Severin Nalivajko (ukr. Северин Наливайко; 1560, Hucjatin, Ternopoljska oblast — 21. april 1597, Varšava, Državna zajednica Poljske i Litvanije) bio je rutenski pravoslavni plemić i dvorski[2] Kozak. Kasnije je postao vojvodom Kozaka i vođa kozačkog ustanka protiv katoličke Poljsko-litvanske države. Za vreme ustanka oslobodio je veliku teritoriju koja danas obuhvata Ukrajinu i Belorusiju.

Severin Nalivajko

Severin Nalivajko
Puno imeSeverin Nalivaйko
Druga imenaSemerin[1]
Datum rođenja(1560-00-00)1560.
Mesto rođenjaHucjatin (danas Ukrajina)
KrštenPravoslavlje
Datum smrti21. april 1597
Mesto smrtiVaršava
 Državna zajednica Poljske i Litvanije
Uzrok smrtirazčetvoren
Mandat1596–1596
PrethodnikGrigorij Loboda
NaslednikPetro Konaševič-Sagajdačni

Severin Nalivajko je danas je heroj ukrajinskog folklora.[3]

Biografija uredi

Severin Nalivajko je rođen u kraju Husjatin (danas Ternopoljska oblast, Ukrajina) u krznarskoj porodici. Nakon ubistva oca, kojeg su ubile sluge poljskog magnata Kalinovskog (polj. Kalinowski), sa majkom se preselio u Ostrog. U Ostrogu njegov stariji brat je upisao u Seminarij.

U službi Poljske uredi

Kasnije je služio kao registrovan Kozak, pod poljskim knezom Konstantinom Ostroškim u vojski Velike kneževine Litvanije. 1593. borio se protiv Zaporoških Kozaka, u buni Krištofa Kosinskog (ustanak Kosinskog), sve do 1594. kada napusti vojsku i osnuje svoju družinu neregistrovanih[4] Kozaka. Svoju bazu je imao kod grada Braclav. Odatle je napadao moldavska[5] i mađarska naselja.

Ustanak uredi

Sledeće godine Kozaci Severina Nalivajka udruže se sa ostalom nezadovoljnom (pravoslavnom) rajom Malorusije (danas Ukrajina) i zauzmu grad Luck. U Lucku su izvršili masakar nad Poljacima i njihovom šljahtom, katoličkim klerom i lokalnim grkokatolicima. U Lucku su se nalazilile pristalice episkopa Ćirila Tarleckog, koji je bio jedan od incijatora Brestovske unije. Iz Volinja prelaze se u današnju Belorusiju gde razore Mogiljov.[6][7]

Pad Mogiljova bio je signal za ustanak beloruske (pravoslavne) raje, koja je takođe bila pod vlašću katoličkih Poljaka.

Drugi deo ustaničke vojske sa Grigorijem Lobodom i Matejem Šaulom išla je prema Beloj Crkvi, odakle je trebalo da ide prema Kijevu i uz reku Dnjepar do Belorusije. Tamo bi se dva kraka ustanika ujedinila sa vojskom Nalivajka.[8]

Pregovori uredi

Severin Nalivajko je u pismu poljskom kralju Sigismundu III Vasi molio, da između reke Bug i Dnjestar (južno od Braclava) Kozacima podari slobodnu zemlju, a u zamenu bi Kozaci pomogli Poljsku u ratovima sa susednim zemljama.

Pošto je ustanak rastao, poljski kralj je opozvao vojsku iz Moldavije, koju je vodio veliki hetman Stanislav Žolkevski, sa naredbom da uguši ustanak Kozaka. Žolkevski je išao na Kozake sa juga, dok je iz Latvije krenula vojska od 15 hiljada ljudi, pod komandom vojvode litvanskog Bujvida. Nalivajko je pregovarao i sa Habzburzima, o borbi protiv Turaka (juni-septembar 1595)[8], posle toga ide na jug, prema vojsci kozaka Grigorija Lobode. Vojske su se sastale kod Tripolja, gde je većina Kozaka prešla na stranu hetmana Lobode. Pošto je poljska vojska bila sve jača, Kozaci su odstupali prema levom bregu Dnjepra.

Poraz uredi

Po odluci poljskog Sejma februara 1596. za gušenje ustanka podignuta je vojska poljske vlastele, koju je vodio veliki hetman Stanislav Žolkevski. Nalivajkova vojska je 28. februara 1596, razbijena, i morala je da odstupi iz Braclava u Divlje Polje. Još jedan (taktički) poraz doživeli su Kozaci kod Bele Crkve 25. marta 1596. (bitka kod Ostroga Kamena). Bitka je bila veoma krvava, jer su se Kozaci dobro utvrdili u kolskom taboru: iako su se Poljaci povukli, pritisak je bio velik i povukli su se i Kozaci. Nakon toga padaju pod opsadu kod Lubnja. Opsada je trajala dve nedelje, dovoljno dugo da su ponestale namirnice, posle čega dođe do razdora između Kozaka. Kozaci su pristali da predaju hetmana Nalivajka Poljacima, ali Žolkevski na to nije pristao i napao je kozake, potpuno uništivši kozačku vojsku, oko 8 hiljada boraca.[9] Po drugim izvorima, kozaci su predali Nalivajka da bi spasli živote, ali je poljska vojska posle njegove predaje počela masakr nad Kozacima.

Linč u Varšavi uredi

Severin Nalivajko je doveden u Varšavu, gde su mu izrekli kaznu. Za vreme Sejma obezglavili su ga i konjima razčetverili. Delove njegovog tela obesili su po gradu. Postoje i indicije da su mu pre toga na glavu dali užarenu krunu i spalili ga živog u bakarnom "biku". Pisanih dokaza o tome nema.[10]


O Severinu Nalivajku i dejstvima ustanika u Belorusiji piše i Barkulabovski letopis.

Reference uredi

  1. ^ Modzalevskiй V. L. Nalivaйko, Semerin // Russkiй biografičeskiй slovarь : v 25 tomah. — SPb.—M., 1896—1918.
  2. ^ Kozaci koji su štitili članove poljske šljahte i magnate
  3. ^ Nalivajko na marki pošte Ukrajine
  4. ^ poljski Sejam je dozvolio da Kozaci imaju samo manji broj registrovanih Kozaka
  5. ^ Kneževina Moldavija je bila Turski vazal
  6. ^ Nalyvaiko, Severyn". Encyclopedia of Ukraine, vol. 3 (1993).
  7. ^ „Barkulabovskaя letopisь”. Arhivirano iz originala 05. 05. 2017. g. Pristupljeno 19. 05. 2017.  Tekst „ Barkulabaўskі letapіs ” ignorisan (pomoć)
  8. ^ a b Geroičeskie stranicы boevogo prošlogo narodov našeй stranы. ZAPOROŽSKAЯ SEČЬ, V. A. GOLOBUCKIЙ, Voprosы istorii, (1971) 01-31VPI-№ 001. pp. 108—121
  9. ^ Ю. Fedorovsьkiй. Іstorія ukraїnsьkogo kozactva.-Lugansьk, 2006. pp .36
  10. ^ Sergій Lep'яvko Severin Nalivaйko // Volodarі getьmansьkoї bulavi: Іstoričnі portreti. V. A. Smolій.(ed.) — K.: Varta. 1994. ISBN 978-5-203-01639-3. str. 53–85.

Literatura uredi