Srbistika,[a] akademska disciplina u okviru slavistike koja se bavi proučavanjem srpskog jezika, srpske književnosti, istorije i kulture.[2] Unutar slavistike pripada južnoslovenskoj podgrupi.

Miroslavljevo jevanđelje, srpski srednjovekovni rukopis iz 12. veka

Istorijat uredi

U razvoju srbistike mogu se izdvojiti tri perioda: period nastanka i početnog razvoja (19. vek), srbistika tokom SFR Jugoslavije i period obnove srbistike (od početka 90-ih 20. veka do danas).

Nastanak (19. vek) uredi

Srbistika je kao disciplina konstituisana početkom 19. veka kad i druge srodne discipline, poput polonistike, bohemistike i slovenistike. Glavni zastupnici srbistike bili su: Vuk Stefanović Karadžić, Pavel Jozef Šafarik, Aleksandar Pipin, Stojan Novaković, Ljubomir Stojanović itd.[3]

Nakon Novosadskog dogovora uredi

Nakon Novosadskog dogovora iz 1954. nastala je serbokroatistika, disciplina o srpskohrvatskom jeziku, i jugoslavistika, disciplina o jugoslovenskoj književnosti. U vreme serbokroatistike, Srbi su imali svoje filologe, ali nisu imali nacionalnu filologiju. Glavni zastupnici serbokroatistike su: Vatroslav Jagić, Ivan Broz, Tomo Maretić, Aleksandar Belić, Pavle Ivić i njihovi sledbenici.[3][4]

Obnavljanje uredi

Prve ideje o obnavljanju srbistike počinju knjigom Ćirilica na raskršću vekova (1991).[5] Godine 1997. osnovan je Pokret za obnovu srbistike, 1998. pokrenut časopis Srbistika/Serbica i objavljeno Slovo o srpskom jeziku, a knjigom Novi Rat za srpski jezik i pravopis (2001) postavljeni su temelji obnovljene srbistike.

Predstavnici obnovljene srbistike su: Radmilo Marojević,[6] Miloš Kovačević, Petar Milosavljević, Božo Ćorić, Milosav Čarkić, Milorad Simić, Mihailo Šćepanović, Andrej Stojanović, Predrag Dragić, Jelica Stojanović, Miroljub Joković, Duško Pevulja, Tiodor Rosić itd.

U filologiji uredi

Kao filološki termin ima dvojaki sadržaj. U širem smislu, srbistika je oblast filologije koja se bavi srpskim jezikom, književnošću i folklorom (usmeno narodno stvaralaštvo), računajući metodiku nastave tih disciplina i proučavanje srpske kulture govora i komunikacije nosilaca srpskog jezika s nosiocima drugih jezika. U užem smislu označava nauku o srpskom jeziku u njegovoj istoriji i njegovom savremenom trenutku — lingvistička srbistika. Srbistika je sastavni deo slavistike.

Napomene uredi

  1. ^ Često se upotrebljava i opisni izraz srpske studije, koji je zasad usredsređen samo na srpsku istoriju (Centar za srpske studije; časopis Srpske studije).[1]

Reference uredi

Literatura uredi

  • Kovačević, Miloš (1997). U odbranu jezika srpskoga, Beograd: Trebnik, 245 str.
  • Kovačević, Miloš (1998). „Novi početak ili raskršće srbistike”, Srbistika, I/1–2, Priština, str. 77–88.
  • Kovačević, Miloš (1998a). Slovo o srpskom jeziku, Beograd: Fond istine o Srbima, str.73 (koautor)
  • Kovačević, Miloš (2000). „Slovo o srpskom jeziku’ kao srpski nacionalni filološki program”, Prilozi nastavi srpskog jezika i književnosti, I/1–2, Banja Luka, str. 15–22.
  • Kovačević, Miloš (2000a).„Šta je to i kuda ide srpski jezik”, Raška, Br. 34–35, str. 29–46.
  • Kovačević, Miloš (2003). „Srbistika na početku 21. vijeka”, Univerzitetska nastava na početku 21. vijeka: zbornik radova sa Naučnog skupa, Bijeljina: Pedagoški fakultet u Bijeljini, str. 45–70.
  • Kovačević, Miloš (2006). „Srpski kao većinski i manjinski jezik u Srbiji”, Uzdanica, III/1–2, Jagodina: Učiteljski fakultet, str. 9–15.
  • Kovačević, Miloš i Mihailo Šćepanović(2011), Srpski jezik u vrtlogu politike, Nikšić: Izdavački centar Matice srpske Društva članova u Crnoj Gori.
  • Kovačević, Miloš (2013). Lingvistika kao srbistika, Pale: Filozofski fakultet, Monografije i monografske studije, knj. 1, 302 str.
  • Marojević, Radmilo (1991). Ćirilica na raskršću vekova: ogledi o srpskoj etničkoj i kulturnoj samosvesti, Gornji Milanovac: Dečje novine; Beograd: Srpski fond slovenske pismenosti i slovenskih kultura, 192 str.
  • Marojević, Radmilo (1996). „Srpski jezik u porodici slovenskih jezika“, Srpski jezik: studije srpske i slovenske, Br.1–2, Beograd, 334–342
  • Marojević, Radmilo (1998). Srpski jezik i slavistika, Srbistika,ISSN 1450–670X, 1, 2/3, str. 5–40.
  • Marojević, Radmilo (2000). Srpski jezik danas, Beograd: ZIPS: Srpska radikalna stranka, 416 str.
  • Marojević, Radmilo (2001). Novi rat za srpski jezik i pravopis: lingvistički ogledi iz fonologije i ortografije, Beograd: Srpski fond slovenske pismenosti i slovenskih kultura: Trebnik; Podgorica: Unireks; Banja Luka: Medija centar Prelom, 242 str.
  • Marojević, Radmilo (2008), „Srpski jezik, srbistika i slavistika“, Srpsko pitanje i srbistika. Izlaganja, Zaključci i prilozi. Zbornik radova 3, priredili Petar Milosavljević i Momčilo Subotić, Bačka Palanka: Logos, Valjevo: Knjigotvornica Logos, 33–39 [Srbistika/Serbica. Vanredni broj].
  • Marojević, Radmilo (2011), Srpska politika o etnosu, jeziku, književnom standardu i pismu, Banja Luka: Art print.
  • Milosavljević, Petar (1995). Srpski nacionalni program i srpska književnost, Priština: Narodna i univerzitetska knjižnica i Novi svet.
  • Milosavljević, Petar (2006). Srpska pisma, Banja Luka: Besjeda, Beograd: Ars Libri.
  • Milosavljević, Petar (2007), "Reforma latinice Vuka Karadžića", Srpsko pitanje i srbistika. Dokumenti i komentari,Zbornik radova 2, priredio Petar Milosavljević, Bačka Palanka: Logos, Valjevo: Knjigotvornica Logos, str.103–135.
  • Milosavljević, Petar (2019). O obnavljanju srbistike, Beograd: Institut za političke studije: Matica srpska u Dubrovniku; Gračanica: Logos, 331 str. ISBN 978-86-7419-311-2.
  • Stojanović, Andrej (2006), „Ponovo o 'jednom jeziku'“, Glas Serbone: Društvo za naučno istraživanje najstarije istorije Srba, Br.20, Niš, 34–38.

Spoljašnje veze uredi