Sakulja
Sakulja je nekadašnje naselje u gradskoj opštini Lazarevac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. nije bilo stanovnika ni domaćinstava. Stanovništvo je 1984. godine raseljeno u više naselja opštine Lazarevac.
Sakulja | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Grad | Beograd |
Gradska opština | Lazarevac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 0 |
— gustina | 0/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 25′ 00″ S; 20° 20′ 00″ I / 44.416666° S; 20.333333° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 161 m |
Površina | 6,469 km2 |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 011 |
Registarska oznaka | BG |
Sakulja je pripojena susednom naselju Junkovac i prestala formalno da postoji.[1]
Položaj sela uredi
Sakulja spada među najmanja naselja u ovoj oblasti. Ono je između Medoševca, Junkovaca i Baroševca. Sakulja se deli na krajeve koji se nazivaju po rodovima, od kojih se posebno izdvajaju Ivkovića Kraj i Mačjak. Naselje se prostire kružno. Najmlađi je Jovića Kraj, koji je zasnovan pre šezdeset godina.
Vode uredi
Izvori su: Petrovac, od koga otiče potok istog imena; Stublina je na granici prema Junkovcu, Rastoka je izvor i potok. Osim pomenutih potoka kroz selo teku još i ovi potoci; Duplinovac, Revenik, Živkovića Potok i Kurjačka Bara. Za piće i domaće potrebe upotrebljava se bunarska voda, koji ne presušuju. Za vreme letnjih suša susedna sela Junkovac, Zeoke i Medoševac dolaze ovamo po vodu. Bezvodni kraj je Mačjak, do Medoševca.
Zemlje i šume uredi
Njive su na mestima koja se zovu: Rtovi do Zeoka, Mačjak i Ljubičice do Medoševca, Njive su na Visu do Junkovaca, Ključevi u Brdima, Njive na Džamiji, Ograde i Katin Ključ. Livade su u Luci i Lučici. Šuma je kod Kurjačke Bare. Zajedničke šume i utrine nema.
Starine u selu uredi
U potoku Reveniku bio je narodni zbeg, i tu, u Jovića Kraju, ima Crkvina, u kojoj se narod u zbegu molio Bogu.
U Andrića Kraju ima tragova starog groblja.
Stari „turski put“ išao je preko kamene „ćuprije“ na mestu Prilivku na Turiji, prolazio je pored Crkvine i dalje vodio na za Zeoke.
Ime selu uredi
Po narodnom kazivanju selo je dobiloime po „sakama“ (dvokolica sa buretom), jer se odavde u njima odnosila voda u bezvodnu okolinu. Veruje se da je po tome selo dobilo ime Sakulja.
Podaci o selu uredi
Selo danas ima dva groblja; jedno je za Joviće u Jovića Kraju a za ostale je groblje u Stanojevića Kraju. U selu je raskopan lignit, sličan onom u Junkovcu. Litija se nosi u Subotu po Trojicama. Zavetina se držala svakog Četvrtka po Vaskrsu pa do Spasovdana, a sada se ne drži.
Po arhivskim podacima Sakulja se pominje prvi put 1811. godine. Ona je imala 1818. godine 13 kuća a danas ima 8 rodova u 87 kuća.
Demografija uredi
U naselju Sakulja ne živi više ni jedan stanovnik. Naselje je planski raseljeno jer je ispod njega nalazište lignita koje je otkriveno i eksploatisano[2] kao polje D polja „Kolubara“. Na mestu naselja je sada površinski kop.
|
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 0 |
Reference uredi
- ^ Vasiljević, Branka (6. 10. 2019). „Sakulja i Ropočevo izbrisani s mape grada”. Politika. Pristupljeno 7. 10. 2019.
- ^ Rudnik „pojeo“ selo[mrtva veza], 12. oktobar 2000., Blic onlajn Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. jun 2017), Pristupljeno 24. 4. 2013.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.