Stari grad Blagaj je jedna od najbolje sačuvanih srednjovjekovnih tvrđava u Hercegovini. Nalazi se na 310 m nadmorske visine iznad savremenog gradića Blagaja udaljenog 7 km od Mostara.[1]

Izgled uredi

Osnovica mu je jajolikog oblika. Gradski obor zatvaraju čvrsti, visoki i sa četiri kule i mnogo puškarnica osigurani zidovi. Na sjevernoj strani je ulaz, utvrđen jakom kapi-kulom s malim predvorjem. Oko zidova je hodnik koji je bio proširen drvenom galerijom, čiji se tragovi sada raspoznaju. Do toga hodnika vodile su petere kamene stepenice. Zid je naročito tvrdo izgrađen s istočne strane, dok se na zapadnoj diže četverasta kula.

Istorijat uredi

Brojna istraživanja potvrdila su da je lokalitet Starog grada bio naseljen od željeznog doba, pa sve do 1835. godine, kad su ga Osmanlije napustile. Svoje naselje prvo su sagradili Iliri, pa iza njih Rimljani grade na tom području. Oko jedan kilometar od Blagaja vide se ruševine grada Bone iz rimskog doba. U VII vijeku na područje današnje Hercegovine, pa i Blagaja, dolaze srpska plemena.

Humska zemlja uredi

Blagaj je bio jedan od glavnih gradova Humske zemlje, jedne od srednjovjekovnih srpskih političko-istorijskih oblasti. Humom su kao vrhovni gospodari, vladali srpski župani iz dinastije Vlastimirovića, zatim u istoriji poznati knez Mihailo Višević, koji se pominje i na Splitskom saboru 925. godine. U tekstu Zaključaka Prvog splitskog sabora Mihailo se navodi pod srpskim velikašima.[2]

Duklja uredi

Nakon Huma Blagaj je bio i u sastavu prve srpske kraljevine Duklje, pod vladavinom kralja Konstantina Bodina, a zatim pod vladavinom kneza Zavide. Njega su nasljedili njegovi sinovi Tihomir, Stracimir, Miroslav i Nemanja. Kada Nemanja postaje Stefan Nemanja, tj. veliki srpski župan, u njegovo ime Humom će vladati njegov brat knez Miroslav. U Blagaju je knez Miroslav sagradio crkvu posvećenu sv. Kozmi i Damjanu. Natpis je napisan na starosrpskom jeziku i ćiriličnom pismu, a na njemu piše da je urađen u vrijeme slavnoga Nemanje. Sve ovo govori da je područje Blagaja bilo centar vlasti u ranom srednjem vijeku.

Kosače uredi

Nakon Nemanjića, najpoznatija porodica koja je upravljala Blagajem, bila je porodica Kosača. Treba spomenuti da je Blagaj, kao i veći dio Humske zemlje, došao pod vrhovnu vlast Kotromanića u vrijeme bana Stefana II, oko 1326. godine. Pod Blagajem se u srednjem vijeku nalazio dvorac Bišće. Ovaj dvorac se prvi put pominje 1220. godine u borbi Stefana Nemanjića (Prvovjenčanog) sa Petrom, humskim velikim knezom. U Bišću su znali boraviti i nasljednici Nemanjića iz kraljevske porodice Kotromanić. Tako kralj Stefan Tvrtko I, u Bišću 1382. godine, izdaje svoju povelju kojom ukida trg soli u Sutorini. Pored toga, Tvrtko ovom poveljom obavještava i da je naslijedio udostojen bijah vijenca i časti i skiptra carskoga prvih mojih roditelja svetih, gospode srpske, kraljeva i careva, i slijedim njihov život i vjeru.[3] Tokom borbe hercega od Svetog Save, Stefana Vukčića Kosače, sa sinovima Blagaj je bio osvojio Vladislav Hercegović 1452.

Osmanlije uredi

Pod vlast Turaka Blagaj pada 1465. godine, a osam godina kasnije pominje se blagaski kadija. To svjedoči da su Turci do tad učvrstili svoju vlast nad Blagajem i okolinom. Pošto je Blagaj bio bez velike strategijske važnosti, turska posada nije stanovala u samom gradu, nego u naselju pod gradom. Tokom turskog perioda spominju se ovi dizdari Blagaja: Sinan beg (1505), Jusufaga (1605), Omeraga (1760), Mehmedaga (1812) i Saidaga (1830). Zna se d aje tokom turskog perioda tvrđava dva puta popravljana. Prvi put 1699. godine popravljena je zapadna kula. Oko 1827. opet su vršene neke popravke, što se vidi iz bujruldije Abdulrahimpašine, kojom se vezir zahvaljuje stanovnicima Blagaja za učinjene usluge pri popravci grada. U narodu je Blagaj poznat pod nazivom Stjepan-grad ili Šćepan-grad, po hercegu od Svetog Save. Turci su napustili stari grad Blagaj 1835. godine.

Stepen zaštite uredi

Stari grad Blagaj se nalazi na privremenoj listi nacionalnih spomenika[4]. Ova tvrđava spada u najsačuvanije srednjovjekovne građevine u Hercegovini, pa i Bosni, i predstavlja značajnu turističku atrakciju.

Izvori uredi

  • Glas Srpske - Stari grad Blagaj: Mjesto gdje istoriju doživljavate u prvom licu;
  • Hamdija Kreševljaković, Hamdija Kapidžić, Stari hercegovački gradovi, NAŠE STARINA II, Sarajevo 1954, 9-10;
  • Tibor Živković, Crkvena organizacija u srpskim zemljama, Beograd, 2011, 104;

Reference uredi