Samjuel Tejlor Kolridž (engl. Samuel Taylor Coleridge;[1] Oteri, 21. oktobar 1772London, 25. jul 1834) je bio engleski književnik, književni kritičar, filozof i teolog koji je sa svojim prijateljem Viliamom Vordsvorthom bio osnivač Romantičnog pokreta u Engleskoj i član Lejk poets. U književnosti je romantičar, u prvo vreme izvanredno revolucionaran, u Americi je čak hteo da osnuje komunu, kasnije je sve više konzervativac. Jedan je od osnivača književne kritike u Engleskoj, pisao je drame, balade i lirske pesme. Kolridž je Nemačku posetio 1798. godine i započeo sa periodom intenzivnog proučavanja i asimiliacije mislilaca nemačke klasične filozofije. Posle putovanja po Nemačkoj jedan je od najglasnijih propagatora posebno Kanta, Fihtea i Šelinga, u Engleskoj. Ovaj engleski pesnik je važan u istoriji filozofije kao jedan od glavnih provodnika čijim su posredstvom Kantova dela i dela nemačkog romantizma uvedena u Englesku. U njegovim delima oseća se i uticaj Platona i Plotina. Realnost je, po Kolridžu, spiritualna, pa stoga je razum i može obuhvatiti, i to pre svega na način intuitivne spoznaje. Kolridž je zastupao stanovište o individualnom duhovnom spasenju koje je bilo daleko od jednostavnog prosvetiteljskog i utilitarističkog pouzdanja u društveni inžinjering i materijalni progres.

Samjuel Tejlor Kolridž
Portret Samjuela Tejlor Kolridža
Lični podaci
Datum rođenja(1772-10-21)21. oktobar 1772.
Mesto rođenjaOteri, Velika Britanija
Datum smrti25. jul 1834.(1834-07-25) (61 god.)
Mesto smrtiLondon, Ujedinjeno Kraljevstvo
ObrazovanjeChrist's Hospital

Tokom svog odrastanja Kolridž je bio dosta uznemiren i depresivan. Bio je često bolestan i slab što je proisteklo kao posledica reumatske groznice i drugih dečijih bolesti. Njegovo lečenje tretirano je laudanumom, koji je postao uzrok njegove životne zavisnosti od opijuma.[2]

Najbolji je i najpoznatiji kao pesnik tri najpoznatije pesme: Pesma o starom mornaru, Kristabel i Kubla Kan.

Biografija uredi

Detinjstvo i školovanje uredi

Kolridž je rođen 21. oktobra 1772. godine u gradu Oteri St Mari u Devonu, u Engleskoj.[3]  Samjuelov otac bio je Džon Koleridž (1718—1781), uvaženi glasnik crkve Svete Marije, Oteri St Mari i direktor kraljeve škole, besplatne gimnazije koju je osnovao kralj Henri VIII (1509—1547) u gradu . Ranije je bio domar škole Hju Skuiera u South Moltonu, Devonu i predavaču obližnjeg Molanda.[4] Džon Koleridž je imao svoje troje dece sa prvom ženom. Sa drugom ženom Ana Bovden (1726—1809),[5] ćerkom Džona Bovdena, gradonačelnika Južnog Moltona, u Devonu, 1726. Inače Semjuelovom majkom imao je sedmoro dece. Samjuel je bio najmlađi od desetoro dece gospodina Kolridža. Kolridž je isticao da „nije imao interesovanja za dečije sportove“, već je u mesto toga „neprestano“ čitao i igrao se sam.

Školu je pohađao u Kembridžu, koju vrlo brzo napušta i odlazi u vojsku iz koje ga roditelji  ispisuju i vraćaju u školu. Nakon što je Džon Koleridž umro 1781. godine, osmogodišnji Samuel je upućen u Hristovu bolnicu, dobrotvornu školu koja je osnovana u 16. veku u Greifriarsu u Londonu, gde je proveo detinjstvo, studirao i pisao poeziju.[6] Tokom školovanja upoznaje Roberta Souteja i sa njim planira osnivanje utopističke zajednice u Americi. Pod velikim je uticajem ideja Francuske revolucije i sve se više interesuje za politiku i filozofiju, a kasnije i za teologiju (ali je konačno, iako je počeo kao jakobinski revolucionar, završio kao konzervativac).

Život i karijera uredi

U skladu sa planom svog utopijskog društva, ženi se Sarom Friker, a njegov prijatelj Robert sa njenom sestrom, što je dobrim delom kasnije unesrećilo Kolridžov život. Lošeg zdravlja, rastrgnut između vlastitog stvaralačkog nagona, porodičnog života i nesigurnih savremenih prilika, stalno se sukobljavao sa sobom i okolinom. Teško je živeo i zarađivao od novina, zaviseći često od prijatelja. Nakon poznanstva sa Vordsfordom, 1798. godine odlazi u Nemačku na nekoliko meseci kako bi naučio jezik. 1804. godine zbog astme odlazi na Maltu, gde dobija posao sekretara guvernera. Neko vreme je proveo i u Rimu.

U Englesku se vraća 1806. Godine, a njegovo imovno i zdravstveno stanje sve više se pogoršava: prekida dugogodišnje prijateljstvo sa Vordsfortom, sve više uživa u opijumu, ali i njegov uticaj na mlade sve više raste. Suočavao se sa bolešću koja ga je sve više mučila, podlegao je opijumu ne doživevši veliku pobedu svojih ideja, do koje su ubrzo doveli engleski romantičari.  Bio je svestran i neprestano u letu za idejama, a delovao je kao pesnik, predavač, novinar, prevodilac, teolog, kritičar. Najbolji je i najpoznatiji kao pesnik tri najlepše pesme: Pesma o starom mornaru, Kristabel i Kubla Khan.

Prema mišljenju nekih značajnijih književnika, on je najbolji engleski kritičar, čovek koji je vratio dostojanstvo i dao težinu kritici. Okrenuvši se pitanjima njene biti, metode i smisla. Imao je veliki uticaj na moderne kritičarske škole angloameričke književnosti. Njegova celokupna duhovna akcija težila je utopističkoj sintezi znanja, umetnosti, religije i politike.

Dela uredi

  • Robespjerov pad (zajedno sa Sautijem)
  • Lirske balade (zajedno sa Vordsvortom)
  • Sibilsko lišće
  • On the Constitution of Church and State, 1830.
  • Confessions of an Inquiring Spirit, 1840.
  • Essays on Method, 1845.
  • Biographia Literaria
  • Ispovesti ispitivačkog duha
  • Kritika o Šekspiru

Reference uredi

  1. ^ „Coleridgean Morsels | Sundry | Coleridge Corner”. inamidst.com. Pristupljeno 30. 7. 2018. 
  2. ^ Jamison, Kay Redfield. Touched with Fire: Manic-Depressive Illness and the Artistic Temperament. Free Press (1994), 219–224.
  3. ^ Radley 1966, str. 13.
  4. ^ Unsworth, John, The Early Background of S.T. Coleridge, published in The Coleridge Bulletin, No 1, Summer 1988, pp. 16–25 [1] "Lecturer of Molland" was an office established and funded by a member of the Courtenay family, lords of the manor of Molland, and involved preaching sermons in Molland Church, possibly also in Knowstone Church adjoining
  5. ^ James Gillman (2008) The Life of Samuel Taylor Coleridge. Bastion Books
  6. ^ "Coleridge, Samuel Taylor (CLRG791ST)" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. novembar 2018). A Cambridge Alumni Database. University of Cambridge.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi