Slobodan Perović (akademik)

Slobodan Perović (Prokuplje, 10. septembar 1932Beograd, 17. februar 2019) bio je srpski pravnik, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, profesor Univerziteta u Podgorici, predsednik Naučnog društva Srbije, predsednik Saveza udruženja pravnika Republike Srbije i Republike Srpske, član Slovenske akademije nauka i umjetnosti, član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i Senata Republike Srpske.[1]

Slobodan Perović
Lični podaci
Datum rođenja(1932-09-10)10. septembar 1932.
Mesto rođenjaProkuplje, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti17. februar 2019.(2019-02-17) (86 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

Biografija uredi

Rođen je 1932. u Prokuplju. Bio je redovni profesor i šef Katedre za građansko pravo Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Postao je član Slovenske akademije nauka i umjetnosti 1987, član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti 2000, a član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske 21. juna 2004. godine. Osnivač je Kopaoničke škole prirodnog prava. Bio je predsednik Saveza udruženja pravnika Republike Srbije i Republike Srpske, a u vrijeme Savezne Republike Jugoslavije je bio predsednik Udruženja pravnika Jugoslavije, kao član Krunskog saveta porodice Karađorđević. Bio je urednik časopisa „Pravni život“ i „Naučni pogled“. Predsednik je uređivačkog odbora Biblioteke klasika jugoslovenskog prava, i glavni urednik i izdavač „Opšte enciklopedije prava“. Prof. dr Slobodan Perović je takođe bio predsednik Stalnog izbranog suda pri Privrednoj komori Republike Srbije. Povodom pedesetogodišnjice rada Pravnog fakulteta u Banjaluci, akademik prof. dr Slobodan Perović je za „izuzetan dugogodišnji doprinos“ dobio Povelju Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, iako je Pravni fakultet Univerziteta u Banjoj Luci osnovan 1975. godine (postoji tek 41 godinu). Profesor Perović je bio član Odjeljenja društvenih nauka, i Odbora za pravne nauke pri Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske. Senator Republike Srpske je postao u drugom sazivu Senata 2009. godine.[2]

Po njemu je nazvana Kopaonička škola prirodnog prava, kao i novoustanovljena nagrada za najbolje radove mladih pravnika.[3][4]

Dela (bibliografija) uredi

  • Formalni ugovori u građanskom pravu, Beograd, (1964)
  • Nevažeći ugovori po Zakonu o obligacionim odnosima, Privreda i pravo, Beograd, (1978)
  • Obligaciono pravo, Beograd, (1980) (1986)
  • Kriza pravnog sistema, Beograd (1990)
  • Pravno filozofske rasprave, Beograd, (1995)
  • Prirodno pravo i sud, Beograd, (1996)
  • Ljudska prava i sudijska nezavisnost, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, (1998)
  • Besede sa Kopaonika, Beograd, (2000)

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi