Velika sportska arena Olimpijskog kompleksa Lužnjiki (rus. Большая спортивная арена Олимпийского комплекса Лужники) u Moskvi, ili kratko stadion Lužnjiki (rus. стадион Лужники), je najveći sportski stadion u Rusiji. Njegov kapacitet je 84.745 mesta. Nekad se zvao Centralni Lenjinov stadion (rus. Центральный стадион имени В. И. Ленина). Stadion nosi pet zvezdica UEFA-e.

Stadion Lužnjiki
MestoRusija Moskva, Rusija
Koordinate55° 42′ 57.56″ N 37° 33′ 13.53″ E / 55.7159889° S; 37.5537583° I / 55.7159889; 37.5537583
Gradnja počela1955.
Izgradnja1955—1956, 2013—2017.
Otvoren31. juli 1956.
Renoviran1996—1997, 2001—2004, 2013—2017.
VlasnikVlada Moskve
Kapacitet80 000 (2012)
PodlogaTrava
Cena renoviranja350 miliona (2013—2017)[1]
Dimenzije105 m × 68 m (114,8 yd × 74,4 yd)
Korisnici
Fudbalska reprezentacija Rusije/SSSR-a
SP 2018.

Kapacitet stadiona za vreme letnjih Olimpijskih igara u Moskvi 1980. godine je bilo 103.000 gledalaca. Na ovom stadionu održano je otvaranje, zatvaranje igara, kao i finala u atletici i fudbalu.

Stadion Lužnjiki je takođe bio domaćin finala Svetskog prvenstva u hokeju na ledu između Švedske i SSSR-a, koji je posmatralo 55.000 gledalaca što je predstavljalo svetski rekord za ovaj sport.

Dvadesetog oktobra 1982, ovaj stadion je bio poprište tragedije, gde je prema zvaničnim podacima život izgubilo 66 osoba.[2][3] Godine 1989. je bio održan Moskovski Mirovni festival, koji je bio prvi takve vrste sa hevi-metal muzičarima iz zapadnih zemalja. Nastupili su Bon Džovi, Skorpionsi, Ozi Ozborn, Motli Kru, Sinderela i Gorki Park.

Stadion Lužnjiki je bio domaćin finala Lige šampiona 2008. godine.[4] Stadion je imao atletsku stazu do 2013. godine kada je zatvoren kako bi ponovo bile izgrađene tribine i time bio pretvoren u fudbalski.[5]

Lokacija uredi

 
Pogled na stadion Lužnjiki sa Vrapčevog brda

Stadion se nalazi u okrugu Hamovniki distriktu centralnog administrativnog okruga grada Moskve, jugozapadno od centra grada. Ime Lužnjiki potiče od poplavnih livada u predelu reke Moskva gde je izgrađen stadion. Bilo je potrebno naći veoma veliko zemljište, poželjno da bude u zoni zelenila, u blizini centra grada koji može da se uklopi u transportnu mapu grada bez previše poteškoća. Prema rečima jednog od arhitekata: „Sunčanog prolećnog dana 1954. godine, mi, grupa arhitekata i inženjera zaduženih za dizajniranje Centralnog stadiona, popeli smo se na veliku popločanu oblast na Vrapčevim brdima ... blizina reka, zelenilo na čistom, svežem vazduhu - ove okolnosti su bile važne za odabir područja budućeg grada sporta ... Pored toga, Lužnjiki se nalazi relativno blizu centra grada i ima pogodan pristup glavnim transportnim sistemima ka svim delovima glavnog grada”.[6]

Istorija uredi

Pozadina i rane godine uredi

Vlada SSSR-a je 23. decembra 1954. usvojila rezoluciju o izgradnji stadiona na području Lužnjiki u Moskvi. Odluka sovjetske vlade bila je odgovor na konkretnu trenutnu međunarodnu situaciju: do početka pedesetih godina, sovjetski sportisti su prvi put bili na svetskoj sceni nakon Velikog patriotskog rata, učestvujući na Olimpijskim igrama. Na Letnjim olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju Sovjetski tim je osvojio 71 medalju (od čega su 22 bile zlatne) i drugo mesto u neformalnom timskom plasmanu. To je bio veliki uspeh, ali povećani razvoj atletike u Sovjetskom Savezu, koji je bio pitanje državne politike, zahtevao je izgradnju novog sportskog kompleksa. Predloženi kompleks je trebalo da ispuni sve savremene međunarodne standarde i istovremeno da služi za treninge olimpijskog tima i da bude arena za velika domaća i međunarodna takmičenja.

Stadion je sagrađen 1955-56 kao Grand Arena Centralnog stadiona Lenjin. Građevinski materijali su dolazili iz tadašnjeg Lenjingrada i Jermenske Sovjetske Socijalističke Republike, električne i hrastove grede za pravljenje klupa za posmatrače su došle iz Ukrajinske SSR, nameštaj iz Rige i Kaunasa, staklo iz Minska, električne opreme iz Podoljska u Moskovskoj oblasti i lišćarske drvne mase iz Irkutska u Sibiru. Bilo je neophodno srušiti čitavu oblast raspadnutih zgrada (uključujući Crkvu Svete Trojice, koja bi trebalo da bude obnovljena). Zbog toga što se zemljište nalazilo u velikoj količini vode, gotovo čitav prostor budućeg kompleksa morao je da se podigne pola metra. 10.000 komada je zakucano u zemlju, a bageri su iskopali oko 3 miliona kubnih metara tla.

Stadion je zvanično otvoren 31. jula 1956,[7] posle samo 450 dana gradnje. Bio je to nacionalni stadijum Sovjetskog Saveza i sada je nacionalni stadijum Rusije.

Letnje Olimpijske igre 1980. godine uredi

Stadion je bio glavno mesto Letnjih olimpijskih igara 1980,[8] sa kapacitetom od 103.000 gledaoca u to vreme. Događaji koji su se desili na ovom stadionu bili su ceremonije otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara, atletika, finale u fudbalu i jahanje.[9]

Tragedija na stadionu 1982. uredi

Na utakmici Kupa UEFA između Spartaka i Harlema 20. oktobra 1982. godine, dogodila se tragedija. U stampedu po okončanju utakmice je umrlo 66 ljudi,[10] što je u to vreme bilo najgora sportska katastrofa u Rusiji.

Period između 1990. i 2000. uredi

 
Stadion 2009: Rusija protiv Nemačke

Godine 1992. stadion je preimenovan u stadion Lužnjiki. U obimnom renoviranju 1996. godine, bila je izgradnja krova iznad tribina i renoviranje sedišta, što je rezultiralo smanjenjem kapaciteta.[7]

Stadion je bio domaćin Kupa UEFA 1999, u kojem je Parma pobedila Olimpik Marselj u drugom finalu UEFA kupa koja se igrala kao jedinstvena utakmica.

Stadion Lužnjiki je izabran od strane UEFA da bude domaćin u finalu Lige šampiona 2008. godine, koju je osvojio Mančester Junajted, koji je 21. maja pobedio Čelsi. Meč je prošao bez incidenta i portparol ambasade Velike Britanije u Moskvi je rekao: „Bezbednosni i logistički aranžmani postavljeni od strane ruskih vlasti bili su prvoklasni, kao i njihova saradnja sa svojim kolegama iz Britanije”.[11]

U avgustu 2013, stadion je bio domaćin Svetskog prvenstva u atletici na otvorenom.

Renoviranje za FIFA Svetski Kup uredi

 
Prvi udarac u novoj Lužnjiki istoriji

Originalni stadion je srušen 2013. godine kako bi se stvorio novi stadion. Zadržan je samo-podržani poklopac i fasadni zid, zbog svoje arhitektonske vrednosti, a kasnije je ponovo postavljen na novu zgradu. Izgradnja novog stadiona završena je 2017. godine[12]

 
Lužnjiki stadion tokom utakmice 2017

FIFA je izabrala Rusiju i stadion Lužnjiki da budu domaćini na Svetskom prvenstvu u fudbalu 2018. i na njemu će se održati finale, 15. jula 2018. godine. Stadion će zajedno sa rimskim stadionom Olimpiko, olimpijskim stadionom u Berlinu, olimpijskim stadionom u Minhenu, stadionom Stad de Frans i Londonskim stadionom Vembli biti jedini stadioni koji su bili domaćini finala Svetskog prvenstva u fudbalu, UEFA Lige šampiona i predstavljen kao glavni stadion Letnjih olimpijskih igara.

