Slanina

врста сушеног меса, направљеног од свињског меса, димљена свињска потрбушка

Slanina je vrsta sušenog mesa, napravljenog od svinjskog mesa.[1] Osušena je pomoću velike količine soli u rasolu ili u suvom pakovanju. Tim postupkom se dobija sveža slanina. Tako dobijena sveža slanina može još da se, kuva ili dimi u pušnici. Kuvana slanina je spremna za jelo, ali može biti još kuvana pre jela.

Slanina
Parče pržene slanine
Vrsta jelaSušena svinjetina
Glavni sastojciUsoljeni svinjski stomak
  Mediji: Slanina
Slanina

Po nekim istraživanjima, ako se jede umereno, slanina može da ima pozitivan uticaj na zdravlje.[2] Naime, skoro polovina masnoća iz slanine čine monosaturisane masnoće koje se mogu naći i u maslinovom ulju, a za koje se pokazalo da snižavaju holesterol. Takođe, naučnici ističu da svakodnevna konzumacija slanine za sobom nosi teže posledice po zdravlje.[3]

Slanina se takođe koristi za pečenje i dinstanje, posebno divljači, uključujući srnetinu i fazane, a takođe se može koristiti za izolaciju ili aromatiziranje spojeva pečenja tako što se nanosi na meso. Engleski naziv je izveden od protogermanskog *bakkon, što znači „meso za leđa“.[4]

Nekuvana sušena i dimljena bočna slanina
Nakon prženja u tiganju

Meso drugih životinja, kao što su govedina, jagnjetina, piletina, kozetina ili ćuretina, takođe se može seći, sušiti ili na neki drugi način pripremati da liči na slaninu, a može se čak i nazivati tako, na primer, „ćureća slanina”.[5] Takva upotreba je uobičajena u oblastima sa značajnim jevrejskim i muslimanskim stanovništvom, jer obe religije zabranjuju konzumaciju svinjskog mesa.[6] Vegetarijanske slanine kao što je „sojina slanina” takođe postoje.

Priprema i dimljenje uredi

 
Neosušeni svinjski stomak

Pre pojave jeftinog i široko rasprostranjenog veštačkog hlađenja u modernoj eri, sušenje mesa bilo je neophodno za njegovo bezbedno dugoročno očuvanje. Međutim, ukus dat mesu pritom i produženi rok trajanja koje je nudilo postali su veoma cenjeni, i iako sušenje generalno više nije neophodno u razvijenom svetu, ono je i dalje u širokoj upotrebi.

Slanina se priprema kroz proces ubrizgavanja ili namakanja u salamuri, poznatim kao mokro sušenje, ili trljanje solju, poznato kao suvo usoljavanje.[1][7] Salamura slanine ima dodane sastojke, pre svega nitrite ili nitrate, koji ubrzavaju usoljavanje i stabilizuju boju. Usoljena slanina se zatim može sušiti nedeljama ili mesecima na hladnom vazduhu, ili se može dimiti ili kuvati.[1] Sveža i sušena slanina se tipično kuva pre jela, često prženjem u tiganju. Kuvana slanina je spremna za jelo, kao i dimljena slanina, ali se može dodatno pržiti pre jela. Različiti ukusi se mogu postići upotrebom različitih vrsta drveta, ili manje uobičajenih goriva kao što su šapurina ili treset. Ovaj proces može trajati do osamnaest sati, u zavisnosti od intenziteta željenog ukusa. Domaćica iz Virdžinije (1824), za koju se smatra da je jedna od najranijih američkih kuvara, ne daje nikakve naznake da se slanina ikada ne dimi, iako ne daje savete o ukusima, napominje samo da treba paziti da vatra ne postane previše vruća.[8]

Slanina se razlikuje od ostale usoljene svinjetine po razlikama u komadima korišćenog mesa i u salamuri ili suvom pakovanju. Istorijski gledano, termini „šunka” i „slanina” su se odnosili na različite komade mesa koji su bili salamureni ili pakovani identično, često zajedno u istom buretu. Danas se šunka definiše kao da dolazi iz zadnjeg dela svinje, a salamura posebno za usoljavanje šunke uključuje veću količinu šećera, dok je slanina manje slatka, iako se sastojci kao što su smeđi šećer ili javorov sirup koriste za ukus. Slanina je slična slanoj svinjetini, koja se u moderno doba često priprema od sličnih komada, ali se slanina nikada ne dimi i ima mnogo veći sadržaj soli.[9]

Radi bezbednosti, slanina se može tretirati da bi se sprečila trihineloza,[10] koju izaziva Trichinella, parazitski valjkasti crv koji se može uništiti zagrevanjem, zamrzavanjem, sušenjem ili dimljenjem.[11] Natrijum-polifosfati, kao što je natrijum trifosfat, takođe se mogu dodati da bi se proizvod lakše sekao i da bi se smanjilo prskanje kada se slanina prži u tiganju.

Rezovi uredi

 
Nekuvana zadnja slanina
 
Rezana slanina

Vrsta slanine se razlikuje u zavisnosti od primarnog komada svinjskog mesa od kojeg se priprema,[9][1] što odražava lokalne preferencije.

  • Bočna slanina, ili prugasta slanina, dolazi iz svinjskog trbuha.[9][1] Ima dugačke naizmenične slojeve masti i mišića koji idu paralelno sa korom.[9][12] Ovo je najčešći oblik slanine u Sjedinjenim Državama.[9]
    • Pančeta je italijanski oblik slanine sa strane, koji se prodaje dimljen ili nedimljen (akua). Obično se umotava u cilindre nakon sušenja i poznat je po jakom ukusu.[9][1]
  • Leđna slanina sadrži meso iz slabina u sredini leđa svinje.[9][13] To je mršaviji rez, sa manje masti u poređenju sa slaninom sa strane.[1] Većina slanine koja se konzumira u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj je leđna slanina.[9][14]
  • Slanina okovratnika se uzima sa zadnjeg dela svinje blizu glave.[9][15]
  • Kućna slanina se pravi od nemasnog mesa svinjske lopatice bez kosti koja se obično vezuje u ovalni oblik.[9]
  • Grojnička slanina su usoljeni i dimljeni svinjski obrazi.[16] Guančale je italijanska slanina od grojnika koja je začinjena i sušena, ali nije dimljena.

Uključivanje kože sa komadom slanine, poznate kao 'kora slanine',[17] varira, mada je manje uobičajeno u svetu engleskog govornog područja.

Primer za upotrebu uredi

  • Kuvana jaja sa slaninom
  • Zec špikovan sa slaninom

Izvori uredi

  1. ^ a b v g d đ e Filippone, Peggy. „What is bacon”. thespruce.com. Pristupljeno 30. 4. 2017. 
  2. ^ Rudež, Tanja (24. 11. 2011). Slanina spušta masnoće u krvi. Jutarnji list. Jutarnji list. Arhivirano iz originala 25. 04. 2016. g. Pristupljeno 18. 11. 2011. 
  3. ^ Sendvič sa slaninom na dan, duplo veći rizik. Moj pedijatar. mojpedijatar.co.rs. 1. 3. 2011. Arhivirano iz originala 03. 03. 2011. g. Pristupljeno 18. 11. 2011. 
  4. ^ Online Etymological Dictionary: bacon (n.)
  5. ^ „Eat cheap but well! Make a tasty beef in beer”. Today. NBC News. 30. 4. 2009. Arhivirano iz originala 3. 5. 2009. g. Pristupljeno 13. 5. 2009. 
  6. ^ „Health and You”. New Straits Times. 12. 5. 2009. Arhivirano iz originala 27. 6. 2009. g. Pristupljeno 13. 5. 2009. 
  7. ^ „Bacon Cuts”. James Whelan Butchers. Pristupljeno 3. 1. 2014. 
  8. ^ Randolph, Mary; Karen Hess (1984). The Virginia Housewife. University of South Carolina Press. str. 18—19. ISBN 978-0-87249-423-7. 
  9. ^ a b v g d đ e ž z i „Bacon Varieties”. The Bacon Page. Arhivirano iz originala 3. 9. 2014. g. Pristupljeno 9. 2. 2014. 
  10. ^ „USDA Food Safety and Inspection Service: Glossary B”. Food Safety and Inspection Service. Arhivirano iz originala 3. 5. 2009. g. Pristupljeno 5. 5. 2009. 
  11. ^ Hui, Yiu H.; Bruinsma, L. Bernard; Gorham, J. Richard (2002). Food Plant Sanitation. CRC Press. str. 605. ISBN 978-0-8247-0793-4. Pristupljeno 5. 5. 2009. 
  12. ^ „Kiwi Bacon – All about bacon”. Kiwi Bacon. Arhivirano iz originala 22. 2. 2014. g. Pristupljeno 8. 2. 2014. 
  13. ^ „A Guide To Traditional British Back Bacon”. The English Breakfast Society. 4. 1. 2014. Pristupljeno 8. 2. 2014. 
  14. ^ „Information and Statistics 2005” (PDF). Danish Bacon Company. 30. 3. 2005. Arhivirano iz originala (PDF) 30. 1. 2006. g. 
  15. ^ „Food – Glossary – 'C' – 'Collar'. BBC. Arhivirano iz originala 23. 5. 2006. g. Pristupljeno 2. 1. 2014. 
  16. ^ „Jowl Bacon”. Zingerman's. Arhivirano iz originala 22. 2. 2014. g. Pristupljeno 8. 2. 2014. 
  17. ^ „bacon rind – definition of bacon rind by the Free Online Dictionary, Thesaurus and Encyclopedia.”. Farlex, Inc. Pristupljeno 8. 2. 2014. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi