Slavko Matković bio je jugoslovenski i srpski avangardni umetnik. a bavio se konceptualnom umetnošću, vizuelno-poetskim istraživanjima, eksperimentalnim filmom, intervencijama u prostoru, performansom, telesnim akcijama, siromašnom umetnošću, selotejp tekstovima, instalacijama, (konceptualnim) slikarstvom, mentalnim skulpturama, autorskim stripom, književnošću, poezijom i mejl artom.[1] Po smatranju istoričara umetnosti Nebojše Milenkovića, bio je jedan od najznačajnijih inovatora i eksperimentatora u srpskoj i jugoslovenskoj umetnosti 20. veka.[1]

Slavko Matković
Datum rođenja(1948-05-15)15. maj 1948.
Mesto rođenjaSuboticaFNRJ
Datum smrti2. novembar 1994.(1994-11-02) (46 god.)
Mesto smrtiSuboticaSRJ

Biografija uredi

Rodio se i život proveo u Subotici, gde je završio osnovnu, srednju i višu školu.

Pisao je pesme i prozu, a bavio se i slikarstvom u različitim formama; raspon umetničkog stvarateljstva i zahvata mu je bio vrlo širok. U svojim pesmama koristio je moderni pesnički izraz i oblik[2], a bavio se i vizuelnom, konkretnom i tipografskom poezijom[3].

Uz ovo, bavio se i autorskim filmom, performansom, konceptualnom umetnošću, intervencijama u prostoru i na sopstvenom telu, "arte poveera", mejl-artom, stripom (u časopisu "Uj Symposium" je objavljivao signalističke stripove 1971.972.) itd. Ni multimedijalna umetnost mu nije bila nepoznata.

Bavio se i teorijom umetnosti. Zbog tog svog širokog umetničkog raspona, "najizrazitiji je predstavnik strategije umetničkog nomadizma"[3]) u srbijanskoj umetnosti u 20. veku, a jedan je od značajnih predstavnika eksperimenta u jugoslovenskoj umetnosti 1970-ih godina.

U svom likovnom stvalaštvu, ostavio je trag i kao utemeljitelj avangardne umetničke skupine "Bosch+Bosch" 27. avgusta 1969. godine (članovi su bili, uz Matkovića, i Balint Sombati, Laslo Salma i Laslo Kerkeš)[4].

Godine 1972. je pokrenuo časopis Kontaktor 972, čiji je bio i urednik. Dve godine posle, zajedno s Balintom Sombatijem, pokrenuo je Wow, međunarodnu reviju za umetnost.

Zajedno s Petrom Vukovim, zaslužan je za spašavanje od zaborava subotičkog dela životopisa poznate filmske scenariskinje i novinarke Ilone Filop. Matković i Vukov su istraživali život i rad ove umetnice, a biobibliografske podatke je Matković otkrio godinu dana pre svoje smrti, i to na osnovu Iloninog pisma Josi Šokčiću iz 1953. godine).[5]

Dela uredi

Autor je većeg broja knjiga i grafičkih svezaka.

  • 5112/a, vizuelna poezija (u saradnji s Laslom Salmom), 1971.
  • Knjiga, vizuelna poezija, 1979.
  • Selotejp tekstovi, vizuelna poezija, 1987.
  • Cvetovi saznanja, pesme, 1973.
  • Mi smo mali šašavi potrošači, pesme, 1976.
  • Antigraf, pesme, 1983.
  • Fotobiografija, pesme, 1985.

Ušao je i u međunarodnu antologiju poezije "West-East", antologiju Milana Živanovića "Sto godina sto pesnika - Vojvodina 20. vek". Neka dela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer.

Nagrade uredi

Izložbe uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Slavko Matković, Umetnik (1948—1994)
  2. ^ Klasje naših ravni Lazar Razora: Suvremena književnost Hrvata u Vojvodini - gledana iz još jednog počela, br.1-2/2002.
  3. ^ a b Muzej savremene likovne umetnosti Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. april 2008) Retrospektivna izložba
  4. ^ Vjesnik[mrtva veza] Izazovi avangarde u regiji, 10. ožujka 2005.
  5. ^ Subotičke Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. maj 2008) Subotičanke koje su zadužile ovaj grad, 7. marta 2008.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

  1. ^ Nebojša Milenković, Ich bin Künstler Slavko Matković, Museum of Contemporary art / Muzej savremene likovne umetnosti, Novi Sad, 2005