Sikorski S-51 (engl. Sikorsky S-51) je laki višenamenski helikopter četvorosed metalne konstrukcije sa neuvlačivim „tricikl” stajnim trapom. Proizvodila ga je fabrika Sikorski iz SAD, a po licenci i britanska firma Westland Aircraft[1].

Sikorski S-51

Sikorski S-51 za vreme Korejskog rata, u Južnoj Koreji, 1951.
Sikorski S-51 za vreme Korejskog rata, u Južnoj Koreji, 1951.

Opšti podaci
Namena višenamenski
Posada 1
Broj putnika 3
Poreklo  SAD
Proizvođač Sikorsky Aircraft Corporation
Probni let 18.08.1943.
Uveden u upotrebu 02.1945
Povučen iz upotrebe 1957
Status neaktivan
Broj primeraka preko 300
Dimenzije
Prečnik nosećeg rotora 14,93 m
Dužina 17,69 m
Visina 3,96 m
Masa
Masa praznog 1.715 kg
Maksimalna masa 2.189 kg
Performanse
Maksimalna brzina 171 km/h
Vrhunac lebdenja 3.000 m
Vrhunac leta 4.400 m
Dolet 580 m
Pogon
Motori Pratt&Whitney R-985 Wasp Junior
Vrsta motora radijalni 9 cilindara
Broj motora 1
Mah. kontinualna snaga 340 kW
Portal Vazduhoplovstvo

Razvoj uredi

 
Crtež helikoptera Sikorski S-51
 
Sikorski S-51 izložen u Muzeju vazduhoplovstva — Beograd.
 
Kokpit Sikorski S-51.
 
Helikopter Sikorski H-5F. sa plovcima
 
Helikopter Sikorski H-5. sa gondolama za ranjenike

Helikopter S-51 vodi poreklo od projekta ruskog emigranta Igora Sikorskog iz 1943, a prvi prototip je poleteo 1946. godine. Pored prevoza ljudi i tereta mogao je da prevozi i ranjenike. Prvu upotreba zabeležena je tokom rata u Koreji početkom pedesetih godina i znatno je uticao uvođenju helikoptera u RV mnogih država. Po licenci proizvođen je od 1948. godine u Engleskoj.

Tehnički opis uredi

Konstrukcija S-51 podeljena je u tri modula: kabina, centralni deo i repni konus. Svaki od ovih modula je po konstrukciji različit. Pa je i njihova tehnologija izrade bila različita, što znači da su se odvojeno i proizvodili, da bi se na kraju proizvodnog ciklusa vršilo njihovo sastavljanje[2].

Kabina je imala ramnu čeličnu konstrukciju sa velikom staklenim površinama, dimenzije su joj bile (dužina 254 mm, širina 1.420 mm i visina 1.350 mm). U taj prostor moguće je bilo smestiti četiri sedišta – za jednog pilota i tri putnika ili jednog ranjenika na nosilima.

Centralni deo helikoptera je konstruktivno izveden kao čelična konstrukcija od zavarenih čeličnih cevi koja je nosila motor, reduktor, rotorsku glavu sa kracima, svim potrebnim električnim i hidrauličnim podsistemima kao i dva rezervoara za gorivo. Iza motora u ovom delu helikoptera postojao je mali prostor za prtljag ili poštu. Ova čelična konstrukcija je bila obložena aluminijumskim limom pričvršćen za nju zakivcima. Na oblozi su postojali svi neophodni otvori i vrata koji su omogućavali pristup svim elementima helikoptera u cilju održavanja.

Pogonsku grupu ovog helkoptera čini jedar 9-to cilindrični radijalni motor Pratt&Whitney R-985 Wasp Junior snage 340 kW, reduktorom i sistemom vratila za prenos snage do glavnog i repnog rotora.

Repni konus ili zadnja greda helikoptera je nepravilnog kružnog preseka. Izvedena je kao monokok konstrukcija od duraluminijuma, spojena je sa centralnim delom helikoptera i postepeno se sužava ka kraju. Kroz nju prolazi osovina prenosa balansirajućeg rotora i sistem za upravljanje repnim stabilizatorom.

Stajni trap je tricikl tipa (jedana prenja noga i dve pozadi). Sve noge stajnog trapa su opremljene točkovima sa niskopritisnim (balon) gumama. Umesto klasičnog stajnog trapa helikopter u zavisnosti od namene može biti opremljen skijama ili plovcima.

Jugoslavija uredi

Prvi primerci za JRV stigli su na osnovu ugovora o uzajamnoj vojnoj pomoći (MDAP) 1954. godine i do 1960. bili su to osnovni helikopteri u JRV-u. Ukupno je primljeno 10 komada i prvo su bili raspoređeni u 5. helikoptersku eskadrilu 119. transportne grupe (kasnije preimenovana u 27. eskadrilu) u Pančevu. Osnovna namena bila je prevoz ljudi i tereta uz mogućnost ugradnje nosača sa spoljne strane za prenos dva ranjenika (sve ukupno do 500 kg), a pojedini primerci su opremljeni plovcima i prebazirani u 122. hidroavijacijsku eskadrilu u Divuljama. Poslednji helikopter ovog ripa je rashodovan 1967. godine[3][4].

Korišćenje uredi

Sačuvani primerci uredi

  • 43-46607/H1k-1/96 – YR-5A on display at the Royal Thai Air Force Museum, Don Muang Airport, Bangkok, Thailand
  • 43-46620 – A YH-5A is on display at the National Museum of the United States Air Force at Wright-Patterson AFB near Dayton, Ohio. The aircraft is one of 26 ordered in 1944. It was obtained from Eglin Air Force Base, Florida, in March 1955.
  • 43-46645 – H-5D on display at the United States Army Aviation Museum at Fort Rucker, Alabama.
  • 43-47954 – An XR-5 is in storage with the National Air and Space Museum.
  • 47-0484 – Carolinas Aviation Museum, Charlotte, North Carolina. Painted as bureau number 125136.
  • 48-0548 – H-5G on display at the Pima Air & Space Museum adjacent to Davis-Monthan Air Force Base in Tucson, Arizona.
  • 48-0558 – H-5G on display at the United States Army Aviation Museum at Fort Rucker, Alabama.
  • 49-2007 – War Memorial of Korea, Seoul, Republic of Korea
  • 122515 – HO3S-1 under restoration aboard the USS Midway Museum, San Diego, California.[traži se izvor] This airframe was at one point repaired using the tail boom from BuNo 124345. However, this tail boom was removed and replaced with the tail boom of a 3rd S-51.
  • USCG 1232 – HO3S-1G on display at the Pima Air & Space Museum adjacent to Davis-Monthan Air Force Base in Tucson, Arizona. On loan from the
  • USCG 1233 – HO3S-1G at Evergreen Aviation & Space Museum, McMinnville, Oregon.
  • USCG 1235 – HO3S-1G at the National Museum of Naval Aviation in Pensacola, Florida
  • RCAF 9601 – A Dragonfly is on display at the National Air Force Museum of Canada in Trenton, Ontario.
  • RCAF 9602 – H-5A (S-51) on display at the New England Air Museum, Bradley International Airport, Windsor Locks, Connecticut
  • RCAF 9603 – American Helicopter Museum & Education Center, West Chester, Pennsylvania
  • RCAF 9607 – An H-5 is on display at the Aero Space Museum of Calgary in Calgary, Alberta.
  • JRV-11503/WA/H/97 An S-51 Mk-1B is on display at the Air Museum at Nikola Tesla Airport, Belgrade, Serbia

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ https://www.muzejvazduhoplovstva.org.rs/eksponati.php?jez=eng&id=53
  2. ^ „Vilin konjic – helikopter C-51 u jugoslovenskom ratnom vazduhoplovstvu“
  3. ^ Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  4. ^ Komanda RV i PVO, Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.

Literatura uredi

  • Gunston, Bill (1987). Military helicopters. London: Salamander books Ltd. ISBN 0-86191-110-4. 
  • Pejčić, Predrag (1993). Vojni helikopteri. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar. 
  • Janić, Čedomir (2008—2009). Godišnjak srpskog vazduhoplovstva. Beograd: Aerokomunikacije. 
  • Janić, Čedomir; Petrović Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji (na jeziku: (jezik: srpski)). Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Komanda RV i PVO, Čuvari našeg neba, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1977.

Spoljašnje veze uredi

Izvori uredi

  • Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa Muzeja vazduhoplovstva Beograd. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009082810052656.