
  • De veterum argumentis pro telluris sphaericitate (1739) (On the arguments of the ancients for the sphericity of the earth)
  • Dissertatio de telluris figura (1739) (A dissertation on the shape of the earth)
  • De Circulis osculatoribus, Dissertatio (1740) (A dissertation on intersections of circles)
  • De motu corporum projectorum in spatio non-resistente (1741) (On the motion of unresisting projected bodies in space)
  • De inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis (1741) (On the inequality of gravity in diverse places on earth)
  • De natura et usu infinitorum et infinite parvorum (1741) (On the nature and use of infinites and infinitessimals)
  • De annusi fixarum aberrationibus (1742) (On the annual aberration fixed stars)
  • De observationibus astronomicis et quo pertingat earundem certitudo (1742) (On astronomical observations and the certitude which pertains to them)
  • Disquisitio in universam astronomiam (1742) (A disquisition on universal astronomy)
  • Parere di tre Matematici sopra i danni che si sono trovati nella Cupola di S. Pietro (1742) (On the opinion of three mathematicians concerning the damage to the dome of St Peter's)
  • De motu corporis attracti in centrum immobile viribus decrescentibus in ratione distantiarum reciproca duplicata in spatiis non-resistentibus (1743) (On the motion of attracted body at an immobile centre by forces decreasing by the duplicate reciprocal proportion in non-resisting spaces)
  • Riflessioni de' Padri Tommaso Le Seur, Francesco Jacquier de el' Ordine de' Minimi, e Ruggiero Giuseppe Boscovich della Compagnia di Gesù Sopra alcune difficoltà spettanti i danni, e Risarcimenti della Cupola Di S. Pietro (1743) (Reflections of Fathers Tommaso Le Seur, Francis Jacquier of the Order of Minimi, and Ruggiero Giuseppe Boscovich of the Society of Jesus on problems due to damage, and repair of, the dome of St. Peter's) Link to full text
  • Nova methodus adhibendi phasium observationes in eclipsibus lunaribus ad exercendam geometriam et promovendam astronomiam (1744) (A new method for using observations of phases in lunar eclipses for cultivating geometry and advancing astronomy)
  • De cyloide et logistica (1745) (On the cycloid and the logicstic curve)
  • Bošković, Ruđer Josip (1745). „De viribus vivis dissertatio (On living forces)”. sumtibus Venantii Monaldini. doi:10.3931/e-rara-20153. 
  • Trigonometria sphaerica (1745) (Spherical trigonometry)
  • De cometis (1746) (On comets)
  • Dissertatio de maris aestu (1747) (A dissertation on the tides of the ocean)
  • Dissertatio de lumine, 1–2 (1748/1749) (A dissertation on light)
  • De determinanda orbita planetae ope catoptricae ex datis vi celeritate & directione motus in dato puncto (1749) (On determining the orbits of a planet by the aid of catoptrics/reflections from given force speed and direction of motion in a given point)
  • Sopra il Turbine che la notte tra gli XI e XII giugno del MDCCXLIX danneggio una gran parte di Roma (1749; Latin translation 1766) (Upon the whirlwind that on the night between 11 and 12 June 1749 damaged a large part of Rome)
  • De centrogravitatis (1751) (On the centre of gravity)
  • Elementorum matheseos ad usum studiosae juventutis (1752) (The elements of mathematics for the use of young students)
  • De lunae atmosphaera (1753) (On the atmosphere of the moon)
  • De continuitatis lege et eius consectariis pertinentibus ad prima materiae elementa eorumque vires dissertatio (1754) (A dissertation on the law of continuity and its consequences pertaining to the first elements of matter and of its powers)
  • Elementorium universae matheseos, 1–3 (1757) (Elements of general mathematics)
  • De lege virium in natura existentium (1755) (On the law of powers in the nature of existing things)
  • De lentibus et telescopiis dioptricis disertatio (1755) (Of dioptric lenses and telescopes)
  • De inaequalitatibus quas Saturnus et Jupiter sibi mutuo videntur inducere praesertim circa tempus conjunctionis (1756) (On the inequalities which Saturn and Jupiter seem to induce between themselves particularly around times of conjunction)
  • Theoria philosophiae naturalis (1758) (A Theory of Natural Philosophy) link to full text
  • De Solis ac Lunae defectibus (1760) (On the sun, moon and eclipses)
  • Scrittura sulli danni osservati nell' edificio della Biblioteca Cesarea di Vienna, e loro riparazione (1763) (Writing on the damage observed in the building of the Library of Caesarea Vienna, and their repair)
  • Memorie sopra il Porti di Rimini (1765) (A memoir on the Ports of Rimini)
  • Sentimento sulla solidità della nuova Guglia del Duomo di Milano (1765) (Sentiments concerning the soundness of the new Spire of the Duomo of Milan)
  • dissertationes quinque ad dioptricam pertinentes (1767) (Five dissertations pertaining to dioptrics)
  • Voyage astronomique et geographique (1770) (An astronomic and geographic voyage)
  • Memorie sulli cannocchiali diottrici (1771) (A memoir on dioptric telescopes)
  • Journal d'un voyage de Constantinople en Pologne. 1772.  (Journal of a voyage from Constantinople to Poland)
  • Sullo sbocco dell'Adige in Mare (1779) (On the mouth of the River Adige)
  • Riflessioni sulla relazione del Sig. Abate Ximenes appartenente al Progetto di un nuovo Ozzeri nello Stato Lucchese (1782) (comments on the report of Signor Abbot Ximenes concerning the project for the Nuovo Ozzeri drainage channel in Lucca)
  • Giornale di un viaggio da Costantinopoli in Polonia. 1784.  (Journal of a voyage from Constantinople to Poland of Abbot Ruggiero Giuseppe Boscovich, together with his report of the ruins of Troy)
  • Opera pertinentia ad opticam et astronomiam, 1–5 (1785) (Works pertaining to optics and astronomy)
  • Sui danni del Porto di Savona, loro cagioni e rimedi (1771) (On the damage to the port of Savona, it causes and possible repairs)
  • Lettere a Giovan Stefano Conti (1780) (Letter to Giovan Stefano Conti)


Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 76. 
  2. ^ Эnciklopediя dlя deteй (astronomiя). Moskva: Avanta+. 1998. ISBN 978-5-89501-016-7. 
  3. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 166. ISBN 86-331-2075-5. 
  4. ^ Poreklo Ruđera Boškovića
  5. ^ The Jesuits II: Cultures, Sciences, and the Arts, 1540-1773. University of Toronto Press. januar 2006. str. 742. ISBN 978-0-8020-3861-6. 
  6. ^ The how and the why: An Essay on the Origins and Development of Physical Theory. Princeton University Press. 21. 9. 1990. str. 200. ISBN 978-0-691-02508-7. 
  7. ^ "Vreme", Beograd 1929.
  8. ^ David, H. A.; Edwards, A. W. F. (2013-06-29). Annotated Readings in the History of Statistics (na jeziku: engleski). Springer Science & Business Media. ISBN 978-1-4757-3500-0. 
  9. ^ Olson, Richard S. (2015-03-08). Scottish Philosophy and British Physics, 1740-1870: A Study in the Foundations of the Victorian Scientific Style (na jeziku: engleski). Princeton University Press. ISBN 978-1-4008-7249-7. 
  10. ^ Olson, Richard (1982). Science Deified & Science Defied: The Historical Significance of Science in Western Culture (na jeziku: engleski). University of California Press. ISBN 978-0-520-20167-5. 
  11. ^ Ball, Philip (2014-07-31). Critical Mass (na jeziku: engleski). Random House. ISBN 978-1-4481-8541-2. 
  12. ^ Levy, Joel (2016-09-29). The Infinite Tortoise: The Curious Thought Experiments of History's Great Thinkers (na jeziku: engleski). Michael O'Mara Books. ISBN 978-1-78243-638-6. 
  13. ^ Bulletin of Fukuoka University of Education. Part III, Natural sciences (na jeziku: engleski). Fukuoka Kyoiku Daigaku. 1981. 
  14. ^ The Publishers' Trade List Annual (na jeziku: engleski). R.R. Bowker Company. 1959. 
  15. ^ a b Stanković, Branislav; Ninković Tašić, Aleksandra (2019). Dubrovački Srbi: Izgubljeno nasleđe. Beograd: Catena Mundi. str. 51. 
  16. ^ „Ruggero Giuseppe Boscovich | Italian astronomer and mathematician | Britannica”. 14. 5. 2023. 
  17. ^ A Concise History of BosniaBy Cathie Carmichael, strana 5
  18. ^ a b „Ruđer Bošković – jedan od najvećih umova svoga vremena”. rserbica.org. 13. 2. 2021. Arhivirano iz originala 18. 01. 2022. g. Pristupljeno 18. 1. 2022. 
  19. ^ Tomić, Aleksandar S. (2014). Sintetička ocena astronomskih radova Ruđera Boškovića. Beograd: SANU. str. 83. 
  20. ^ Filipović & Mićević 1959, str. 62.
  21. ^ Antić, Čedomir (15. septembar 2022). „Ruđer Bošković”. Nedeljnik. 557: 57. 
  22. ^ Marković, Željko (1968). Ruđe Bošković. Zagreb. str. 13. 
  23. ^ Branislav Petronijević: "Članci i studije", Pančevo 1920.
  24. ^ Tomić, Aleksandar S. (2014). Sintetička ocena astronomskih radova Ruđera Boškovića. Beograd: SANU. str. 99. 
  25. ^ "Politika", Beograd 17. maja 1937. godine
  26. ^ "Vreme", Beograd 16. maj 1937.
  27. ^ Ninković Tašić, Aleksandra (2021). Hrvatima s ljubavlju. Beograd: Vaskrsenje. str. 86. 
  28. ^ Branislav Petronijević, navedeno delo
  29. ^ "Nova iskra", Beograd 1899.
  30. ^ "Politika", Beograd 1937. godine
  31. ^ "Vreme", Beograd 1. decembar 1925.
  32. ^ Tomić, Aleksandar S. (2014). Sintetička ocena astronomskih radova Ruđera Boškovića. Beograd: SANU. str. 122. 
  33. ^ „Catalogo delle opere a stampa di Ruggiero Giuseppe Boscovich (1711–1787)”. www.brera.inaf.it. Pristupljeno 22. 12. 2017. 

Literatura uredi

  • Эnciklopediя dlя deteй (astronomiя). Moskva: Avanta+. 1998. ISBN 978-5-89501-016-7. 
  • Theoria Philosophiae Naturalis

Spoljašnje veze uredi

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Руђер_Бошковић&oldid=27548101”