Kapacitet stadiona je povećan sa 78.000 na 81.000 mesta.[13][14]

Najveći sportski događaji uredi

  • 1956 - Letnja Spartakijada naroda SSSR
  • 1957 - Svetsko prvenstvo u hokeju na ledu
  • 1957 - VI svetski festival mladih i studenata
  • 1959 - II Spartakijada naroda SSSR
 
Stadion Lužnjiki pred UCL Finale 2008
  • 1960 - Svetsko prvenstvo u pojedinačnoj ligi u vožnji motorima na snegu
  • 1961 - Svetsko moderno prvenstvo u petoboju
  • 1962 - Svetsko prvenstvo u brzom skijanju
  • 1963 - III Spartakijada naroda SSSR
  • 1967 - IV Spartakijada naroda SSSR
  • 1971 - V Spartakijada naroda SSSR
  • 1973 - Letnja Univerzijada
  • 1974 - Svetsko moderno prvenstvo u petoboju
  • 1975 - VI Spartakijada naroda SSSR
  • 1979 - VII Spartakijada naroda SSSR
  • 1980 - Letnje olimpijske igre, uključujući ceremonije otvaranja i zatvaranja
  • 1984 - Svetsko prvenstvo u brzom skijanju
  • 1984 - Prijateljske igre, uključujući ceremonije otvaranja i zatvaranja
  • 1985 - XII Svetski festival mladih i studenata
  • 1986 - Igre dobre volje, uključujući ceremonije otvaranja i zatvaranja
 
Stadion Lužnjiki tokom 2013 Svetskog prvenstva u atletici na otvorenom

Koncerti i ostali događaji uredi

 
Moskovski muzički festival mira
  • Maj 1983 - trodnevni festival Rok za Mir.
  • 1987 - Festival indijsko-ruskog prijateljstva.
  • Od 12. do 13. avgusta 1989. na stadionu je održan Moskovski muzički festival mira. Nastupali su Bon Džovi, Skorpions, Ozi Ozborn, Skid Rou, Motli kru.
  • 24. juna 1990. u sklopu festivala novina „Moskovski Komsomolets”, poslednje koncerte su održali Viktor Coj i Kino bend.
  • 29. juna 1991. godine u sklopu festivala novina „Moskovski Komsomolets”, Oleg Gazmanov je imao koncert. Bio je to poslednji put da je olimpijski plamen osvetljen na stadionu.
  • 20. juna 1992. održan je koncert u znak sećanja na Viktor Coja. Nastupali su DDT, Alisa, Nautilus Pompilius, Brigada S i drugi.
  • 15. septembar 1993. bio je koncert Majkl Džeksona. Ovo je bio prvi Džeksonov nastup u Rusiji.
  • 1997 - performans, posvećen 850. godišnjici Moskve.
  • 11. avgusta 1998. Rolingstonsi su nastali na stadionu po prvi put u Rusiji.
  • 28. februara 2003. godine bend Agata Kristi održao je koncert u čast 15. godišnjice.
  • 12. septembar 2006. Madona je došla u Rusiju i po prvi put nastupala na stadionu.
  • 18. jula 2007. Metalika je prvi put održala koncert na stadionu, 16 godina nakon prvog dolaska u Rusiju
  • 26. jula 2008. održan je praznik „MosKomSport - 85 godina”. Tokom toga održan je koncert.
  • 9. maja 2010. godine održan je svečani koncert posvećen 65. godišnjici pobede u Velikom patriotskom ratu.
  • 25. avgusta 2010, koncert U2[15].
  • 22. jul 2012. Red hot čili pepers uz podršku Gogol Bordela održala je koncert na sceni kompleksa [16].
  • Muzičko takmičenje Faktor A od 2011. do 2013. održano je u kompleksu stadiona
  • 31. maja 2014. godine, održan je koncert grupe Mašina vremena posvećen njihovoj 45. godišnjici, Koncert je bio ispred stadiona, koji je bio zatvoren zbog renoviranja

Značajni događaji uredi

Kada je Stadion Lužnjiki bio domaćin finalne utakmice Svetskog prvenstva u hokeju na ledu 1957. godine između Švedske i Sovjetskog Saveza, prisustvovalo je 55.000 ljudi i time je postavljen novi svetski rekord u to vreme.

Stadion Lužnjiki se takođe pojavljuje u ruskom natprirodnom triler filmu „Noćna straža” (rus. Ночной дозор, Nochnoy Dozor).

Svetsko prvenstvo u fudbalu 2018 uredi

Datum Vreme Tim br. 1 Rezultat Tim br. 1 Grupa Prisustvo
14. jun 2018 17:00   Rusija 5 : 0[17]   Saudijska Arabija Grupa A 78.011[18]
17. jun 2018 17:00   Nemačka 0 : 1[19]   Meksiko Grupa F 78.011[20]
20. jun 2018 14:00   Portugalija 1 : 0[21]   Maroko Grupa B 78.011[22]
26. jun 2018 16:00   Danska 0 : 0[23]   Francuska Grupa C 78.011[24]
1. jul 2018 16:00   Španija 1 : 1 (3:4 pen.)   Rusija Osmina finala 78.011[25]
11. jul 2018 20:00   Hrvatska 2 : 1 (prod.)   Engleska Polufinale 78.011
15. jul 2018 17:00   Francuska 4 : 2   Hrvatska Finale 78.011

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 05. 10. 2020. g. Pristupljeno 19. 04. 2018. 
  2. ^ (jezik: ruski)Tragediя v Lužnikah. Faktы i vыmыsel Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. septembar 2018) Pristupljeno 10. 1. 2017.
  3. ^ „Newswire”. latimes.com. Pristupljeno 10. 1. 2017. 
  4. ^ „Moscow to host Champions League final on natural grass”. espnfc.com. Pristupljeno 10. 1. 2017. 
  5. ^ „“Lužnjiki” na obnovi posle SP”. b92.net. Pristupljeno 10. 1. 2017. 
  6. ^ „Istoriя sozdaniя kompleksa” [Moscow to host Champions League final on natural grass]. Luzhniki Stadium. Arhivirano iz originala 20. 12. 2016. g. Pristupljeno 10. 12. 2016. 
  7. ^ a b „Luzhniki Stadium”. The Stadium Guide. 
  8. ^ Flanagan, Aaron (22. 9. 2017). „Russia World Cup final venue completed as new look Luzhniki Stadium is revealed”. mirror. Pristupljeno 7. 12. 2017. 
  9. ^ 1980 Summer Olympics official report. Arhivirano 2008-11-18 na sajtu Wayback Machine Volume 2. Part 1. pp. 48–51.
  10. ^ Zaйkin, V. (20. 7. 1989). „Arhivirana kopija” Tragediя v Lužnikah. Faktы i vыmыsel. Izvestiя (na jeziku: ruski) (202). Arhivirano iz originala 15. 9. 2018. g. Pristupljeno 6. 2. 2012. 
  11. ^ Halpin, Tony (22. 5. 2008). „Moscow proud of trouble-free Champions League final”. London: The Times. Pristupljeno 22. 5. 2008. 
  12. ^ „Rekonstrukciя Lužnikov - obrazec zabotы o kulьturnom nasledii - mэr”. m24.ru. Arhivirano iz originala 07. 04. 2017. g. Pristupljeno 19. 04. 2018. 
  13. ^ „See the incredible snaps as workmen complete new-look 81,000-seater Moscow stadium in time for 2018 World Cup Final”. The Sun (na jeziku: engleski). 23. 3. 2017. Pristupljeno 7. 12. 2017. 
  14. ^ FIFA.com (1. 1. 1900). „Luzhniki Stadium blossoms as it prepares for a new chapter”. FIFA.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 07. 12. 2017. g. Pristupljeno 7. 12. 2017. 
  15. ^ „U2 in Russia”. 
  16. ^ „Luzniky Stadium”. Red Hot Chili Peppers. Arhivirano iz originala 22. 2. 2014. g. 
  17. ^ „World Cup 2018 Russia » Group A » Russia - Saudi Arabia 5:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 26. 6. 2018. 
  18. ^ „Match report – Group A – Russia - Saudi Arabia” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 14. 6. 2018. Pristupljeno 14. 6. 2018. 
  19. ^ „World Cup 2018 Russia » Group F » Germany - Mexico 0:1”. worldfootball.net. Pristupljeno 26. 6. 2018. 
  20. ^ „Match report – Group F – Germany - Mexico” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 17. 6. 2018. Pristupljeno 17. 6. 2018. 
  21. ^ „World Cup 2018 Russia » Group B » Portugal - Morocco 1:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 26. 6. 2018. 
  22. ^ „Match report – Group B – Portugal - Morocco” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 20. 6. 2018. Pristupljeno 20. 6. 2018. 
  23. ^ „World Cup 2018 Russia » Group C » Denmark - France 0:0”. worldfootball.net. Pristupljeno 26. 6. 2018. 
  24. ^ „Match report – Group C – Denmark - France” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 26. 6. 2018. Pristupljeno 26. 6. 2018. 
  25. ^ „Match report – Round of 16 – Spain - Russia” (PDF). FIFA.com. Fédération Internationale de Football Association. 1. 7. 2018. Pristupljeno 1. 7. 2018. 

Spoljašnje veze uredi