Serdar (pers. سردار — „komandant”, „upravnik”), poznat i kao Sardar i Sirdar, plemićka je titula koja se prvobitno koristila za označavanje knezova, plemstva i drugih aristokrata. Ona se takođe koristi za označavanje glave ili vođe plemena ili grupe. Koristi se kao persijskog sinonim za arapsku titulu emira. Kod Srpskog naroda se pojavilo administrativno uređenje Serdara, Serdarstvo u Kneževinu Srbiju traje manje od godinu dana, do Sretenjskog ustava, dok je u Crnoj Gori trajalo do početka prošlog veka, tj. stvaranja kraljevine Jugoslavije.

Ahmet Tevfik Paša

Termin i njegovi kognati nastali su od persijske riječi sardār (سردار) i istorijski su zastupljeni na prostoru Persije (sada Irana), Osmanskog carstva (sad Turske), Mesopotamije (sada Iraka), Sirije, južne Azije (sada Pakistana, Indije i Nepala), Kavkaza, srednje Azije, Balkanskog poluostrva i Egipta.[1]

Termin je široko bio zastupljen kod marata plemstva, koje je držalo važne pozicije u marata državama Carstva Marata.

Nakon pada feudalizma, serdar je označavao šefa države, vrhovnog komandanta, kao i vojni čin. Kao vojni čin, serdar se obično predstavlja vrhovnog komandanta ili najvišeg oficira u vojsci, što odgovara današnjim armijskim generalima. Više administrativna titula Sirdar-Bahadur uglavnom označava general-guvernera ili šefa vlade udaljene pokrajine, kao što je britansko vicekraljevstvo.

Reference uredi