Silen (grč. Σειληνός) u grčkoj mitologiji bio je pratilac i učitelj boga vina, Dionisa.

Pijani Silen, Rimska skulptura iz 2. v. p. n. e. (Luvr)

Prvobitni Silen predstavljao je čovjeka narodne kulture, koji je bio iz šume i imao je uši konja, a nekada i rep i noge konja. Kasniji Sileni bili su pijani pratioci Dionisa, uglavnom ćelavi i debeli, sa širokim usnama i zdjepastim nosem, a noge su im bile ljudske. Kasnije je množina „Sileni“ izašla iz upotrebe, i koristila se samo za učitelja i vjernog pratioca boga vina, Dionisa. Ozloglašena pijanica, najčešće je bio pijan, pa su satiri morali da ga pridržavaju ili ga je nosio magarac. Silen je opisan kao najstariji, najmudriji i najpijaniji pratilac Dionisa. U Orfičkim himnama se kaže da je on učitelj mladog boga. Ovo ga stavlja u grupu poluživotinja učitelja bogova, koja obuhvata i Prijapa, Hermafrodita, Kedaliona i Hirona, kao i Palanta, Ateninog učitelja.[1]

Smatralo se da je Silen imao naročita znanja, kao i sposobnosti predviđanja sudbine kada je bio pijan. Frigijski kralj Mida je želio da uči od Silena, pa ga je zarobio. Silen je kralju uputio pesimistične riječi: „Za čovjeka je najbolje da se nikad ne rodi, a ako je već rođen, da umre što prije.“[2]

Silen, rimski bareljef, kraj 1. v. (Cabinet des Médailles, Pariz)

Druga verzija ovog mita kaže da se Silen odvojio od Dionisovnje družine, lutao i izgubio se u Frigiji. Pronašli su ga seljaci, koji su ga odveli kod kralja Mide, koji ga je dobro ugostio. U znak zahvalnosti, Silen je pripovijedao priče Midi, koji je bio oduševljen Silenovim maštarijama, pa ga je gostio pet dana i noći.[3] Dionis je ponudio nagradu Midi za njegovu ljubaznost prema Silenu, a Mida je odabrao „zlatni dodir“ – moć da sve što dodirne pretvori u zlato.[4]

Silen bi takođe mogao biti latinski izraz za zloupotrebu oko 211. godine p. n. e, koga je upotijebio Plaut u svojoj komediji Konopac da bi opisao Labraksa, prevrtljivog podvođača kao "... Silen sa stomakom u obliku lonca, ćelav, debeo, sa gustim obrvama, mrkog pogleda, kriminalac zaboravljen od boga"[5]

Silen u umjetnosti

uredi
 
Sarkofag iz Antičkog Rima (2. v): Silen okružen Menadama koje igraju

Književnost

uredi

U Euripidovoj drami Kiklopi, Silen je nasukan sa Satirima u Siciliji, gdje su ih porobili Kiklopi. U drami Silen se obraća satirima kao svojoj djeci.

Silen se pojevljuje i u satiri rimskog cara Flavija Klaudija Julijana, Carevi, gdje sjedi pored bogova i iznosi komentare na razne vladare. On u suštini služi kao Julijanov kritički glas, usmjeren protiv Aleksandra Velikog, Julija Cezara, Avgusta, Marka Aurelija (koga ima duboko poštuje kao kolegu kralja-mudraca), i Konstantina prvog.[6]

U četvrtoj knjizi serijala Persi Džekson i bogovi Olimpa, bici za lavirint, Silen je član Savjeta satira. Na kraju knjige Savjet biva raspušten. Silen je antagonista, jer se sukabljava sa Groverom Andervudom, najboljim drugom Persija Džeksona.[7]

Silen i Bahus su likovi u fantastičnom romanu K. S. Luisa, Princ Kaspijan, koji je druga knjiga u serijalu Ljetopisi Narnije.

Martin Silen je lik nalik satiru, koji je pjesnik-hodočasnik koji voli alkohol, u Spjevu o Hiperionu, serijalu romana Dena Simonsa.

Silen se pojavljuje kao zaljubljivi satir u dječjoj priči Odisej u Zmijskom lavirintu, autora Džejn Jolen i Roberta J. Harisa.

U romanu Slika Dorijana Greja, Silen se pominje kao trijezni pratilac Dionisa.

Skulptura

uredi

Silen je čest lik u rimskim bareljefima kao dio Dionisove pratnje na sarkofazima, koji sadrže uzvišene zavjete dionizijskog kulta. Ponovo se pojavljuje u Renesansi: dvorski patuljak je pozirao za figuru nalik Silenu koji jaše kornjaču na ulazu u Giardino di Boboli, u Firenci. Pijani Silen, slika Petera Paula Rubensa nastala 1616. – 1617, nalazi se u Staroj pinakoteci, u Minhenu.

Reference

uredi
  1. ^ Kerényi 1951, str. 177.
  2. ^ (jezik: engleski) Plutarch (1878 translation). „Consolation to Apollonius”. The Morals, vol. 1. Online Library of Liberty. Pristupljeno 6. 10. 2009.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć) (Vidjeti odjeljak 27)
  3. ^ (jezik: engleski) Thompson, J. 'Emotional Intelligence/Imaginal Intelligence' in Mythopoetry Scolar Journal, Vol 1, 2010
  4. ^ Grejvs 1987
  5. ^ (jezik: engleski)
  6. ^ (jezik: engleski) The Caesars on-line English translation.
  7. ^ Riordan 2010

Literatura

uredi