Seldžučko carstvo

Seldžučko carstvo (pers. دولت سلجوقیان; tur. Büyük Selçuklu Devleti, što znači Velika seldžučka država) je bilo srednjovjekovno tursko-persijsko carstvo, na čelu sa Kunik granom Oguz Turaka. Seldžučko carstvo je kontrolisalo prostor od Hindukuša na istoku, do Anadolije na zapadu i do srednje Azije na sjeveru do Persijskog zaliva na jugu. Iz svoje domovine u blizini Aralskog mora, Seldžuci su najprije prodrli u Horasan, a zatim u Persiju pred konačno osvajanje istočne Anadolije.

Seldžučko carstvo
دولت سلجوقیان
Büyük Selçuklu Devleti
Seljuk Empire locator map.svg
Teritorija Seldžučkog carstva
Geografija
Kontinent Azija
Regija Mala Azija, Sredozemno more, Bliski istok, Kavkaz, srednja Azija
Glavni grad Nišapur
(1037–1043)
Raj
(1043–1051)
Isfahan
(1051–1118)
Hamadan, Zapadna prijestolnica (1118–1194)
Merv, Istočna prijestolnica (1118–1153)
Društvo
Službeni jezik *persijski (službeni i dvorski jezik, glavni književni i govorni jezik)[1][2][3]
Religija islam
Politika
Oblik države monarhija
 — Sultan Osman I
  Orhan I
  Murat I
Istorija
Istorijsko doba srednji vek, novo doba
 — Osnivanje 1037.
 — Ukidanje 1194.
 — Status bivša država
Portal:Istorija

Seldžučko carstvo je osnovao Torgul-beg 1037. godine, nakon pokušaja osnivača Seldžučke dinastije, Seldžuka, u prvoj četvrtini 11. vijeka. Seldžukov otac je bio visoko pozicioniran u Oguskoj državi i dao je po njemu ime državi i dinastiji. Seldžuci su ujedinili podijeljenu političku scenu istočnog islamskog svijeta i igrali su glavnu ulogu u prvom i drugom krstaškom ratu. Zahvaljujući njima došlo je osnivanja posebne tursko-persijske kulture (en), usljed visoke persijanizacije u kulturi i jeziku, kao i izvoz persijske kulture u Anadoliju. Turska naselja na sjeverozapadnim dijelovima carstva, koja su bila od strateške važnosti za carstvo, dovela su do turkizacije tih područja.

IzovriUredi

  1. ^ a b Savory 1976, str. 82
  2. ^ Black 2004, str. 38.
  3. ^ a b C.E. Bosworth, "Turkish Expansion towards the west" in UNESCO HISTORY OF HUMANITY, Volume IV, titled "From the Seventh to the Sixteenth Century", UNESCO Publishing / Routledge. str. 391: "While the Arabic language retained its primacy in such spheres as law, theology and science, the culture of the Seljuk court and secular literature within the sultanate became largely Persianized; this is seen in the early adoption of Persian epic names by the Seljuk rulers (Qubād, Kay Khusraw and so on) and in the use of Persian as a literary language (Turkish must have been essentially a vehicle for everyday speech at this time)

LiteraturaUredi